Iz Večernjeg lista prenosimo razgovor s premijerom Zvonkom Jurišićem.
Ovih dana aktualni su razgovori između Vaše stranke i HDZ-a 1990 o mogućoj predizbornoj koaliciji. Dokle se došlo u razgovorima?
„Prije nekoliko dana održan je sastanak vodstva stranaka na kojemu smo otvorili razgovore o zajedničkom nastupu na predstojećim izborima. Razgovarali smo o svim onim stvarima koje nas povezuju, koje su nam zajedničke, a kojih je puno više nego onih koje nisu. Točno je da postoje određene stvari u kojima nismo na istom stajalištu, kao što je općenita politika Hrvata u BiH, ali mi imamo vlast u trima županijama i mišljenja smo da bismo trebali ići u koaliciju. Dogovorilo smo da se ispred stranaka osnuju pregovaračke skupine koje će dogovoriti platformu s kojom bismo izišli na izbore, kao i sve one tehničke stvari. Želimo napraviti kvalitetnu i temeljitu pripremu oko zajedničkog nastupa na izborima da bismo u sljedećih mjesec i pol dana došli do potpisivanja koalicijskog sporazuma. Naša dosadašnja suradnja je bila temeljena uglavnom na usmenim dogovorima, a to je, po meni, i bio razlog određenih nesporazuma koje smo na nižim razinama imali. Stoga želimo čvrst dogovor koji će obvezivati i jedu i drugu stranku. S druge strane, to je i politički mudro, jer bismo okrupnjivanjem spriječili rasipanje glasova na izborima te tako imali i mogućnost doći u poziciju da budemo čimbenik na federalnoj i državnoj razini“.
Kažete da se donekle ne slažete u pitanjima položaja hrvatskoga naroda. Kako u tom pogledu gledate na aktualna zbivanja oko mini izmjena sadašnjeg Ustava?
„Naš je stav da ne treba odstupiti od načela Kreševske deklaracije. Ispada se politički neozbiljno ako radite mimo dokumenta koji ste potpisali i prezentirali ga javnosti. Jasno je rečeno u Kreševskoj deklaraciji da Hrvati žele cjelovitu izmjenu Ustava, odnosno donošenje ustava, jer BiH nema ustava, nego aneks 4. Daytonskog sporazuma. To za nas u HSP-u nije ustav, i nama nisu prihvatljivi bilo kakvi amandmani na takav ustav. Ako ga tako mijenjate, onda izravno priznajete taj ustav i ostajete bez značajnih argumenata u političkoj borbi. Mislim da je međunarodna zajednica, prije svega Hrvatima, pripremila svojevrsnu zamku, temeljenu na presudi suda u Strasbourgu – slučaj “Sejdić-Finci”, da se dođe do mini ustavnih promjena i samim time priznavanja ustava iz Daytona za koji svi govorimo da nam je nametnut. Dakle, mi u HSP-u nismo za bilo kakva parcijalna rješenja unutar Ustava, nego želimo ostati na načelima Kreševske deklaracije, tj. da su potrebna cjelovita ustavna rješenja na teritoriju BiH“.
Što bi ta djelomična izmjena Ustava značila za Hrvate?
„Odluka suda u Strasbourgu je legalna i kao legalisti je uvažavamo i jesmo za to da svi narodi i nacionalne manjine imaju zajamčena prava. No, ako bismo proveli odluku suda, odnosno omogućili sada na izborima kandidiranje nacionalnih manjina odnosno ostalih, postavlja se pitanje gdje su Hrvati. Jer, Hrvatima i Bošnjacima u RS-u nije omogućeno da se kandidiraju za Predsjedništvo, kao ni Srbima u Federaciji. Onda bi manjine imale veća prava od konstitutivnih naroda. Hrvati bi tako dospjeli u još teži položaj. Napose ako se u obzir uzme sve češće spominjana inicijativa od Milorada Dodika koji predlaže da se iz RS-a bira jedan, a iz FBiH dva člana Predsjedništva. Ta je inicijativa prihvaćena i kod dobrog dijela bošnjačkih političkih elita. Na taj bi se način svi imali pravo kandidirati, ali na taj način Hrvati nikad ne bi imali člana Predsjedništva. To je podmetanje kukavičjeg jajeta, odnosno provlačenje u celofanu nešto blažeg oblika tzv. travanjskog paketa, čime bi sudbina Hrvata bila zacementirana, a BiH bi bila uređena kroz dva građanska entiteta, te bi Hrvati bili svedeni na poziciju nacionalne manjine“.
