Ovih sam dana niže sela Bukovice pokraj Tomislav Grada susreo svatovsku povorku koja skreće prema svadbenom salonu “Lovre”, što je uobičajeno za ovo doba u duvanjskom kraju. No, za oči su mi zapele registracijske pločice na automobilima – ST, OS, IM, MA, ZG, ŠI, ZD…, a tek nekoliko automobila s beha registracijama. − Je, mladoženja je iz Splita, a udavača iz Osijeka − veli mi jedan nakićeni svat. − A svatovi u Duvnu. I super da je tako. Dobra dvorana, dobra glazba, dobra spiza i piće, jeftinije nego kod nas, bija san tu tri puta… I može se pušit, kume moj, što je najvažnije.
Svatovske nevolje Ostali svati objasniše svatovske nevolje u Hrvatskoj. Otkada je RH zakonski zabranila pušenje u zatvorenim prostorijama, svatovi su postali čemer i tuga. Više svatova tu noć provedu pušeći ispred salona nego što ih pleše i pjeva u dvorani. Pa su se momci i cure dosjetili praviti pir u susjednoj Hercegovini.
Tako ispada da je Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima u RH dobro došao vlasnicima svadbenih salona u Hercegovini, od Kupresa do Neuma. − U duvanjskom kraju već godinama svatovi se održavaju u srpnju i kolovozu, kada su godišnji odmori i kada na odmor stižu gastarbajteri i iseljenici − kaže nam Lovre, vlasnik prekrasnog svadbenog salona.
− Većina gastarbajterskih svatova organizira se ovdje, tako da nam je tijekom srpnja i lipnja već godinama popunjen svaki dan. Otkada je nastupila zabrana pušenja u Hrvatskoj, stvorila se tolika navala da smo, npr., ove sezone popunjeni čitav rujan, pa i listopad. Kako stvari idu, ni na zimu nećemo biti bez posla. Većinom dolaze parovi iz Dalmacije, ali također iz Zagreba, Rijeke, Đakova…
U Posušju, Širokom, Livnu, Ljubuškom, Čapljini, Čitluku, Međugorju, Mostaru… događa se slično. Možda mladim ljudima i nije toliko stalo do cijene koliko do komocije, do činjenice da smiju pušiti u svatovima. − Zabrana pušenja u Hrvatskoj nama Dalmatincima je otkrila Hercegovinu − veli onaj nakićeni svat s početka priče.
− Kod nas u hotelu stolica pedeset eura, a nemaš šta ni popit ni pojist, još ne smiš pušit. Onda ti kažu da je to otel sa četiri zvizdice. A kod Lovre ni jedne zvidice, ali ima tičijeg mlika. Ta neću ja jist i pit zvizde. Još te čovik ujutro smisti u sobu da se onako pijan naspavaš i istuširaš prije puta i povratka.
A koji salon i smišćaj?! Glava boli. To nema u Beču. Šta je “Lav” prema “Lovri”, jeba ji pušenje. Još sam u Duvnu kupija pet šteka ronhila i zaradija sto maraka. Dvista svata po sto maraka – dvajest iljada. Svati badava.
