Oda leptirićima
Valjda se ponekad čovjek može samo nasmiješiti uvidjevši kako život piše priče našeg života. I ponekad mi se čini da je Bog uistinu humorističan. Zamišljam ga gdje sjedi negdje tamo u fotelji, i nasmiješen nas vodi onako malene i smotane. Moja priča nije važna. Nije možda ni zanimljiva.

Dok sjedim zavaljena u stolicu, lagano pijuckam kavicu i listam dnevne tiskovine uočavam par stvari. Čini li mi se ili sam fotografiju koju sam jutros ugledala u novinama, a koje su bšs jutros izašle, vidjela već negdje drugdje prije par dana. Zašto su fotografije, za koje sa stopostotnom sigurnošću znam da ih je slikao netko drugi, sada objavljene u tuđem članku