U ponedjeljak, 11. kolovoza 2014., u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju u iznimno svečanoj atmosferi upriličeno je četverostruko slavlje Školskih sestara franjevki provincije Svete Obitelji.
Toga su dana tri sestre (s. M. Mirjana Galić, s. M. Alma Ćeškić i s. M. Rozarija Radić) koje su započele novicijat 7. listopada 1954. proslavile svoj dijamantni jubilej – 60. obljetnicu redovništva.
Deset sestara koje su započele novicijat 22. kolovoza 1964. (s. M. Bibijana Ćurlin, s. M. Mirjam Spajić, s. M. Karmen Paradžik, s. M. Dobrila Leko, s. M. Melanija Pejić, s. M. Zdravka Tadić, s. M. Majda Ravlić, s. M. Vitalija Križanac, s. M. Verena Rupčić i s. M. Sidonija Vučić) obilježile su zlatni jubilej – 50. obljetnicu redovničkog života, a s. M. Slavica Filipović i s. M. Magdalena Šarić koje su započele novicijat 19. ožujka 1989. proslavile su svoj srebrni jubilej – 25. obljetnicu redovničkog života.
Istoga dana doživotne redovničke zavjete položile su s. Anđela Pervan i s. Adriana Galić.
Svečanost kojoj je prethodila trotjedna bogata duhovna priprava svečarica započela je u 11 sati svečanim mimohodom i Euharistijom koju je predvodio mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij BiH u zajedništvu s više od dvadeset svećenika među kojima su bili vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo, bjelopoljski župnik don Josip Galić i duhovnik sestara fra Tomislav Pervan.
U prigodnoj propovijedi biskup Tomo se, između ostaloga, osvrnuo na misli iz oporuke sv. Klare ističući potrebu zahvalnosti Božjoj dobroti za dar poziva potičući svečarice, ali i svu prisutnu Zajednicu, da poučene primjerom sv. Franje i sv. Klare nastoje slijediti put svete jednostavnosti, poniznosti, siromaštva i časnog svetog ponašanja kako bi bile „miomirisom dobra glasa“, „uzorom i ogledalom“ ne samo drugim ljudima nego i djevojkama koje će Gospodin pozvati da ostvare svoje poslanje u ovoj redovničkoj obitelji: „A iz ljubavi Kristove ljubeći se među sobom, pokažite na vani onu ljubav koju imate unutra, da tim primjerom izazvane sestre uvijek rastu u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi.“
Posebno je čestitao sestrama koje su polaganjem doživotnih zavjeta izrekle svoje Da Bogu sa željom da nikada ne odstupe s puta Gospodnjeg već da im „On koji je dao dobar početak, dade porast i, također, ustrajnost do kraja.“
Dijamantne, zlatne i srebrne jubilarke su pred Biskupom i provincijskom predstojnicom s. Frankom Bagarić te prisutnim svećenicima i mnoštvom susestara, ponovno izrekle svoje „doživotno i cijelim srcem“ Bogu, Crkvi i redovničkoj obitelji.
Na kraju misnoga slavlja nazočnima se obratila prov. predstojnica s. Franka Bagarić podsjetivši kako u kolajni zahvalnosti, nedostaje jedan biser naše Zajednice, a to je s. Hijacinta Čuljak koja je započela novicijat na blagdan Blagovijesti ratne 1944. godine i već 70 godina neumornom ljubavlju služi Crkvi, Bogu i ljudima. „S. Hijacinta je, zbog zdravstvenih (ne)mogućnosti, izabrala svoj jubilej proslaviti narednih dana u samostanu u Međugorju, a mi joj već sada od srca čestitamo i zahvaljujemo za sve dobro što je Bog učinio po njezinom predanju i žrtvi,“ kazala je s. Franka.
Čestitajući prisutnim jubilarkama za redovničko služenje zahvalila je što su kroz proteklih 60, 50 i 25 godina svjedočile kako se nosi blago u glinenim posudama potičući da za taj izvanredni dar i uspjeh zahvaljuju Bogu koji im je u nevoljama oduzimao tjeskobu, a kada se činilo da kroče bespućima bio njihov Put i prigoda da se unatoč slabostima i padovima u njima očituje život Isusov.
Promišljajući o mislima kojima izriču njihova životna načela i koje su izabrale za geslo jubilarnoga slavlja, s. Franka se napose obratila „dijamantnim“ te „zlatnim“ pa „srebrnim“ i na koncu sestrama koje su položile doživotne zavjete.
