Njezin prosječan dan započinje jutarnjim treningom i teretanom. Slijedi odlazak na fakultet, još poneka obveza i – opet trening. U svakodnevni ritual pod „obvezno“ spada čitanje dnevnih novina. Nađe se vremena i za dobru knjigu te pokoju TV sapunicu. Dvadeset četverogodišnja rukometašica Andrea Prusina, lijevo „krilo“ „Zrinjskoga“, plijeni i svojom pojavom i odličnim izvedbama na terenu.
Do prošle godine standardna prvotimka „Ljubuškoga“, za reprezentaciju Bosne i Hercegovine igrala je tri godine. Posebno spretno „zabija“ iz kontranapada. Nerijetko je na „crti“ sedam metara, „oči u oči“ s protivničkom vrataricom.
Ova odlična rukometašica lani je bila zvijezda prijelaznog roka, kada je „Ljubuški“, klub u kojemu je ponikla, zamijenila izazovima među mostarskim „Plemkinjama“.
– Dugo sam razmišljala i dugo mi je trebalo da donesem odluku i napustim matični klub u kojemu sam od početka karijere, ali u „Zrinjskom“ su mi ponudili bolje uvjete, to se nekako „poklopilo“ s mojim studijem. U početku nije bilo lako priviknuti se, ali, s vremenom, sve ide nabolje. Sad sam tu, dobro mi je… Nastojim što bolje i kvalitetnije odraditi utakmice i dati sve od sebe, kako bih bila zadovoljna i ja i klub koji mi je ukazao povjerenje – kaže nam Andrea, studentica Fakulteta za fizičku kulturu u Mostaru. Priznaje da joj je danas „sraz“ na terenu s dojučerašnjim suigračicama iz Ljubuškoga – kao i sa svakim drugim protivnikom. No, prva utakmica bila je najgora.
– Mnogi moji uspjesi i nagrade koje sam primila vezani su uz klub u kojem sam počela. Nije lako za tako malo vremena sve to odjednom staviti u drugi plan. No, trenutno nastojim korektno odraditi obveze koje imam kao „Plemkinja“.
Andrea potječe iz sportske obitelji. Otac joj je bio poznati nogometaš.
-Naslijedila sam tu tradiciju – gdje je tata stao, ja sam nastavila. Rukometom sam se počela baviti dosta rano, mnogi su u meni vidjeli i prepoznali talent i danas sam donekle ostvarila prognoze ljudi koji su vjerovali u mene.
Andrea se može pohvaliti i titulom najboljega strijelca lige.
– Moram priznati da mi je čast i zadovoljstvo sto mi je pripala ta titula, što sam je uspjela ostvariti svojim radom, trudom i upornošću. Posvetila bih sve uspjehe, pohvale i nagrade čovjeku kojeg volim, a koji nije sa mnom. To je on – moj TATA!
U prvoj postavi „Ljubuškoga“ igrala je već sa dvanaest godina i tih utakmica, kaže nam, uvijek se rado sjeti.
– Bila su to divna vremena. Igrala sam s najboljim igračicama iz toga vremena – Tanjom Poklepović, Hidajetom Arnautović i mnogim drugim. One su bile moj uzor.
Što se tiče „strahova“ s rukometnih terena, Andrea priznaje da se uvijek plaši ozljeda. Trenutačno je ozlijeđena i zadnjih par utakmica nije igrala zbog uganuća zgloba. Priznaje da uopće ne reagira na „dobacivanja“ ili povike s tribina, zna joj se dogoditi i da se „pravo“ naljuti na suce, jer, kaže, ni oni nisu uvijek u pravu.
Što se dečkih tiče, priznaje da je bilo svakakvih situacija, no ne pridaje veliku pozornost tomu. Trenutačno je u vezi, a izlasci …? Kaže da najviše vikendom, kada dođe doma, u Ljubuški, voli ondje izaći i opustiti se sa svojim društvom.
Zanima nas – kakav je privatni odnos sa sportskim protivnicama iz „Katarine“?
– Vrlo vrlo korektan. Tu su Marija Boras i Dora Vrdoljak, moje bivše suigračice iz „Ljubuškog“, često se družimo i redovito nalazimo na kavi.
Budući da je Andrea iznimno lijepa djevojka, pitamo – bi li se okušala u natjecanju za Miss sporta, primjerice? Spremno odgovara:
– Nikad nisam razmišljala o tome. Jednostavno se tu ne vidim i nisam taj tip djevojke.
Priznaje kako sebe nikako ne može zamisliti negdje izvan sporta. Možda tek, donekle, u radu s djecom. Bilo kako bilo, u svakom slučaju, kaže, za desetak se godina vidi u radu s mlađim naraštajima. Njima poručuje:
– Ključ uspjeha je upornost, red, rad i disciplina. Bez ove četiri čarobne riječi nema uspjeha u bilo čemu što radiš. Zato svi mladi koji se počinju baviti sportom moraju istrajati na tome dugotrajnom i mukotrpnom putu, a nagrada za to mora stići kad-tad.
SPORTSKA OBITELJ
Andrea Prusina rođena je 4. ožujka 1987. godine u Čapljini. Drugo je dijete u obitelji. Ima dvije sestre, brata i mamu.
– Brat također igra nogomet u nogometnom klubu „Bigeste Ljubuški“ i pred njim je, nadam se, uspješna karijera . Za 10 godina vidim se i dalje u sportu, u radu s mlađim naraštajima.
CILJ – PLASMAN U SAMI VRH LJESTVICE
Andrea je u „Zrinjskome“ godinu dana. Daljnji dogovor slijedi.
– Sad sam ovdje i na to sam usredotočena. Naš cilj ove godine je – što bolji plasman pri samom vrhu ljestvice. Ako mi se pruži bolja prilika, razmislit ću o njoj.
Igrala je na poznatom rukometnom turniru u Kataru, mogla i ostati ondje, ali…
– Mislim da onakav život ne bih mogla podnijeti – iskreno će…