Tzv. niska Hercegovina ušorena pored glavnih prometnica i ne sluti koje ljepote kriju njezini nešto viši brdski predjeli. Jedan od takvih kutaka je i selo Kašče na krajnjem jugozapadu ljubuške općine, čak 25 kilometara udaljeno od općinskog sjedišta. Kašče se smjestilo na padinama biokovskog masiva, podijeljeno na Gornje koje pripada R. Hrvatskoj i Donje u BiH. Što su osmanski i mletački kartografi imali na umu kad su nakon Požarevačkog mira 1718., dijelili ove mjesto, teško je reći, ali logiku sigurno nisu. Jer granična međa krivuda između razbacanih kuća, odstupajući od svih pravila.
Već po izgledu kuća jasno je da je gornji dio sela puno življi, međutim, kako stvari stoje uskoro bi koliko – toliko, mogao živnuti i donji dio, jer stiže voda oko čijeg značenja se ne slažu ni rijetki mještani ovog prostranog sela:
„Bez vode se ne može, ne može se ništa. Nema je dovoljno ni za tuširanje, ako ćemo biti iskreni. Moraš je čuvat. Duga su lita. A sad je s vodom već je pomalo kasno, jedino će ovi stariji ljudi imati lagodniji život. Ali ‘ko zna, možda će i biti veće koristi, ljudi će dolaziti za vikend, neki govore i o povratku, nije lako, nema nigdi šakon i kapon“, dvoji Zdravko Primorac, a na sličnom neodređenom fonu je i njegov sumještanin Ante Primorac:
„Vodovod je zakasnija, sigurno dvajes’ godina, da bi u Kašču bilo još dvajestak familija. Međutim, što stari kažu – nikad nije kasno, ipak će vodovod privući nekoliko naših povratnika penzionera i ljudi koji imaju stalne prihode, s nekima san o tome i razgovara. Čin odu u mirovinu, vratit će se, pomalo se obnavljaju kuće, prave vikendice…“.
Dok stariji mještani Kašča dvoje mladi, poput Damira Primorca ne sumnjaju:
„Ja mislim da još ovo nije kasno. Za opstanak mladog stanovništva treba stvoriti uvjete, e sad druga je stvar koliko će ljudi ovdje stalno živjeti, ali sigurno će i mlađi dolazit, bar za vikend. Živim u Makarskoj, koja je udaljena 45 kilometara, pola sata do 40 minuta vožnje, kao i do Ljubuškog prema kojem je put puno lošiji. Zahvaljujući vodovodu ljudi u Ljubuškom su saznali da mi ipak pripadamo Hercegovini, već je i to neki pomak“, tvrdi Damir.
Investicija za vodovod u kašču dostiže kapitalnih 500.000 KM, dio sredstava osiguran je iz pomoći Republike Hrvatske, a dio snosi općina Ljubuški, čiji načelnik Nevenko Barbarić ne dvoji u pogledu projekta:
„Manje-više poznato je koliko je općina Ljubuški uložila i ulaže u vodoopskrbu. Naš cilj je do svake kuće dovesti vodu, stvoriti uvjete da se u svim našim mjestima opstane i ostane. S obzirom na naslonjenost Donjeg na Gornje Kašče, logično je da pitanje vodoopskrbe rješavamo u dogovoru s gradom Vrgorcem“.
Vodoopskrbna mreža u Kašču je praktično završena, preostaje još dogovor između Ljubuškog i Vrgorca, nakon čega slijedi i puštanje u rad. Hoće li biti kasno, za Kašče?!
Boj protiv Osmanlija – Dragan i Ante Primorac
U novije vrijeme selo Kašče je poznato kao mjesto podrijetla bivšeg hrvatskog ministra Dragana Primorca, a danas predsjedničkog kandidata, kao i po njegovom rođaku bojniku Anti Primorcu zapovjedniku postrojbe za posebne namjene „Ludvig Pavlović“, koji je poginuo u akciji oslobađanja Kupresa. Kašče se u povijesnim vrelima spominje i po bitki između osmanlijske vojske i hercegovačkih ustanika 5. ožujka 1876. godine. Zanimljivo u toj se bitci istakla dobrovoljka iz Nizozemske Ivana Markus.
