Kako dosadašnja istraživanja pokazuju bilo je to 1944. Vraćali su se iz bombardiranja naftnih polja u Rumunjskoj. I bili su pogođeni. Gore su bili Amerikanci, pucali su Nijemci, a ozemlje današnje Herceg Bosne, Stubica kod Ljubuškog. Trojica su se uspjela spasiti, njih osam je poginulo. Poslije rata njihovi su došli po svoje poginule suborce. Obavile su to vlasti s jedne i druge strane. Seljane nitko ništa nije pitao. A oni su tog preostalog odmah po padu dostojno pokopali. Zajedno s njegovim padobranom izvrsne kakvoće i lisnicom. Kad mu nisu to dirali, naravno da mu nisu dirali ni vojničku pločicu oko vrata.
Vrijeme današnje. U zgradi ljubuške općine sjedimo s američkim vojnim izaslanstvom. Načelnik općine, pročelnik povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški i mi članovi povjerenstva. Amerikanci su već obavijestili svoje pretpostavljene u Europi i na Havajima. Mi smo obavijestili same sebe, jer su nam srušili politički okvir. Duboko nam se zahvaljuju na čuvanju groba njihova sudruga, na otkopavanju njegovih posmrtnih ostataka, na obavijesti o svemu tome. Primamo to k srcu.
Promatram mlada vojnička lica, ovdje u Herceg Bosni, daleko od njihove kuće. S kojim dostojanstvom su prišli ovome zadatku. Ne samo osobno, nego i kao pripadnici određenog političkog i vojnog ustroja. Pa se sjetih ratnih vremena, vremena kada je stasavala Herceg Bosna. Isto dostojanstvo u očima i u pokretu. Danas toga više nema. Rekoh, razbili su nas. Ali ima bojovnika koji ne spuštaju glavu na spomen toga doba. Upravo sam sinoć ili noćas s nekima o tome razgovarao. Ostali su na istim položajima. Kad su Amerikanci, Britanci i ostali ovamo napravili što su napravili, stizale su im ponude da svoje sposobnosti stave njima na uslugu. Nisu pristali, odnosno jesu ako to znači služiti svome narodu pa kad se probitci poklope… Davali su im i vrijeme za promišljanje, a oni su bili jednako uporni sjećajući se riječi svoje bake i pogleda svoje majke. One su prenosile obiteljski duh kroz huda stoljeća.
Amerikance nije pratio Hrvat. Razumjeli smo ga, ali ovo je ipak Herceg Bosna. Njih to toliko ne brine, važno im je da posao ide naprijed. Istina, ponešto u posljednje vrijeme izgleda naučiše. Ameri i Rusi okrenuše drugu ploču. Priznaše da Hrvatima u današnjoj BiH nije lako kako neki uporno pokušavaju sve to prikazati. Stavljeni su u podređen položaj. Oni to nisu rekli, ali mi znamo da su i sami u tome sudjelovali. Svođeni smo u položaj zarobljenika, uzimana nam je lisnica iz džepa, identifikacijske naše oznake. Pregrmjeli smo sve to preko glave i danas smo tu gdje jesmo. Pomažemo čak jednoj svjetskoj sili i ona nam je zahvalna. Pa nam svi priznaše barem malo za pravo, tamo u Srednjoj Bosni. Kažu, »platformaši« nelegalno uspostavili vlast u Travniku. Hrvati ne slave, jer je to odavno istina. Oni su samo pokazali da se može uspjeti ako si uporan i u pravu.
Kako bi bilo dobro da nam i trenutni hrvatski predsjednik oda barem malo počasti! No, njemu titra pred očima od crvene boje kojom se zalila njegova obitelj. Nikako da shvati što je to dobri duh hrvatskih obitelji. Zbog toga u prigodi obljetnice genocida u Srebrenici izjavljuje da se to nikada ne smije zaboraviti, a za Bleiburg i Križni put, kada je ubijeno na desetke puta više njegovih sunarodnjaka, ima sasvim drukčije riječi. On bi to rado zaboravio, kao i svi okupljeni oko njega. Kako da se onda hrvatska država, o ovoj bosanskohercegovačkoj suvišno je trošiti riječi, na američki način odnosi prema palima za slobodu, palima na svome obiteljskom pragu a ne negdje daleko od kuće? Umjesto toga ona ih šalje u tamnice da bi se nakon jednog vremena izjednačio napadač i žrtva. Svi su činili zločine, svi su, dakle, zločinci i treba im postaviti određeni politički okvir da to više nikada ne čine. Neviđen domet demokracije!
Bacam oko prema nekim prošlim vijestima. Jedna od njih kaže da je izišao zadnji broj britanskog tabloida »News of the world« (Svjetske vijesti). Gorko se nasmiješih. Pravi kolonizatorski naslov. Opijali su se ili su ih opijali nekom umišljenom svjetskom veličinom. Oni su gospodari svijeta. A upravo mi pristiže i e-poruka u kojoj očevidac izvješćuje o švicarskim bankarskim isplatama ubojicama državnih vođa i drugim sličnim stvarima. Radilo se o prljavom djelovanju Bilderberg skupine. Iznosi sve to u javnost da takve stvari postanu teško izvodive. Opasno je, ali on se usudio. Volio bih da to pročita što više ljudi, ne samo iz Herceg Bosne.