Sveti Franjo Asiški zaštitnik je mjesne crkve i sela Prolog. Program obilježavanja počeo je trodnevnicom u subotu, nedjelju i ponedjeljak u 17:00 sati, a u utorak 4. listopada na svetkovinu sv. Franje sveta misa će biti u 11:00 sati. Trodnevnica u čast sv. Franji počela je i na Humcu u subotu, krunicom u 17:30 sati te misom u 18:00 sati.
U ponedjeljak, 3. listopada nakon svete mise je obred Preminuća svetoga Franje. U utorak, 4.listopada, na samu svetkovinu, mise na Humcu su u 7:00 i 18:00 sati.
{xtypo_rounded2}Životopis sv. Franje
Sveti Franjo rođen je 1182. g. u Asizu u Italiji, kao sin bogatog trgovca, Petra Bernardonea i majke Ivane. Njegova majka mu je dala ime Ivan, ali ga je otac nazvao Franjo (Francesco). Kršten je u asiškoj katedrali sv. Rufina. O njegovoj ranoj mladosti se zna vrlo malo. Naučio je pisati i čitati od svećenika nastanjenih uz crkvicu sv. Juraja. Franjo je radije boravio u očevoj trgovini i na asiškim ulicama rasipajući očev novac na zabave. Godine 1202. – 1203. sudjelovao je u razmiricama između Asiza i Peruggie. Tom je prilikom zarobljen te počinje razmišljati o Bogu. Međutim i dalje željan slave krenuo je u pokrajinu Pugli da krene na križarski pohod. Zaustavlja se u Spoletu nakon što u snu čuje : “Franjo, tko ti može više učiniti: gospodar ili sluga?” “Zašto umjesto Gospodara tražiš slugu?”. To je početak njegova obraćenja.
1205. Franjo je hodočastio na grob sv. Petra. Nosi sa sobom dosta novaca., baca novac siromasima i oblači njihovo odijelo i prosi. Tada je imao prvo iskustvo siromaha. Iste godine čuje glas s križa u polurazrušenoj crkvi sv. Damjana. Taj glas mu govori: ”Franjo, idi i popravi moju crkvu koja se ruši.”. Kristove riječi Franjo shvaća doslovno te popravlja crkvu sv. Damjana, no tek poslije mu dolazi u pamet da se Kristova zapovijed odnosila na ljude, tj. živu kuću.
1207. godine odriče se svega svjetovnog, prekida sve obiteljske veze i izabire Oca Nebeskoga, na trgu ispred katedrale sv. Rufina. Nakon tog događaja živio je ponizno, u molitvi i pomaganju drugima. S vremenom je Franjo dobio i braću. Kako se red širio, Franjo je morao u Rim da od Pape dobije potvrdu da osnuje novi red. 1209. Franjo odlazi u Rim. U početku papa Inocent III odbija Franjinu molbu. Ali, iste noći papa Inocent III sanja kako se bazilika sv. Ivana sagiba kao prije potresa. U istom snu je vidio sv. Franju kako podupire stupove i time spašava crkvu. Nakon tog sna papa Inocent III odobrava Franjinu molbu i Franjo osniva Red male braće (franjevci). Poput Franje, i braća su pomagala bolesnima i živjela u molitvi.
Sa sv. Klarom 1211. osniva Red siromašnih gospođa (klarise), a 1212. na zahtjev laika slaže Pravilo za treći franjevački Red (Franjevački Svjetovni Red), koji do izražaja dolazi 1221. godine. Za vrijeme četrdesetodnevnog posta u čast sv. Mihaela Arkanđela na La Verni, na blagdan Uzvišenja sv. Križa 14. rujna 1224. Franji se ukaže Isus Krist u obliku Serafa te mu daje biljege svoje ljubavi – stigme. To je ujedno prvi dokumentirani i od mnogih suvremenika potvrđeni slučaj stigmatizacije.
Kada je bio na samrti povremeno bi tiho pjevao Pjesmu stvorova. Dok je to pjevao naredio je da ga svuku i polože gola na golu zemlju. Uvečer 3. listopada 1226. godine, pjevušeći psalam 142., Franjo umire. 15.srpnja 1228. godine, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.
Sveti Franjo ima dva blagdana u godini: 17. rujna slave se Rane sv. Franje, a 4. listopada blagdan svetog oca Franje.
Prvi biograf svetog Franje, Toma Čelanski, napisao je da sveti Franjo ne samo da je molio, već se sav pretvarao u molitvu. Bio je ”čovjek molitva”. Posebno je poznat po svojoj kontemplaciji, gdje se u molitvi odvajao od svijeta i uzdizao k Bogu.
{/xtypo_rounded2}