U velikom smo tjednu koji je vrhunac liturgijske godine i ti dani nas podsjećaju na muku, smrt i uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista. Iako živimo danas ubrzanim načinom života, ne smijemo zaboraviti svoje običaje i kulturu.Kao i za Božić tako i za Uskrs posjetili smo naše najstarije koji su nam ukratko predočili kako je to bilo u Velikom tjednu prije više od 70
godina. Iako je bila neimaština i mali broj prijevoznih sredstava, nije bilo nikakvih zapreka za molitvu i posjećene Crkve u Velikom tjednu , ali i kroz cijelu godinu.
Devedestdvogodišnja (92)Janja Primorac iz Gornjih Radišića i sada dobro pamti život u zajednici u kojoj ih je bilo 21 na okupu i svi su molili Boga svaku večer prije večere i svako jutro prije odlaska na posao pozdravljala se Gospa. Posebno bi se molilo u Velikom tjednu, a što se sve radilo i kakvi su bili običaji u Velikom tjednu, ukratko nam je ispričala Janja.
„U Velikom tjednu do sride se radilo, kopalo, ali od četvrtka ništa. Išlo se u Velikom tjednu na sve obrede u Crkvu , jednako i četvrkom, petkom, subotom i nediljom, ništa se nije prominilo. Na Veliki četvrtak obred je bija tako da su svi križevi u Crkvi platnom bili prikriveni. Na veliki petak išlo se popodne u Crkvu nije ujutro, kontala se muka. Na veliku subotu zvono bi zazvonilo u 11 sati, a petkom i četvrtkom zvona u Crkvi ne zvone. Ustani se prije zore, namiri šta triba kod kuće i iđe se u Crkvu. Ja sam bila čobanica, imala sam vrimena za molitvu, pa bi tako na Veliki petak dok sam čuvala ovce molila 33 krunice i da se nebi pomela dok molim, ubrala bi grane i kad bi svaku izmolila znala bi po granama da se ne pometem. Kroz korizmu se išlo na misne obrede i uvijek bi se pivala Gospina muka i dok se radilo na polju i kada bi se išlo na misu“, priča Janja.
Bili smok se nije ija dok se postilo
Janja nam je kazala da se postilo od četvrtka do subote u Velikom tjednu, jednako bi i stariji i mlađi postili.
„Kad bi se postilo najviše bi se ila rodakva, to je bila ripa koja je malo kisela i ljuta, skuvala bi se pura i rodakve, pospeš malo sa uljem i bilo je lipo za pojist. Kada se postilo nije se smilo isti Bili smok (jaje, sir, mliko), ništa od toga, bija je strogi post. Kad bi bija Uskrs ručak bi bija malo bogatiji nego ostali dana. Svakome bi se čestita Uskrs i počastija bi ga u kući šta se imalo. Jaja bi se bojila na bilu subotu, najviše u luku, stavila bi se trava koju oćeš na jaje i čarapom zamotaš i staviš u vodu sa lukom. Kolače ritko ko da je pravija, bija je poslije obični žuti kolač.Kitila bi se i jabuka orasima, makaronima i to bi da onome ko bi ti bija prijatelj za Uskrs“, kazala nam je za kraj Janja.
Mi Media | hum.ba