Dok se prije nekoliko godina za Noć vještica znalo samo preko istoimenog horor filma, danas se taj dan obilježava u noći sa 31. listopada na 1. studenoga te istovremeno otima važnost blagdanu Svih svetih. Katolička crkva u Hrvatskoj pridružila se inicijativi na koju je Vatikan pozvao katolike diljem svijeta da bojkotiraju poganske običaje vezane za Noć vještica.
Mons. Milivoj Bolobanić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije kazao je da ako čovjek ne vjeruje u Boga, onda će početi vjerovati u nešto drugo.
Simbol bundeve
– U našoj tradiciji nije običaj da se slavi Noć vještica koji, zapravo, ne postoji. To je poganski običaj kojemu ne treba davati mjesta u medijima. Ujedno smo svjedoci da se upravo preko djece želi promovirati ta noć. Uglavnom, postoji intencija skrenuti pažnju s blagdana Svih svetih i s naših pokojnih kojih se sjećamo na taj dan u svojim molitvama, kaže mons. Bolobanić.
“To je poganska proslava terora, straha i smrti, jedna od okultističkih struja,” poručuju iz Rima.
Umjesto dubeći bundeve, maškaravajući djecu u vještice i ukrašavajući svoje domove papirnatim šišmišima, katolici bi, tvrdi Crkva, večer uoči svetkovine Svih svetih, u nedjelju 31. listopada, trebali provesti u molitvi i klanjanju pred Presvetim sakramentom.
U skladu s tim, u hrvatskim će se gradovima po prvi put održati – Noći otvorenih crkava!
“Poznato mi je da su Crkve u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i drugdje po Europi uvele molitvene večeri zbog širenja ovog običaja. Podržavam takvu inicijativu, jer kršćanska tradicija nalaže da se uoči blagdana neko vrijeme provede u molitvi, a našem društvu i tako sve više nedostaje duhovna dimenzija,” upozorava fra Zvjezdan Linić, dodajući kako štovanje okultnoga nerijetko otvara vrata zlu, koje se prije ili poslije kod čovjeka u nekom obliku manifestira.
Prvu hrvatsku Noć otvorenih crkava organizirala je Europska katolička inicijativa “Kristov stol”, a predsjednica Drina Ćavar navodi:
“Želimo upozoriti da mi nismo kultura tikve i utvara, nego vjere u živog Boga. Veliki problem je što se taj običaj širi preko odgojnih ustanova, škola i vrtića, pa se djeci odmalena usađuje nešto što je uljez u našoj civilizaciji. Iza svega često stoji i neznanje. Primjerice, na zagrebačkim ulicama oglašavale su se radionice za djecu i odrasle na temu Božića, Uskrsa i – Noći vještica! Možda su namjere te udruge bile dobre i plemenite, ali to troje je nespojivo i unosi zabunu među vjernike,” zaključuje Ćavar.
Voditeljica Etnološkog odjela Narodnog muzeja mr. sc. Jasenka Lulić-Štorić kazala je da Noć vještica vuče korijene iz pretkršćanskog keltskog festivala mrtvih koji se slavio 1. studenog kao početak zime i nove godine.
– Kelti su vjerovali da duše napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, za koje su vjerovali da su predstavnici zlih sila, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku te su im donosili hranu i piće. Ujedno, palili su vatru kako bi pomogli dušama da se vrate odakle su došli, pojašnjava Lulić-Štorić.
U današnje vrijeme svjedoci smo da se običaji različitih kultura miješaju kroz čitav godišnji ciklus pa tako i za Božić i Uskrs.
– Zbog sveobuhvatne globalizacije teško je očuvati tradiciju običaja, a da ne dođe do miješanja. I za ondašnji svijet već je bilo primijećeno da se običaji miješaju i nadopunjuju, pojašnjava Lulić-Štorić.
Bundeva je postala simbol Noći vještica, a svoje korijene ima u keltskoj kulturi. Naime, u noći kad su se duše mrtvih digle iz groba i došle na zemlju, gasila se vatra u ognjištima jer se vjerovalo da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet. Zato su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom kako bi grešne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. U 16. stoljeću bundeva je postala popularna prvo u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Svi sveti
Svi sveti je svetkovina u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, oni koji su već kanonizirani i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenoga. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.
Spomen na sve svete ušao je dosta kasno u tradiciju. U 8. stoljeću započelo se s posjećivanjem groblja te donošenjem svijeća i cvijeća.
Papa Grgur III. premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom Samhain koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha. Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici Sv. Petra relikvijama “svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu”. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.
– Na blagdan Svih svetih uvijek je dobro zaustaviti se i razmisliti o vlastitoj smrti koja je neizbježna. U našem kraju postojao je običaj vezan za ovaj blagdan. Tijekom života čovjek bi dao novac ili zemlju crkvi, a na blagdan Svih svetih svećenik bi udijelio ukućanima kus ili zalogaj kruha, odnosno pogače i vina, priča Lulić-Štorić.