Današnje evanđelje jest jedno od najtežih novozavjetnih dijelova bilo za slušanje bilo za prihvaćanje. Kako možemo uopće shvatiti ovaj govor: „Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije me dostojan“ (10, 37)?
Da bismo još bolje shvatili smisao današnjeg Evanđelja, trebali bismo prvo pogledati neposredni prethodni tekst u kojem Matej donosi Isusove riječi: „Ne pomislite da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao donijeti mir, nego mač“ (10, 34). Mogu li se uopće ove riječi slagati s Kristovom idejom ljubavi i novog odnosa prema bližnjemu?
Isus je u današnjem Evanđelju odrješit i rezak. Ako malo bolje promotrimo konstrukciju današnjeg ulomka iz Matejeva evanđelja, primijetit ćemo da ima dva dijela: u prvom se dijelu govori o tome kakav treba biti odnos učenika prema Isusu, a u drugome kako trebamo postupati prema onima koje Bog stavlja na naš put.
Život je putovanje, a ne odredište. Ako se u životu grčevito držimo za nešto što nas drži na jednom mjestu, ne možemo ići dalje. Ljudi današnjeg vremena ne znaju živjeti u sadašnjosti. Nostalgično se prisjećajući lijepih uspomena, često znaju svoju sadašnjost proživjeti u prošlosti. S druge strane imamo čak i destruktivniju verziju življenja sadašnjosti kad čovjek, ogorčen i privremeno razoren trenutnim razvojem događanja u svom životu, apsolutno zanemari i digne ruke od svoje budućnosti. U takvim je situacijama potrebno imati na umu da se ono što se dogodilo u prošlosti, pripada prošlosti i više se neće vratiti te da naša budućnost još uvijek ne postoji. Imamo sadašnji trenutak: iskoristimo ga na najbolji mogući način. Isus nam upravo u današnjem Evanđelju govori da se moramo odreći samih sebe ako ga želimo nasljedovati. Ne stavlja Isus tek tako sebe prije i oca i majke, i rođenog djetata i bračnog druga, nego – još radikalnije – i prije nas samih. Ono čega se trebamo odreći nije onaj ili ona kraj mene nego ono u meni. Isus mi kaže: moraš mene ljubiti više od sebe. Drugo ime za to jest: uzeti svoj križ i ići za Gospodinom. Riječ je, dakle, o promjeni stava, o promjeni naše nutrine. Riječ je o odluci za Gospodina. Ova je odluka prije bilo kojeg odnosa i bilo kojeg susreta. Ova odluka daje smisao vlastitom životu i, prema tome, svakom našem odnosu. Tek se iz ove odluke može shvatiti: što su mi i otac i majka i svi oni ljudi koji me okružuju, te, na koncu, tko sam ja samom sebi, ljudima i Bogu. Ova odluka daje smisao i putokaz sveukupnom čovjekovu putu.
Vrhunac Isusova zahtjevna, za uho čovjeka kojeg nije oplemenilo evanđelje zapravo neshvatljiva govora jest u paradoksalnoj rečenici: „Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“ (10, 39). Postavlja se pitanje u čemu to ljudi vide smisao ostvarenja svog života. Odgovor je samo jedan: onaj tko je spreman ići do samog kraja boreći se za svoje ideale, taj će ostvariti duboki smisao svog postojanja.
Razmišljajući kako bi bilo najzgodnije nazvati današnji ulomak iz Matejeva evanđelja, odmah mi je sinulo u glavi: „sitnice“. Današnje se Evanđelje, kako sam već rekao, sastoji od dva dijela. Prvi dio govori o nasljedovanju Isusa, a drugi o prihvaćanju onih koji nasljeduju Isusa. Isus nas u prvom dijelu uči kako su sve stvari u odnosu na Boga zapravo malešne i nevažne dok nam u drugom dijelu govori kako i najmanje sitnice, obasjane i prožete Božjim svjetlom, mogu postati – velike. I što, na koncu, možemo shvatiti iz današnjeg Evanđelja? Staviti Krista iznad svega, znači odlučiti se za njega i, odricajući se samih sebe, davati se drugima.
fra Dalibor Milas | kriz-zivota.com