Veselka Primorac punih 18 godina traga za mužem

Veselka Primorac iz Ljubuškog punih 18 godina traga za svojim mužem, mučki ubijenim u Sarajevu 19. svibnja 1992. godine. Tijekom svih ovih godina ona zajedno sa svoje dvoje djece bezuspješno traži bilo kakav trag koji bi joj pomogao da svog pokojnog muža Srećka Blaža Primorca konačno ukopa na dostojan način, kako bi mu mogla otići na grob i zapaliti svijeću. Nažalost, svaki pokušaj bio je bezuspješan, a u tome joj je uvelike otežavao Institut za nestale osobe, na čiji je rad u posljednje vrijeme sve više pritužbi. I sama razočarana radom ove institucije, svoju je priču odlučila ispričati javnosti.

Bezuspješna potraga
– U Sarajevu sam živjela u naselju Grbavica od 1966. godine. Moj muž je od srpske vojske ubijen u haustoru stana u kojem smo živjeli. Te noći, kada je ubijen, ja i moje dvoje maloljetne djece smo uz pomoć nekih prijatelja prešli na desnu stranu Miljacke koju je kontrolirala Armija BiH i HVO Sarajevo. A moj ubijeni muž ostao je ležeći mrtav u haustoru naše zgrade, započela je svoju potresnu priču ova šezdesetpetogodišnja žena kojoj je jedina želja pronaći oca svoje djece. Veselka je kao i njezin pokojni muž rođena u Gornjim Radišićima, u općini Ljubuški. Tako se 1993. godine vratila u svoj rodni kraj.

{xtypo_quote_right} Sve više pritužbi
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini nestalo je oko 30 tisuća osoba, a prema podacima koje je Institut za nestale osobe nedavno objavio, ekshumirano je oko 21 tisuću posmrtnih ostataka žrtava, a od toga je identificirano oko 18 tisuća osoba iz sva tri naroda. Međutim, u posljednje vrijeme sve je više pritužbi na rad ove institucije, a medu njima je i Veselka Primorac koja već 18 godina bezuspješno traga za svojim mužem, koji je mućki ubijen pred njom i pred njihove dvoje tada maloljetne djece, Veselka je čak i napravila spomenik svome mužu, a grob, kako kaže, zbog nemara nekih ljudi stoji prazan.{/xtypo_quote_right}

– Od tada pa do danas ja tražim pokojnog muža, ali nažalost bezuspješno. Imala sam na stotine dogovora kako pismenih, tako i usmenih s Institutom za nestale osobe
te tražila njihovu pomoć. Uto je jako dobro upućen i Marko Jurišić, kojeg sam osobno upoznalaikojeg stalno zovem, susrećem se s njim u želji da nađem muža, prilikom čega često znaju pasti i grube riječi, jer me uvjerio da baš ništa ne čini i ne poduzima kada su u pitanju nestali Hrvati, kaže Veselka.

Do sada je ova žena bila na bezbroj ekshumacija u Sarajevu, kao i na identifikacijama u gradskom groblju Visoko, ali bez rezultata. Posljednja informacija, koju je dobila, odvela ju je na groblje Milje-vići, gdje joj je rečeno da je upravo na tom groblju pokopan njezin muž. No, ništa se nije učinilo da se provjeri je li on zaista tu ukopan.
U posljednjem razgovoru sa spomenutim Institutom probuđena joj je nada, jer su joj kazali da joj je muž najvjerojatnije ukopan u gradskom groblju Visoko kao N. N.

Ne odustaje od potrage
– Tada sam i napravila grobnicu kako bih ga dostojno pokopala, no nakon stoje urađena DNK analiza, ustanovljeno je da ipak nije ryeč o pokojnom Srećku, kazala je. Na posljednjem susretu s Markom Jurisićem, Veselka Primorac je upućena da tuži Republiku Srpsku, što je, smatra ona, krajnje neodgovorno ponašanje.

Do danas je ova žena više od 50 puta bila u ovom institutu i kada god dođe, oni je pitaju ima li ikakvu informaciju.
– Pa zar oni ne bi trebali meni dati informacije, ogorčeno se pita Veselka poručivši da neće odustati od svoje potrage bez obzira stoje stekla dojam da nikoga nije briga za njezinu bol.