Izradom tradicionalnog drvenog posuđa dvojica susjeda Hrvoje Artuković i Ante Međugorac počeli su se baviti prije pet godina. Budući da su postali prepoznati u izradi svojih rukotvorina, predložili su i svom susjedu Lovri Madunoviću da bolje upozna ljude sa izradom svojih rukotvorina od metala.
Njihove vrijedne ruke stvorile su pregršt rukotvorina poput bukara, sinija,stapova, sačeva, tepsija, tava i sl. Kroz razgovor s njima saznali smo kako je krenula suradnja i kako je izgledao njihov poslovni put u svijet rukotvorina.
Kako ste došli na ideju izrade rukotvorina?
Od malih nogu imao sam osjećaj za starine, seosko sam dijete rođeno u slamarskoj kući, tako da slobodno mogu reći da starine nisu za mene strane. Uvijek me je i privlačio zvuk dipala, koje sam tek mogao sebi priuštiti u 40-oj godini, kupujem ih iako nisam znao ništa svirati na njima. Tada sam pronašao stari stap koji je bačen prije 30 godina, koji me je praktički odgojio, pa staru siniju, i čenjak i sve to sam uslikao. Nisam znao dalje kako da prezentiram stare rukotvorine, i tada počinje suradnja s udrugom“ Stap“, i tako spoznajem značenje rukotvorina, te što je danas interesantno u izradi rukotvorina. Budući da ja taj posao izrade rukotvorina ne poznajem predlažem Anti Međugorcu da krenemo zajedno u posao, na početku mu nisam konkretno rekao o čemu se radi, ali on je ipak pristao. Budući da mu se pokojni otac bavio stolarstvom, pitao sam ga razumije li se u taj posao i tako počinje izrada. Dalje idemo sa izradom nekih stvari i tu nam pomaže udruga „Stap“, na način da smo stvorili mogućnosti da izlažemo svoje radove.
Što sve imate od rukotvorina?
Na samom početku čak smo kupovali i tražili starine, imali smo negdje oko 20-30 starina. Tada počinju sa stapom naša izlaganja u Sarajevu, Zagrebu, Bjelovaru, Mostaru, itd. i bili smo na neki način prisiljeni da već počinjemo više rukotvorina raditi. Ante već počinje konstantno izrađivati starine neke pomoću mašine, neke ručno. U roku 4-5 godina imamo 450 artikala, sve od drveta, nisu samo starine već i širi krug. Izrađujemo rukotvorine od drveta poznatih na ovom području, jasen, hrast i smreka. Najpoznatija je naša izrada smrekove bukare, možemo slobodno reći da je to hercegovački suvenir. Sam njezin miris, kada se ulije crno vino u bukaru daje mu posebnu aromu . Izradili smo i hercegovačka kola, zapravo njihovu imitaciju od kojih su naši stari živjeli, bukare, sinije, stap, stolac repaš i još puno toga.
Kakav je interes za Vašim rukotvorinama?
Na početku našeg rada ljudi nas nisu ozbiljno shvaćali, s vremenom i dobrom suradnjom sa Etnom selom u Međugorju , mnogi su se upoznali sa našim radom. Na samom početku rada imali smo isporuku od 700 drvenih artikala u Ameriku, međutim tada kao i danas imamo problem kako isporučiti stvari od starog drveta. Ako nas posluži zdravlje, planiramo proširiti našu ponudu, i kada bi uspjeli proslijediti naše proizvode na sve kontinente svijeta bili bi prezadovoljni.
Lovre kako ste Vi počeli sa Hrvojem i Antom surađivati?
Kolege su krivci, što sam tu s njima u Etno selu. Oni su došli tu godinu prije mene. Stjecanjem okolnosti, kada sam radio u Njemačkoj, vidio sam čitav kovački alat i dosta sam naučio od tadašnjeg gazde koji je bio kovač po struci, gdje sam dio kovačkog zanata i usavršio. Dolaskom tu s njima vidio sam kako tu ima više mogućnosti vezanih za moju struku. Cijeli me je život vukao prema metalu u kojem sam dosta izradio, zaradio i postigao. Tu sam stvorio mali obrt kako bi ljudi vidjeli što radim. Na neki način ono što radim u radionici u Klobuku, predstavio sam u Etno selu . Ja vjerujem kako sam iz te male radionice napravio 15 kuća, što iz Hrvatske što iz BiH, gdje su ljudi gledajući tu ljepotu, trud i kvalitetu suvenira, znali da mogu očekivati jednu ogradu na svojoj kući koja će biti profesionalno urađena. Tu sam donio neke stvari što sam radio u Njemačkoj i nešto što sam prije izrađivao i tako je to krenulo.
Što se sve može napraviti od metala?
Materijal koji izdvajam iz proizvodnje ograde, koristim za izradu različitih suvenira i tako dobivam ideje za njihovu izradu. Stalci za svijeće, kišobrane, za različite boce, lampe, sačevi, tepsije, tave i još puno toga. U svaki suvenir je uloženo mnogo truda i kreativnosti. To više nije posao suvenira, već se razvilo u pravi posao, i ne može se više nikako napustiti. Dolaze ljudi sa različitih strana, izmjenjujemo iskustva o radovima, a isto tako pitaju može li biti izrada nekih stvari apstraktnije nego što jest, tako da je to za mene iznova izazov. Uvijek me vuče da izradim nešto novo, u svakom komadu željeza vidim nešto i to pretvaram u djelo. Jednostavno ideje se rađaju u hodu.
hum.ba