Je li iza nas vrijeme kada više nisu bitne klasne razlike i društveni poredak u odnosu dvoje ljudi u vezi? Jesu li predrasude o siromašnim curama s bogatijim frajerima i siromašnim frajerima s bogatim curama stvar sustava kasti koji postoji još samo u Indiji? Svijet je napredovao, ali je dosta stvari ostalo isto. Jedini novitet koji se pojavio jest slučaj kada je žena u vezi bogatija i uspješnija od muškarca.
Elena D. je najuspješnija žena koju sam ikad upoznala. Potječe iz stare bogate mostarske obitelji. Njezino prezime i preci imaju čak i svoj vlastiti grb. Završila je fakultet i sada radi kao izvršna direktorica u jednoj od očevih firmi. Jedino je dijete u obitelji i njoj je kao ženi zasigurno teško nositi breme prezimena i onoga što se od nje očekuje.
Ali nije joj ni tako teško u životu, redovito ljetuje u južnoj Francuskoj, Dubaiju, Grčkoj i ostalim fancy destinacijama. Njezina je garderoba veličine prosječnog dnevnog boravka, Don Perignon joj je kao gemišt nama običnim smrtnicima, a kad sam je zamolila za čašu vode ona mi ju je poslužila u kristalnom bokalu i u kristalnoj čaši (majke mi sam se jako bojala da čašu ne razbijem).
Njezina kozmetička torbica nije torbica nego omanja soba puna proizvoda koje naručuje iz Pariza. Elena doista izgleda svjetski. Prelijepa žena. S njezinim budžetom doista nije ni teško biti lijep.
Elena ima 35 godina i još je uvijek single.
Zašto?
Zato što nijedan njezin frajer nije mogao trpiti da je ona moćnija, koliko god oni moćni bili. Nisu mogli podnijeti da idu ljetovati u njezinu kuću na Hvaru, zimovati u njezinoj vikendici u Švicarskim alpama i ploviti njezinim brodom po Jadranu. Nisu mogli podnijeti njezino ime na rezervaciji stola u bilo kojem restoranu na Balkanu, u bilo koje doba dana ili noći.
U nekoj krajnjoj liniji, moramo ih razumjeti. Teško se nositi s njom. Njezina financijska nadmoć postaje neprirodna, jer je muškarac taj koji u vezi i braku mora biti onaj ‘malo iznad’. Muškoj je psihi teško postati ta vrsta Vase Ladačkog. Teško je zasigurno biti pratnja na pozivnici koja je oslovljena na ‘Elena D. i pratnja’. Ona bi trebala biti pratnja.
Dakle, živimo u 21. stoljeću i još smo uvijek podjeljeni na klase. Ljubav između dvije ‘kaste’ više nije zabranjena od strane roditelja i obitelji, nego od strane psihe onoga tko je u toj vezi pratnja. To su najčešće muškarci, jer prosječna djevojka nema ništa protiv biti pratnja bogatijem i uspješnijem muškarcu.
Naravno da u Duvnu, ali i većini naših gradova i sela, nemamo grbove, vode u kristalnim čašama, ni priče iz Acapulca. Al imamo one podređene zetove, duvanjske podguze koji, bez obzira na ljubav koju osjećaju prema svojoj dotarici, redovito bivaju ismijavani i prozivani zbog vrste braka u kojoj se nalaze.
Jesu li ljudi ljubomorni na njih, ili se doista oni osjećaju nemoćnim u svom braku, neću analizirati. Da ne bih, moguće, uvrijedila one muškarce kojima nije svejedno biti u pratnji ženi koja nosi njihovo nepoznato prezime, kao svoje drugo. Samo, iskrena ljubav ne priznaje i ne poznaje ni poniženja ni uvrede, zato-važno je ljubiti i ljubljen biti! I to ne kriti.