Kako u tom kontekstu gledate na nedavni pokušaj dogovora članica kreševske šestorke oko zajedničkog kandidata, a potom i Čovićevu izjavu da će HDZ imati svog kandidata, kao i najavu Jerke Lijanovića da će on biti kandidat?
„Moramo razlikovati dvije stvari. Gospodin Lijanović poštuje sve što stoji u Kreševskoj deklaraciji i on je već odavno najavio svoju kandidaturu. On očekuje više glasova iz redova srpskog i bošnjačkog naroda, nego iz reda hrvatskog. Na neki način shvaćam takvu kandidaturu. Ako stvari svedemo na kreševsku petorku, onda je nužno da se nas pet dogovorimo oko zajedničkog kandidata. Ovo što je HDZ najavio da će imati svog kandidata, pa onaj tko hoće neka ga podrži, možemo nazvati političkom arogancijom ili političkom bezobraštinom. Mi ćemo na sljedećem sastanku, kojem je HSP domaćin, inzistirati na dogovoru oko zajedničkog kandidata, a ako se ne mognemo dogovoriti, onda će HSP i HDZ 1990 imati jednoga kandidata“
Mislite da Hrvati s čak tri kandidata mogu izboriti mjesto u Predsjedništvu?
„Meni je jasno, prema sadašnjim odnosima snaga, da ne mogu. I ako bismo imali jednog kandidata, nije sigurno da bismo pobijedili. Teorija gospodina Lijanovića je točna, hrvatski kandidat mora dobiti 150 tisuća glasova, koliko će prema procjenama dobiti gospodin Komšić. Ali ako bude ovakva situacija, ostaje pitanje mogu li se Hrvati dogovoriti. No, vidjet će se uskoro tko je među Hrvatima faktor razdora, jer u politici nema ucjena. Koalicije ili svaki drugi oblik suradnje više stranaka mukotrpan su posao koji može funkcionirati samo kroz razgovore i dogovore“.
Kad već spominjete koalicije, kakvo je stanje s koalicijom u ZHŽ-u. Na općinskim razinama imate određenih problema, ali, čini se da je na županijskoj situacija korektna?
„U pravu ste. Na županijskoj razini smo već stekli dovoljno iskustva i stvari uredno teku, uz dosta kompromisa i razgovora, dok na općinskim razinama ponegdje imamo manjih problema u funkcioniranju koalicija. Općinska politika je više komunalna i infrastrukturna politika, a općinski vijećnici sebi znaju dati za pravo voditi neku visoku politiku. U takvim odnosima dođe do nespretnih izjava kao što je bilo u Posušju, kad su predstavnici HDZ-a 1990 rekli da napuštaju koaliciju. No, ta koalicija nije nikad službeno ni uspostavljena, nego su samo usmeno dogovorene osnovne stvari. I tu dolazi do određenih nesporazuma, ali se oni rješavaju“.
No, financijsko stanje u županiji nije blistavo. Već kod donošenja proračuna predvidjeli ste značajan deficit.
„Naša županija dijeli sudbinu cijele države, kao i zemalja u okruženju. Ne možemo ZH županiju, koja je i u Vašem kao i nekim drugim medijima bila najzanimljivija, gledati izolirano. Možda su neke stvari i događaji iz naše županije pomalo predimenzionirani, a s druge strane mi smo, kao rijetko tko, sve svoje sjednice Vlade držali otvorenima za medije, pa su neke stvari koje možda inače ne bi našle put do javnost, dolazile u središte pozornosti. Možda se ni mi u svemu tome nismo najbolje snašli. Tu je bio i proces potencijalnog spajanja dva HDZ-a i sve je to i nas same dovelo u situaciju da smo se dosta vremena bavili sami sobom. Kriza iz prošle godine nastavila se i ove, te uz malo veću potrošnju sve dovodi do deficita. Mi smo u 2009. imali za 6,7 milijuna manje prihode u odnosu na 2008. Bez obzira koja vlada bila, taj bi prihod u najboljem slučaju moga povećati za 5-10 posto u onim dijelovima gdje mi utječemo na prihode. Uz to smo u 2009. planirali za 2-3 milijuna maraka više prihoda nego u 2008. Deficit je realan rezultat“.
Oporba vam je upravo i zamjerala usvajanje nerealnog proračuna, koji je objektivno bio veći nego se očekivalo punjenje.
