Dan državnosti u zapadnoj Hercegovini

svinjokolja
svinjokoljaDan Republike ili Dan Državnosti u Zapadnoj Hercegovini je oduvijek bio poseban dan. Toliko poseban da bi se počesto slavio i više dana. Pogotovo ako je vrijeme bilo dovoljno prohladno. Najčešće bi svi dani između 25. 11. i 29. 11. bili ispunjeni ranim ustajanjem, paljanjem vatri i nazdravljanjem domaćom lozom prije svitanja. Ostatak dana bi bio ispunjen laganim pijuckanjem, šalama i roštiljanjem.

Ako je mjera nečijeg patriotizma veselje, pripitost i okupljanje u krugu najbližih u danima od 25. do 29. 11.  onda našemu patriotizmu nema premca.

Otkad se slave  25. 11. i  29. 11. mi se tih dana okupljamo oko vatre, dodajemo jedni drugima boce rakije, otiremo grljak boce rukavom i nazdravljamo. Majke i supruge nam prinose ručnike te iznose prve uštipke i mezu već oko devet sati. Osjećaj zajedništva i pripadnosti tih je dana izrazito naglašen. Oko kuće se već prije svitanja okuplja rodbina i susjedi. Uz smijeh i šale hrabrimo jedni druge dok se patriotski dostojanstveni, s nožem u rukama i grabovom kolčinom na ramenu prilazimo krmetaru.

Drži zadnje noge…uhvati ga za uši….pusti ga u pritorak pa ćemo ga tamo…gurni mu grabov kolac usta ujist će nekoga….hoooo

Svi kao jedan sjurili bismo se na svinjče, dva a nekada i četiri.

Neki manje hrabri bi se onako sa strane izvlačili kružeći oko onih hrabrijih. Često bi nešto krenulo naopako. Žica koja pridržava vrata svinjca bi bila previše pritegnuta, a domaćin bi zaboravio kombinirke. Nevjesta bi zaboravila pripremiti vanjik, tavu i kukuruzno brašno za hvatanje krvi za divenice….

Ipak i uvijek, nakon par minuta strke i skičanja sve bi bilo gotovo. Iako su svake godine nove borbe pred nama, mi smo opet sigurni u nove pobjede. Nijedno krme nije dočekalo Božić. Proslava bi mogla krenuti. Nakon pola sata do sat vremena uobičajene strke krmčina bi bila ošurgana a drobina izvađena. Pod ćaćinim nožem bi se nazirali komadi špeka s trbuha. Kada bi se ukazale tri „adidas“ crte crveni na paneceti znao sam da ni onaj špek s gornjeg dijela leđa neće biti za baciti.

U prvim satima proslave Dana Državnosti strina i mater su već nekoliko puta morale intervenirati s flasterima, jer se muški dio moje obitelji nikada nije štedio u trenutcima patriotskog zanosa od 25. 11. do 29. 11..

Problem sa sitnim ozljedama je naglašen i zbog naše režernosti u rukovanju oštrim predmetima. Kad nas ponese osjećaj zajedništva i pripadnosti našem zavičaju i domovini ne štedimo ni prste niti kožu na dlanovima, a i opekline od kotla u kojemu smo grijali vodu za šurganje nisu bile rijetke. Uvijek smo se srčano predavali osećaju patriotizma i onome što nas čini pripadnicima jedne velike obitelji.

Već više od 60 godina u te dane  između 25. i 29. 11. osjećamo se kao jedno. Njegujemo tradiciju svoga zavičaja kao zajednica slobodnih ljudi koje dijele zajedničke vrijednosti, kulturu, gastrokulturu, jezik, psovke i osjećaj horizontalne solidarnosti koji posebno dolazi do izražaja kad ujutro obiđemo desetak krmetara i zajednički obavimo početne aktivnosti.

Multietničnost i multikultura Bosne i Hercegovine posebno se iskazuje u različitim tradicijama slavljenja Dana Državnosti.

Naš osebujni način odavanja počasti zajednici kojoj pripadamo jeste malo neobičan ali je važniji dokaz multikulture i multietničnosti od Zlatne Ahdame koju Luka Markešić dodjeljuje Mirku Pejanoviću ispred Bosansko-turskog društva „Bosfor“.

Predivna je država u kojoj se Dan Državnosti slavi na tako mnogo različitih načina.

Nema boljeg načina proslaviti nešto nego održavati tradiciju koja seže u vremena kad su se spajali 25. i 29 studeni u jedan produženi praznik. Praznik u kojemu smo vrijeme provodli između kotlova, u konobama, sušnicama i garažama. Jeli, pili i grijali se oko vatre…uz obvezni „sat povijesti“ u kojemu bismo se prisjećali svijetlih tradicija, bitaka i pobjeda iz herojske prošlosti. Kako je 1969. godine Mati krme odgrilzo vrh kažiprsta, kako je Jure dok je bio mlađi sam mogao zaklati gudina od 250 kila, kako je Grgino krme jedne godine zbog pijanstva organizatora pobjeglo na njivu pa su ga na kraju skinuli iz lovačkog karabina….

One dvije frustrirane crnke s ekrana FTV  će opet mržnjom  govoriti kako se Dan Državnosti ne proslavlja u svim dijelovima BiH te posebno naglašavati Zapadnu Hercegovinu.

Proslavlja se kokare moje itekako. Čak ako ćemo pošteno mi smo najkonzistentniji te bez obzira na promjene političkih okolnosti proslavnjamo te Dane Republike/Državnosti  uvijek na isti način već više od pola stoljeća.

Osim ako ne mislite da je učenje fatihe nad spomenikom poginulim partzanima jedini način proslavljanja i da ga je tako i Džema Bijedić proslavljao…..

Matan Nižić l poskok.info