Kažu da je Joseph Goebbels izjavio “Kad čujem riječ kultura, hvatam se za pištolj”. U Grudama se to postala opća pojava, samo što se umjesto pištolja hvata za tokmak, macu iliti malj, jer čekić je preblaga riječ.
Na ulazu u Grude s jugoistočne strane, između kolektora i policijske postaje, nalazi se Bili Brig. Na njemu je odavno evidentirano srednjovjekovno groblje, od kojega se na početku “nove demokratske vlasti” sačuvalo sedam biliga (stećaka), poznato u stručnoj literaturi kao lokalitet Grovište. Ali barbarski vrag odavno je ušao u Bekiju i najviše se uzmuvao oko Biloga Briga.
Prvo mu je prije tri-četiri godine zapeo za oko kameni sredovječni križ, koji su mještani zvali Bili Greb. Što će križ, star pet-šest stoljeća, k tomu ukrašen, u jednom mjestu gdje je Sveti Ante rekao laku noć? I lipo barbarski sluge iščupaše križ i na njegovo mjesto naćuriše trafiku. Kiosk je krotka riječ. Ali vrag svojoj služinčadi ne da mira. Na udaru se nađe groblje s bilizima. Nije bilo dosta što su već ranije polupana dva biliga i jedna oboren niz brijeg i što se u obližnji rov bacalo svašta, a najviše košćurina, valjda iz mesnica.
Na blagdan Uzašašća neidentificirani vražji sljedbenik tokmakom je jurnuo na jedan bilig na Brigu. S više udaraca, tvrd je kamen modrulj, odbio je jedan komad biliga. I to kakva biliga?! Najljepši na tom groblju, urešen križem, viticama, rozetama i lovom na jelene. Baš pod maljem stradala je glava jednoga jelena. A jelen je psihopomp, pratilac duša na onaj svijet. No razbijač nije imao duše. Uzeo mu je vrag davno prije toga.