„Možda smo i mi donekle krivi jer nismo najbolje prezentirali naše projekte, tj. gdje točno trošimo taj novac. Gledajte, ova je vlada uvela porodiljne naknade. Mi sad kasnimo s isplatama tih naknada i svi nas proglašavaju krivima zbog toga. Bivša vlada ih nije imala nikako i nitko ih nije krivio zbog toga. Nadalje, ova vlada je utrošila oko dva milijuna maraka kako bi oko 400 mladih ljudi prošlo pripravnički. Bivša vlada po tom pitanju nije učinila ništa. Ova vlada je korisnicima proračuna povećala plaće od 22 do 32 posto, za razliku od bivše. Nastavnik koji je s 40 godina staža otišao u mirovinu 2007., 2008. ili 2009. ima za 150 do 200 maraka veću mirovinu nego njegov kolega koji je u mirovinu otišao 2005., 2004. itd, jer su nekad uplaćivani minimalni doprinosi. Spočitavaju nam poticanje poljoprivrede. Nedavno je Načelnik Ljubuškog kazao kako je nikakva suradnja između općine i županije. Na to sam iznio podatke kako je milijun maraka prebačeno poljoprivrednicima u Ljubuškom za 2008. Oko 650 tisuća maraka u toj općini smo uložili u školske objekte. Dakle zahtjevi prema županiji konstantno rastu, a imamo krizu, ima i naše odgovornosti u pogledu potrošnje, i konačni je rezultat oko 12 milijuna maraka deficita“.
Kakvo će, prema Vašim predviđanjima, biti stanje na kraju godine?
„Ako se nastavi ovaj trend kao što je bilo do sada, punjenje će biti na razini prošle godine.
Ove godine smo, kako bismo donekle popravili stanje, odgovornije krenuli s uštedama. Smanjili smo uporabu mobitela za oko 70 posto, štedimo na putovanjima, materijalu. Cilj je da se deficit iz prošle godine smanji za 10- 20 posto. Možda bi netko razmišljao što se mene sve to tiče, jer dolaze izbori, ali ovo stanje u proračunu, uvjeren sam, dočekat će ovu grupaciju, ovu većinu i nakon izbora. Nedavno sam na jednom portalu pročitao procjenu da će Lijanovići, odnosno sve tvrtke kojima su oni vlasnici, kroz poticaje u četiri godine ukupno dobiti devet milijuna maraka. To mnogi nazivaju cijenom koalicije. No, iznos koji su do sada dobili i koji će dobiti Lijanovići daleko je manji. Možda pola od toga. Ovih dana imam, nažalost, prilike intervenirati i pomagati mnogim tvrtkama koje su u problemima i pred zatvaranjem. Ovdje govorimo o ljudima. Vlasnik tvrtke može biti Lijanović, Crnjac, Primorac, Penava, Polić, Bašić, nebitno, tamo rade ljudi i mi moramo uložiti sve napore koji su u našim mogućnostima kako bismo spasili radna mjesta u ovim vremenima krize. Ponosan sam što smo prošle godine Mljekari u Posušju kroz poticaje dali 200 tisuća KM i tako sačuvali 35 radnih mjesta. Pomogli smo djelatnicima Rudnika boksita iz Širokog Brijega u nekoliko navrata. Dvanaest ljudi smo umirovili da bi ovi ostali mogli nešto raditi i zarađivati. Tako i u Lijanovića radi 300 i nešto ljudi i taj broj se ne smije zanemariti. Tu priču o cijeni koalicije najčešće forsiraju članovi HDZ-a BiH, a ovdje se zapravo radi o čuvanju radnih mjesta. Mi bismo isto tako mogli postavljati pitanje što je cijena prelaska pet vijećnika NSRZB-a u HDZ BiH u Mostaru“.
Na posljednjem Saboru stranke ste iz imena izbacili Đapić-Jurišić. Kako je to moguće s obzirom na to da postoji HSP na čelu sa Zdravkom Hrstićem?
