Uz 104. godišnjicu smrti Andrijice Šimića

U četvrtak 5. veljače navršila se 104. godišnjica od smrti hrvatskog hajduka Andrijice Šimića iz mjesta Alagovac u Grudama. Na njegov grob u Runovićima rodbina i štovatelji položili su vijence i zapalili svijeće.

Andrijica Šimić rodio se u Alagovcu kod Gruda u Hercegovini  02. listopada 1833. godine. Za života je postao legendom među Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini.

 

 

 


Image
Prijatelji na Šimićevu grobu u Runovićima

Donosimo vam kratke crtice iz njegovog života:

 

Image
Grob Ajduka Andrijice Šimića

 

 

Njegovo hajdučko djelovanje ohrabrilo je hercegovački puk da u Gabeli digne ustanak protiv Turaka. Vlastima Turske i Austrije uzmicao je dugi niz godina, ali je ipak uhićen zahvaljujući izdaji obitelji koja ga je predala u ruke zlotvora za tisuću dukata u zlatu.

 

U austrijskom zatvoru, u Kopru proveo je 33 godine.

 

Zapisi govore da je Andrijica nakon izlaska iz zatvora doputovao brodom u Split, a pučani su ga dočekali kao nacionalnog junaka. 
Ljudi su ga na rukama nosili Rivom sve do Marjana.
Tri dana Splićani su gostili posljednjeg velikog hajduka, te ga i novčano darivali.

Image
U Runovićima nedaleko crkve nalazi se ploča gdje je preminuo

Andrijica Šimić rođen je 02. listopada 1833. godine u Grudama. Svojom hrabrošću i djelovanjem je postao legenda među Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini.

Na putu u rodne Grude Andrijicu svraćaju u svim selima, a Sinjani ga časte sedam dana.
Također ga proglašavaju počasnim sudionikom Alke i za njega naručuju fotografa koji ga slika u hajdučkoj odori.

Dobrodošlicu mu priređuju u Trilju i u Imotskom, u kojem je ostao četiri dana, a potom i u Hercegovini.
Preostale četiri godine života Andrijica je obilazio sela i gradove, slavljen i hvaljen kao nacionalni heroj.

Image
Ploča s ugraviranim natpisom i križem na vrhu

Andrijica Šimić je po izlasku iz zatvora htio svratiti do svoga izdajnika da mu oprosti izdaju. Ivan Garac njegov izdajnik nije dočekao susret sa svojom žrtvom. Umro je nekoliko dana prije Andrijičinog izlaska iz zatvora.

Zadnje riječi Andrijice Šimića su bile:

 „ Draga moja braćo, Imoćani,

    moji su se izbrojali dani.

    Teško mi je osvetu premostit,

    al još teže tuđinu oprostit.

    Al za ljubav Krista raspetoga,

    svim opraštam od sveg srca svoga.“ 

 
Andrijica Šimić umro je 05. veljače 1905. u Runovićima, gdje je i pokopan odmah do groba svog izdajnika.
I dan danas On je legenda hrvatskog naroda, a to će vjerujemo ostati i ubuduće.

 

Portal Boboška