Pravoslavni vjernici, svećenici i episkopi slave svoje obiteljske, prezimenske ili plemenske „krsne slave“. To je slavlje blagdanskoga sveca, zaštitnika dotične osobe ili skupine osoba krvno povezanih. Redovito bi se vjernici, koji nisu imali toga zaštitnika, dogovorili i uzeli nekoga istaknutijega Božjeg ugodnika kao svoga zaštitnika povezujući ga sa sakramentom krštenja. Zato krsna slava. Tako neki slave: sv. Ivana Krstitelja (Jovanjdan), drugi sv. Nikolu (Nikoljdan), treći sv. Juru (Đurđevdan), sv. Luku (Lučindan), sv. Kuzmu i Damjana (Vračeve) i tako dalje.
Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije Durić slavi sv. Ignacija, biskupa antiohijskoga (od 70. do 107. poslije Krista), 2. siječnja. Taj je dan ujedno krsna slava cijele Eparhije kojom Vladika upravlja.
Sv. Ignacije, apostolski otac, rođen polovicom prvoga stoljeća u poganstvu, pokrstio se i nakon Evodija, Petrova nasljednika u Antiohiji, tada sirijskoj, danas u Turskoj, izabran za biskupa rodnoga grada. Rimski car Trajan (98.-117.) u progonu protiv kršćana osudio ga je na smrt, i to „ad bestias“ – pred razjarene zvijeri! Po tom se vidi da nije imao rimsko građansko pravo, jer bi mu inače odrubili glavu. Praćen od desetorice „leoparda“ ili pretorijanaca iz Antiohije u Rim da bude bačen pred lavove, mogao je počinuti u Smirni, odakle je poslao četiri poslanice: Magnežanima, Efežanima, Tralijanima i Rimljanima, a iz Troade poslao je još tri: Filadelfijanima, Smirnjanima i Polikarpu, biskupu Smirne, postavljajući ga za svoga nasljednika u Antiohiji. Te je Poslanice objavio vladika Atanasije na srpskom u knjizi „Dela apostolskih učenika“, Trebinje, 1999., str. 227-269; a na hrvatski ih je preveo u jednoj knjizi Branko Jozić, „Apostolski Oci I.“, Verbum, Split, 2010. Katolička Crkva slavi sv. Ignacija 17. listopada.
Episkop Grigorije najavio je, 29. prosinca 2010., putem svoje eparhijske internetske stranice svoj povratak u Mostar:„Prvih dana januara 2011. godine Mostar će, nakon gotovo dvije decenije, ponovno postati sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske“. Sutradan, 30. prosinca, susreo se u Mostaru na Ordinarijatu s biskupom Ratkom Perićem. Bio je to jedan od brojnih susreta, u Mostaru i u Trebinju, od 1999. godine kada je biskup, zajedno s dubrovačkim biskupom Želimirom Puljićem, bio na rukopoloženju ili biskupskom ređenju vladike Grigorija u Trebinju. Episkop je pozvao biskupa na svečanu liturgiju u crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije u Bjelušinama, istočnom dijelu grada Mostara, za 2. siječnja, na što se biskup rado odazvao.
Svetu liturgiju na blagdan sv. Ignacija Antiohijskoga zajedno s episkopom Grigorijem slavilo je još pet episkopa Srpske Pravoslavne Crkve:
arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, predsjedatelj;
episkop dalmatinski Fotije;
episkop nikšićko-budimljanski Joanikije;
episkop raško-prizrenski Teodosije i
episkop Atanasije, umirovljeni zahumsko-hercegovački.
U služenju liturgije sudjelovao je veći broj pravoslavnih svećenika spomenute Eparhije. Bio je nazočan velik broj monaha, monahinja i vjernika iz Mostara i okolice, iz Nevesinja, Trebinja i drugih mjesta. Više ministara i gradonačelnika. I mostarski muftija Seid ef. Smajkić. S biskupom je bio kancelar don Ante Luburić, župnik nevesinjski dekan trebinjski, i uzvanici franjevački provincijal fra Ivan Sesar i mostarski gvardijan fra Iko Skoko. 
U propovijedi je mitropolit Amfilohije govorio o trima adventskim nedjeljnim običajima pred Božić, označenima popularnim nazivima „Djetinjci“, „Materice“ i „Očići“. Propovjednik je tim kršćanskim običajima dao teološko značenje tumačeći dolazak djeteta Isusa – Logosa, od Djevice Marije, osjenjene Duhom Svetim, Majke – Bogorodice, a sve voljom Oca nebeskoga od kojega dolazi svaki dobar dar i božanski plan spasenja.
Pod misnom liturgijom kršteno je dvoje djece: Atanasije i Marija.