„Mi smo 2004. registrirali stranku kao HSP BiH. No, kad smo se prijavili na izbore, Izborno povjerenstvo nas je obavijestilo da zbog sličnosti imena s već postojećom strankom, dakle HSP-om bez BiH (Hrstićeva stranka) možemo zbuniti birače. Kako smo mi bili mlađi, morali smo dodati nešto da se razlikujemo. Tada smo dodali Đapić-dr. Jurišić. Iako smo taj dodatak trebali koristiti samo za izbore, mi smo da dodali i u sudski registar i mislim da je to tada bio pun pogodak. Na posljednjem Saboru, nedavno u Rami, donijeli smo odluku da izbrišemo taj dodatak Đapić-Jurišić. Tako da nam je puni naziv HSP BiH, dok Hrstićeva stranka nema ovo BiH. Još ćemo vidjeti što će reći Izborno povjerenstvo, no nema velike bojazni ni od toga jer smo u procesu ujedinjenja s HNZ-om i HZHB-om. Tako da ćemo na izborima nastupiti kao Hrvatske stranke prava (HSP BiH, HNZ, HZHB). Ovo ujedinjenje je nešto više od koalicije, ali svaka stranka zadržava svoj pravni subjektivitet. Sve ovo što govorim službeno će se dogoditi 17. travnja na utemeljiteljskom saboru u Kosači u Mostaru“.
Vjerojatno u svakom intervjuu dosad postavljao sam Vam pitanje o javnim medijima na hrvatskom jeziku. Stanje je sada gore nego ikada. Ima li rješenja?
„Rješenje postoji, samo ne znam koliko postoji politička volja. Nažalost, stvara se percepcija da su krivi neki koji nisu krivi. Vlasnik Hercegovačke televizije i Radiopostaje Mostar bio je Grad Mostar. Kad je morao primijeniti odluku visokog predstavnika da se vlasništvo izmjesti iz grada, Mostar nudi županijama preuzimanje udjela (45 posto HNŽ, 40 ZHŽ i 15 HBŽ). HNŽ nema kapaciteta uzeti tih 45 posto, jer Srbi i Bošnjaci pokreću pitanje nacionalnog interesa. Sad je na potezu Grad Mostar koji treba preuzeti tih 45 posto i ponuditi ih ZHŽ-u i HBŽ-u koji ih mogu preuzeti. Netočno je i da HN županija nije dala nikakva sredstva. HNŽ je početkom 2009. za 2008. uplatio 395 tisuća KM televiziji. Od toga je, jer je bio blokiran račun, čak 340 tisuća otišlo na ranije napravljene dubioze u ne plaćanju doprinosa. Sad je račun ponovno blokiran zbog obveza koje su nastale dok je vlasnik bio Grad. Najodgovorniji za ovakvo stanje na HRT-u je Grad Mostar. Novac koji je do sada uplaćivan bio bi dostatan za funkcioniranje da nije bilo dugova iz ranijih godina. Nažalost i smijenjeni djelatnici te kuće su donekle nasjeli na priče pa krivce traže na pogrešnom mjestu. Kad je u pitanju Radio Herceg Bosne, oko 85 posto osnivačkog udjela preuzele su općine s hrvatskom većinom, a u tom je i ZHŽ s 10 posto vlasništva, što znači da mjesečno trebamo isplaćivati oko osam tisuća KM. Naša županija je za radio uplatila oko 60 tisuća KM, u razdoblju za koje smo trebali izdvojiti oko 80 tisuća, dok su sve druge općine koje su vlasnici preostalih 75 posto uplatili 91 tisuću KM. Preuzete obveze jednostavno treba ispunjavati i tako bi i radio mogao normalno funkcionirati“.
Što je s financiranjem Sveučilišta u Mostaru od ZHŽ-a? Često ste od vodstva Sveučilišta prozivani da ne uplaćujete sredstva?
„Mi Sveučilište financiramo, ali nažalost s dosta zakašnjenja. To zakašnjenje je 80 posto zbog financijske situacije i deficita u proračunu. Imamo šest rata iz prošle godine i dvije iz ove. Nije točno da smo dužni više od milijun, nego oko 700 tisuća KM. Drugi problem je što Sveučilište radi po Zakonu o visokom obrazovanju i osnivačkom aktu ZHŽ-a. Dakle, da nema tog zakona i akta, Sveučilište bi bilo ilegalno. No, mi smo imenovali člana Upravnog odbora, a Senat i rektor Vlado Majstorović negiraju tog člana. Već tri godine Vlada ZHŽ-a kao osnivač i financijer nije dobila poziv na sastanak Upravnog odbora Sveučilišta. Očito je da se, ranije ja dok sam ispred Vlade član Upravnog odbora, a sada profesor Frano Ljubić, nekome na Sveučilištu ne sviđamo. Zbog toga će jedna od tema sjednice Skupštine ZHŽ-a biti odnosi sa Sveučilištem. Nedopustivo je da mi nemamo nikakvih informacija sa Sveučilišta kojem godišnje dajemo 1,3 milijuna, a recimo Crveni križ nam uredno u detalje iznosi sve informacije, a njima dajemo 28 tisuća KM“.