U ljubuškom nogometnom klubu Sloga pred početak nove sezone, u kojoj su najavili pohod po promociju u Prvu ligu FBiH, definitivno se događaju promjene koje daju nagovijestiti kako su te ambicije, iako dosta visoke, ipak opravdane. Naime, nakon što je izabrana nova uprava i predstavljen plan budućeg djelovanja, kao i nakon što je Dnevni list postao službeni
sponzor ove ljubuške momčadi, vjetar u leđa “slogaši” će dobiti i od svog “starog prijatelja”, Stanka Bilića.
Neki se možda još uvijek sjećaju kako je ovaj australski biznismen, rodom iz Lisica, koji je bogatstvo stekao osnovavši u Australiji građevinsku firmu “Bilic Homes” Slogi pomagao i kad je klub ponovno pokrenut u ljeto 2009., a veliki zaljubljenik u nogomet i u rodi grad i kraj ni ovaj put po svom dolasku nije ostao gluh na probleme domaćeg kluba.
– Slušajte, to je klub iz mog djetinjstva, kojeg ja volim, sad se pružila da mogu pomoći, u situaciji sam da mogu pomoći i zašto ne?, rekao nam je Stanko Bilić, s kojim smo razgovor vodili na sportskom centru u Lisicama pored Ljubuškog, za čiju je izgradnju i sam uvelike zaslužan.
Dobro raspoložen i spreman na podugačak razgovor, Bilić se prisjetio kako je prije četiri godine NK Sloga pomogao darovavši garnituru dresova. Na koji će način sada “pogurnuti” ljubuški klub, nije želio konkretno otkriti. Mi smo dobili informaciju kako se radi o iznosu od 10 tisuća australskih dolara (oko 14 tisuća KM), ali Bilić još ništa nije želio potvrditi.
– Da vam budem iskren, ja još ne znam ni tko je u upravi Sloge. Nismo ni tako davno došli ovamo i uskoro ćemo se naći s predstavnicima kluba i ‘popričati’, rekao je Bilić, kazavši kako će tek nakon toga razgovora znati hoće li pomoć biti financijska, ili će i ovaj put klub s Babovca opskrbiti opremom ili na koji već način se dogovore. Iako, priznaje, očekivao je kako će kroz ove četiri godine između njegova dva “sponzorska uleta” klub napraviti neki veći rezultat.
– A što da vam kažem, očekivao sam nešto bolje, ali valjda je ta sveprisutna kriza odradila svoje. No, ako uspiju izboriti tu Prvu ligu BiH, bit će to veliki uspjeh, rekao je Bilić, koji je po odlasku u Australiju iza sebe ostavio mnogo bolje stanje u ljubuškom nogometu.
– Ja se sjećam one stare Sloge, to je klub moga djetinjstva. Ali, sve se mijenja i mi jednostavno moramo razumjeti da sve što je nekad bilo, to je povijest, dodao je uspješni biznismen. Pred upravu Sloge, dobili smo dojam, neće stavljati nikakve zahtjeve kako će rasporediti njegovu “pomoć”, ali očekuje da klub povedu prema “gore”.
– I ovdje ima ljudi koji bi trebali pomoći klubu, ali treba im se netko i obratiti. Ljudi koji se uhvatili posla voditi Slogu, moraju to raditi kako treba i dokazati da su sposobni. Moraju biti uporni, biti na ponos svome klubu, gradu i BiH. Ja dok sam bio predsjednik Melbourn Knightsa, znao sam govoriti svojim suradnicima: ‘Ovo nije plaćen posao, ali idemo napraviti rezultat kojeg će se svi sjećati’. Nadam se da će ovaj put ova grupa ljudi dobro voditi Slogu i pobrinuti se da klub vrate u viši rang, a ako opet bude potreba, pa opet ćemo i pomoći, zaključio je Stanko Bilić.
U Australiji preko 40 godina
Stanko Bilić, iz sela Lisice nedaleko pored Ljubuškog, u Australiju je otišao 1968. godine, nakon završene škole u Vinkovcima. Odmah po dolasku u zemlju koja se nalazi u samom vrhu po standardu i kvaliteti življenja, pokrenuo je obiteljski biznis: građevinsku tvrtku “Bilic Homes”, koja je kroz ovih 40-ak godina, kako sam tvrdi, izgradila preko 2000 domova i danas zapošljava preko 70 radnika. Veliki je nogometni zaljubljenik, a i bivši je predsjednik kluba Melborune Knights, te je svojevremeno u Australiji ugostio i HNK Ljubuški, sad već prije 11 godina.
– Kad sam krenuo tamo, nisam ja gledao neku daleku budućnost, imao sam 21 godinu. Išao sam, pa ako se budem mogao smjestiti, oženiti, naći prijatelje. Prvi počeci su bili, kao što su i svugdje, teški, počevši od jezika pa nadalje. Ali ja sam se trudio i trudio, jer bez toga nema uspjeha. U prve dvije godine sam naučio jezik i krenuo u biznis i kasnije je bilo lakše. Samo, kako Australci kažu, “if you don’t look at yout customers, don’t ever come back”. Toga se morate držati i čuvati svoje mušterije. Mi imamo svoje klijente, i tamo se ne gleda tko je to. Je li Hrvat, Srbin, Indijac ili Kinez. Posao je posao, rekao je Bilić. Iako često posjećuje rodni kraj, o mogućem trajnom povratku ne može mnogo reći.
– Gledajte, ja sam gotovo cijeli svoj život u Australiji. Volim naš kraj, našu tradiciju i hranu, ima ovdje dobrih ljudi, mojih rođaka i prijatelja. Dođem često, ali stvarno sad ne mogu reći hoćemo li se konačno vratiti, zaključio je Stanko Bilić.
Toni Boras | Dnevni list