Na Bijelu nedjelju – nazvanu „bijelom“, jer su te nedjelje novokrštenici koji su kršteni na Uskrs odlagali bijelu dugu haljinu koju su nosili kroz cio uskrsni tjedan – u Veljacima, župi Ljubuškoga dekanata, bilo je po sebi svečano, a s podjeljivanjem sakramenta sv. krizme još svečanije.
Sedamdeset i dva krizmanika i krizmanice pripremali su se kroz školsku godinu i u župnoj katehezi za ovaj svoj jedinstveni dan u životu pojačanim vjeronaukom, dva dana uoči krizme ispovjedili se zajedno sa svojim roditeljima i kumovima, a obuhvaćaju dva razreda: osmi Osnovne i prvi razred Srednjih škola.
Župna crkva Gospe od zdravlja u župi sv. Ilije proroka puna, a i pred crkvom dosta naroda. Na koru je zbor iz susjedne Šipovače. Oko oltara uz biskupa Ratka, predvoditelja slavlja, domaći je župnik fra Vlatko Soldo i njegov pomoćnik fra Ivan Kvesić, don Jozo Čirko iz Šipovače-Vojnića, fra Dinko Maslać iz Slanoga, don Tomislav Ljuban iz Mostara, I buket ministranata koji drže mitru, štap, poslužuju oko oltara. Čestitkama se pridružio župnik iz Klobuka fra Stipan Šarić.
Fra Vlatko pozdravlja djelitelja sv. krizme, koncelebrante, krizmanike i sav puk. Najavljuje krizmanicu koja čita pozdrav u ime svojih vršnjaka i vršnjakinja, i daje buket svježa cvijeća. Jesi li Ti brala ovo cvijeće? – Nisam, što jest – jest!
Fra Ivan pjeva Evanđelje. I zvonak glas i napjev lijep.
U homiliji biskup ima u vidu Godinu vjere te polazi od Isusova trostrukog navještaja apostolima da će on biti zlostavljan, mučen, razapet, pokopan i da će uskrsnuti. Ali oni svaki put prečuli da će uskrsnuti. I kada je doista ubijen i obavljen sprovod, svi se sakrili od Židovi da i oni ne dođu na red, a Toma se čak vratio doma, u Galileju: „Ne će me više majčin sin prevariti da ostavim njivu, kuću i obitelj i za njim posrćem po Galileji i cijeloj Palestini“, govori i sebi i drugima! Našli ga tijekom tjedna apostoli i javili mu radosnu vijest da je Isus – uskrsnuo! „Uskrsnuo! Toma Blizanac ne vjeruje, osim: ‘Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegova rebra, neću vjerovati“ (Iv 20,25), odlučan je Toma. Točno tjedan dana nakon Uskrsa, na Bijelu nedjelju, Toma je s ostalim apostolima u gornjoj sobi gdje su imali Posljednju večeru, u Jeruzalemu. Uđe Isus kroz zaključana vrata; za preobraženo tijelo ne vrijedi zakon ni ključa ni ključanice! I ravno k Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u rebra moja i ne budi nevjeran nego vjeran“ (Iv 20,27). Toma, naravno, nije prinio svoga prsta ni stavljao svoje ruke u Isusova rebra, nego je odmah provjerovao izgovarajući veličanstvene vjerničke riječi: ‘Gospodin moj i Bog moj!’“ (Iv 20,28). Riječi koje su najprikladnije za uzdah pod svetim Podizanjem. Isus ga je pohvalio jer je povjerovao na temelju viđenja, a još je više pohvalio one koji povjerovaše e ne vidješe. To smo mi danas. I svatko je od nas dužan moliti: Daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja! kako je pjevao jedan drugi sv. Toma, onaj Akvinski, 1250 godina nakon prvoga Tome.
Obred svete krizme tekao je mirno, pobožno. Ponekad biskup priupita kolika je bila krizmanička pozornost pod propovijeđu, odjekuje na mikrofon glas krizmanika: “Amen” – što opet znači vjerujem i “i s duhom tvojim”! U trenutku Posvete i Podizanja vjernici u svom uzdahu tiho ponavljaju Tomin: Gospodin moj i Bog moj!
Krizmanike pričešćuje fra Vlatko i don Jozo.
Čašćenje u župnoj kući.
U župi je prošle godine u 736 obitelji bilo 2.658 katolika; 8 sklopljenih ženidaba, 31 novokrštenik, 35 pokopanih, 41 prvopričesnik; župa prima 25 Naših ognjišta…
cbismo.com