Uskrsne čestitke provincijala Sesara i biskupa Perića

Uvijek kad se odvažimo razmišljati o uskrsnoj zbilji, neminovno se suočavamo s pitanjima na koja treba odgovoriti konkretnim životom. I uvijek iznova doživljavamo da Uskrsnuće nije tek jednom doživljena stvarnost u Isusu iz Nazareta. Ono je moguće i za nas danas i to u najrazličitijim situacijama našeg konkretnog ljudskog života.

Uistinu, Uskrs je blagdan nade. To je blagdan odvaljena kamena, iza kojega smo, možda i mi sami, pokopali svoje snove o boljem, novom, drugačijem životu, o kvalitetnijim i zdravijim međuljudskim odnosima, o sretnijoj obitelji, o boljem i kvalitetnijem društvu, o ljepšem sutra. Moguće je da se i naši grobovi beznađa otvore, da se kamen odvali i da unatoč svim zatvorenostima i blokadama s kojima se susrećemo, unatoč svim zastrašivanjima raznim krizama i recesijama, budemo obasjani svijetlom nove uskrsne nade. Na taj način Uskrsnuće postaje i ostaje snažan događaj za svakoga tko vjeruje i u Isusovo i u svoje Uskrsnuće.

Želim, draga braćo i sestre, da i ovaj Uskrs bude slavljen kao blagdan odvaljena kamena sa svih naših narušenih međuljudskih odnosa, konfliktnih životnih situacija, naših razočarenja, poteškoća i nemoći koje nas zatvaraju u grobove rezignacije i beznađa. Tamo iza odvaljena kamena, s druge strane groba, ljubav je jača od mržnje, nada od beznađa, život od smrti. Iza pomaknutog kamena nezaustavljivo se razlijeva vedrina nove, uskrsne stvarnosti za svakoga tko vjeruje u Kristov pobjedu nad smrću, nad patnjom i zlom.

Neka se ovoga Uskrsa među nama dogodi život iza odvaljena kamena. Neka se rasprostre vedrina novoga života i nove nade koju nikakvo beznađe neće moći sputati niti zaustaviti.

Na osobit način u ime Hercegovačke franjevačke provincije i svoje osobno, želim obespravljenima, beznadnima, napuštenima, starima i nemoćnima, bolesnima i ožalošćenima zaželjeti sretan Uskrs. Gospodin nas je patnjama uključio u Veliki petak, svakodnevno ga molim da nas uključi i u slavu uskrsnuća, u slavu Uskrsa koji je pobjeda Života.

http://www.franjevci.info/news_files/provincijal_uskrsna_cestitka_2010.mp3

Uskrsnu poruku biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića prenosimo u cijelosti:

{xtypo_rounded2}
Druge uskrišavao, sam uskrsnuo

Ni za koga na ovome svijetu ne može se reći da su mu riječi i djela istovjetna, tj. da sve svoje riječi potvrđuje dobrim djelima. Uvijek ima raskoraka između obećanja i ostvarenja!

Samo je Gospodin Isus imao savršenu istovjetnost između velikih riječi i velikih djela. Središnja točka njegova nauka, koju nitko drugi u svome životu nije ni isticao ni dokazivao, jest uskrsnuće. Uskrsnuće tijela, od mrtvih, iz groba. On je došao na svijet i protumačio nam da nije sve dovršeno Božjim stvaranjem u početku, a pogotovo nije stavljena točka nakon čovjekova iskonskog pada, nego će ljudsko tijelo, koje je zbog grijeha osuđeno na smrt, jednoga dana iz zemlje uskrsnuti: nepravednici „u muku vječnu, a pravednici u život vječni” (Mt 25,46). Za te svoje riječi o uskrsnuću tijela Isus je pružio nekoliko vidljivih dokaza.

Uskrisenje Jairove kćeri. Predstojnik sinagoge, Jair, imao je kćer koja se u 12. godini na smrt razboljela. Jair se pojavio pred Gospodinom i ponizno ga zamolio da mu dođe izliječiti kćer. Ali dok je Isus rješavao problem jedne žene iz puka, koja je isto tako 12 godina bolovala, prispjela je vijest da je mala Jairova preminula. Ali Isus u tom trenutku ohrabri Jaira da „samo vjeruje“ (Mk 5,36). Došavši pred kuću, Isus pođe u sobu s roditeljima i trojicom učenika „probuditi“ usnulu: „Dijete, ustani!“ (Lk 8,54), na začuđenje svih nazočnih.

Uskrisenje sina iz Naina. Isus se uputio u galilejski grad Nain sa svojim učenicima i silnim svijetom, i putem susreo sprovodnu povorku. Jučer je mladić preminuo, a danas mu, eto, sprovoda. Za njim ide tužna mati, udovica sina jedinca. Isus se sažali nad majkom i zaustavi povorku. Pristupi nosilima i dozove mladića iz mrtvih: “Mladiću, kažem ti, ustani!” (Lk 7,14). Mladić se probudi, ustade s nosila i Isus ga predade njegovoj majci.

Uskrisenje Lazara iz Betanije. Iako su sestre Marta i Marija na vrijeme poručile Isusu da je njegov prijatelj Lazar teško bolestan, on se javio tek četvrti dan nakon Lazarove smrti. Marta, Marta, uskrsnut će tvoj brat. Znam da će uskrsnuti – o Sudnjem danu, odgovara uplakana Marta. Upita Isus gdje su ga položili. Dovedoše ga do groba. I on jakim glasom dozva Lazara od mrtvih: „Lazare, hajde van!“ (Iv 11,43). Sva se Betanija stresla od čuda. Ali neprijatelji Isusova djela odlučiše ubiti ne samo Isusa, nego i Lazara!

Vlastito uskrsnuće. Isusova moć nije se očitovala samo u uskrišenju drugih nego je i sam uskrsnuo treći dan iz groba. Uskrsnu kako reče! (Mt 28,6). Vlastite je riječi potvrdio vlastitim uskrsnućem. A ovo je uskrsnuće – prvo ovakve vrste na ovome svijetu – na uskrsnuće pravednih. Preobraženo Isusovo tijelo nije više bilo podložno smrti, kao što je bilo podložno smrti tijelo Jairove kćeri, mladića iz Naina i Lazara iz Betanije. Oni su opet umrli.

I još je jedna osoba već preobražena kao Gospodin Isus, a to je njegova Presveta Majka Marija. Vjerska je istina da je ona, zajedno sa svojim Sinom, dušom i tijelom, u nebu.

Eto kako je Isus neosporive dokaze o uskrsnuću pružao ljudima svoga vremena i nama preko svetih Evanđelja, Predaje i Učiteljstva. On ima moć vratiti u život svakoga mrtvoga u svakom trenutku. U to su se uvjerili i Isusovi neprijatelji, jer, ne mogavši ništa drugo, odlučiše ubiti i Lazara. Jesu li ubili i Lazara, ne znamo. Ali Isusa jesu. A Isus je dokazao da je jači od smrti, i tuđe i vlastite, i od svake mržnje, ljudske i đavolske, i od svakoga koplja i noža, i od svačije sumnje i nevjere. Uskrsnuo je zauvijek. Kao što je bila činjenica da se u Betlehemu rodio, tako je sada činjenica da je na Kalvariji uskrsnuo.

Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svemu puku Božjemu sretan Isusov Uskrs, u vjeri i nadi našega budućeg uskrsnuća na život vječni!

{/xtypo_rounded2}