Proljeće je započelo kišom, klimatološko ljeto također. I snijegom na malo višim razinama. Mnogi su se sjetili stare “provale”: Jednog dana kiša je padala dva dana! Temperature na jugu su pale, ali zato je zagrijalo na sjevernoj strani, čak i u Laponiji, pa možda Djed Mraz krene južnije pola godine ranije.
Ne pomaže ni NATO-ov kišobran. A kad je dvoentitetska BiH u pitanju, aktualizira se izreka Alfreda Hitchcocka: “Kišobran je pokrivalo za jedno, a tuš za dvoje!” Pa iz RS-a stižu vijesti kako će ovaj entitet glasovati oko ulaska čitave BiH pod NATO-ov kišobran. BiH je sastavljena, odnosno rastavljena od dva entiteta, a pokazalo se da tako uređenje dovodi do uneređenje. Tko god pokuša državu tako urediti, automatski je uneredi. E, sad neki nastoje tako u(ne)rediti i Mostar. Čujemo kako iz međunarodne zajednice stižu neke nove polazne osnove za Mostar, ali bojimo se da će i one biti prolazne, a možda budu i zalazne, odnosno odlazne. Čudimo se da predstavnici međunarodne zajednice ne znaju kako se uređuju jedinice lokalne zajednice. Pa je Mostar u kolapsu, u nogometnom Mostaru zabranjuju se i nogometne utakmice. A dovoljno je samo poštovati odluku suda, u kojoj izrijekom stoji da se Mostar treba urediti kao i drugi gradovi u BiH. A ne unerediti. Ili će i dalje vrijediti ona “legendarna” izjava Josipa Broza: “Ta nećemo se držati zakona k’o pijani plota!”
U BiH, državi triju konstitutivnih naroda, postoje dva entiteta u kojima po jedan narod ima golemu većinu, a sudi se trećemu ravnopravnom narodu čiji su predstavnici navodno pomišljali na entitet koji bi im jamčio tu ravnopravnost. Kardinal Puljić kazao je kako je jednom narodu praktički dopušteno odcjepljenje, a drugoga se kažnjava za navodnu pomisao na takvo nešto.
Hrvatske predstavnike optužuje se i prvostupanjski osuđuje za zločinački pothvat, a mnogi analitičari složit će se s konstatacijom da se radilo o hrabrom pokretu protiv zločinačkog pokreta. Recentni povjesničari ustvrdit će kako BiH bez Herceg Bosne i HVO-a ne bi postojala, a pitanje je kako bi prošla i Hrvatska. Neki su u Sarajevu brzo zaboravili tko je skrbio o prognanim Bošnjacima, preko koga je išlo naoružanje, tko je svojim glasovima omogućio samostalnost BiH, tko spriječio nove Srebrenice… No, nakon kiše dolazi sunce pa bi moglo malo ogrijati i BiH, ne samo u klimatskom pogledu. BiH kao ozebla sunca čeka zatopljenje odnosa i na političkoj sceni, ali i dalje se puše na hladno. Jedni i dalje u Parlamentu parlaju jedno, u Vladi govore drugo, a na terenu stoto. Pokušavaju nešto što je uspjelo samo Chucku Norrisu – upaliti vatru trljajući dvije kocke leda! Krupne, krucijalne stvari u BiH opće ne vide, a bakću se beznačajnim sitnicama.
Te i slične političke strukture računaju da će EU doći u BiH ako BiH ne može u EU. Ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu. Mnogi koji naivno očekuju da BiH neće ostati pusti otok Europi, ili biti vlastiti Goli otok, sliče onoj tetki kad je posjetila nećaka u Crnoj Gori, koji je stanovao na trećem katu. Tetka je došla pred zgradu, a nećak je bio na balkonu. Tetka viknu:
– Hoću li morati stepenicama?
– Jok, no će zgrada da čučne – uzvrati nećak.
Neki opet računaju da će s Europom moći lako i jednostavno, onako “od šege”. Slično Muji koji se našao na graničnom prijelazu. Granični policajac ga upita:
– Imate li cigarete, alkohol?
– Hvala, imam sve – zahvali Mujo.
Bilo kako bilo ili crno, BiH iz tigrove kože ne može. A još manje može ako je pokušavaju obojiti u zebru – bez treće boje. Iako je i vrapcima jasno da su dvoentitetske države neodržive, da je za BiH rješenje tronožac, ta toliko važna treća noga, a bh. Hrvati nemaju ništa ni protiv četiri. BiH može biti i jedinstvena, sastavljena od tri i više dijelova, a od dva dijela može biti samo rastavljena. Ovakva BiH je kao bicikl, može stajati uspravno samo dok se “pedala”. Sve u vezi s tim podsjeća na aforizam Danka Ivšinovića, novog člana Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne: “Nemam ništa protiv braka između dvije žene ako će usvojiti mene”!
Frano Vukoja | Večernji list