U svojoj se čestitci prisjetila „hoda“ od daleke 1954. kada su, na blagdan Gospe od Krunice, sedam godina nakon prekida novicijata, današnje „dijamantne“ jubilarke bile prve mladice na ratom ozlijeđenom i skoro posječenom stablu Provincije. Između ostaloga kazala je: Danas zajedno s vama „zahvaljujemo Gospodinu za sve što vam je učinio.“ (usp. Iz 63,7) u šezdeset godina redovničkog života. Zbroj tih godina odraz je Božjeg blagoslova. Hod putom koji je ljudskom logikom neshvatljiv i nerazumljiv koračale ste, poput Marije, u vjeri i pouzdanju da je siguran samo onaj tko svoj život izgubi radi Krista… U ime sestara naše Zajednice, i osobno, čestitam vam dijamantni jubilej redovničkog života sa željom i molitvom da vaš život po molitvi, predanju, trpljenju i strpljenju i dalje bude slava Božja.“
Od 16 sestara koje su započele novicijat 1964., deset je „odabranih“ kojima je Bog podario da dožive pedeset godina ustrajnosti i vjernosti Njegovu nauku. Parafrazirajući redak psalma 71. koji kaže „Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje. Ni u starosti kad posijedim ne zapusti me“ (Ps 71,17a,18a), s. Franka im je zahvalila za hrabrost izlaganja vrlo zahtjevnom Učitelju i „školi“ koja podrazumijeva svakodnevne poteškoće, trpljenja i križeve ali i veliko iskustvo njegova milosrđa, ljubavi i praštanja. „Vi ste i danas mladice na trsu koji se zove Isus. Neka vaš život i ubuduće donosi obilate plodove Njegove prisutnosti kako bi u vašoj svakodnevici Učitelj ostao ponosan na svoje učenice!“, zaključila je svoju čestitku.
„Ako je Bog sve moje, onda ne trebam ništa osim Njega, ni mimo Njega nego živim i djelujem samo u Njemu i radi Njega. Iz ljubavi prema Njemu sva su moja opredjeljenja, moji planovi, moje želje koje prožima samo jedna misao: Bog moj, sve moje!, molitva je ovo iz koje iščitavamo vaše iskustvo ispraznosti svega osim Boga, ali i vaš vapaj za sigurnošću koja je jedino u Njemu,“ riječi su kojima se s. Franka obratila „srebrnim“ svečaricama s. Magdaleni i s. Slavici, dodavši: „Iskrene čestitke za prijeđeni put sa željom da vam život radikalnog „puštanja“ u siromaštvu, poslušnosti i čistoći podržava otvoreno srce i ruke, slobodne od navezanosti na ljude, stvari i mjesto. Neka vas život s Bogom i u Bogu učini sestrama i majkama svima, napose potrebnima i rubnima!“.
Biranim je riječima ohrabrila i s. Anđelu i s. Adrianu koje su svoj odaziv Božjemu zovu i misao vodilju doživotnog zavjetovanja sažele rečenicom Lukinog evanđelja: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38). „Drage sestre, vaše „da“ Bogu, prihvaćanje je Njegova „da“ vama, već davno izgovorenog. Nemojte smetnuti s uma niti iz srca da ovim Marijinim stavom u poniznoj vjeri primate Isusa koji će se zajedno s vama zauzimati za vas. Prianjanjem uz evanđeoske savjete poradi Isusa, primit ćete već na ovom svijetu, iako s progonima, stostruko braće, sestara, majki i djece, a u budućem vijeku život vječni,“ kazala je potičući ih da njeguju franjevačke vrjednote i obećavajući im molitve cijele Zajednice za dar Gospodinova mira i ustrajnosti.
Izraze osobite zahvalnosti uputila je biskupu Vukšiću koji je spremno uskladio svoje termine s pozivom da predvodi ovo slavlje te svojom nazočnošću i riječju iskazao očinsku podršku i priznanje sestrama za sve dobro koje su ugradile nesebično služeći na njivi Gospodnjoj. Riječi zahvalnosti uputila je i roditeljima novozavjetovanih sestara kao i svim sestrama i svećenicima koji su svojom nazočnošću i molitvom bili dionici radosti i zahvalnosti za milosni dar posvećenoga života.
Dan se pretvorio u pravo blagdansko i slavljeničko ozračje kakvo redovito biva u ovakvim prigodama. Samostanskim blagovalištem odjekivala je pjesma, izmjenjujući se s čitanjem pristiglih čestitaka i riječima zahvale sestara svečarica.
