Vile, preci, kamen, drača, narodna predaja…, samo su neki od motiva koje ćete, pazite dobro, čuti uz žestoku pratnju električnih gitara i bubnjeva- ovo bi bio najkraći opis ljubuško-čitlučkog benda Terra Slaves u akciji, jednog od rijetkih koji je na uspješan način spojio elemente tradicionalne hercegovačke glazbe s modernim rock-metal izričajem. Kada se tomu doda i kombinacija izrazito harmoničnih i na trenutke agresivnih vokala, zaokružuje se dojam jednog od najorginalnijih rock sastava na našim prostorima. Petočlana postava u posljednje vrijeme plasira preko društvenih mreža i sveprisutnost YouTubea niz svojih autorskih pjesama od kojih je svaka, bez mnogo pretjerivanja, na svoj način malo remek djelo glazbe, ali i promišljanja stvari kakvih jesu. Iskrenost- pojam koji ćete sve rjeđe zapaziti kod današnjih glazbenika, kod ovih momaka je prisutna na svakom koraku, jer u tekstovima opjevavaju probleme modernog čovjeka, izgubljenog i u potrazi za duhovnim skladom i identitetom, sveprisutnu zbunjenost i duboku depresiju bh. društva kao i potragu malog čovjeka za identitetom. Također opjevavaju prirodne ljepote Hercegovine i narodnu predaju koju ona nosi u sebi. I toga se ne stide! Naprotiv, s ponosom ističu tradicionalne vrijednosti kao jedno od mogućih rješenja na koje se moderni čovjek može osloniti u trenucima izgubljenosti.
Kombinacija elemenata
Kao primjer možemo uzeti pjesmu “Dedo” koja na prilično izravan način opisuje današnje kvazielitističke generacije koje kao da su zaboravile svoje porijeklo, svoje pretke te bez mnogo razmišljanja usmjeravaju svoje životno djelovanje vodeći se maksimom zarade, osobnog probitka i individualizma. Nasuprot tim i takvima stoji dedo, dida, figura koja kod svih budi uspomene na jednostavnost, dobrotu, moral. S druge strane pjesma “Čija li je?” može se s pravom smatrati nepisanom himnom hercegovačkog krša u kojoj dominiraju etno-folk elementi spojeni s čvrstim gitarskim dionicama čiji sklad stvara prizvuk nekih ranijih bajkovitih vremena. Momci iz benda za sebe kažu kako su skupina koja u svojoj glazbi kombinira elemente tradicionalne hercegovačke glazbe s modernijim izričajima poput metala i rocka.Tražeći put za promicanje svojih ideja bend je istomišljenike pronašao u mladim producentima iz udruga mladih u Imotskom i Čapljini s kojima planira nastaviti suradnju i snimanje pjesama ne opterećujući se formom koje će one na kraju poprimiti, tj. hoće li biti sklopljene u album ili će se pojavljivati s vremena na vrijeme ističući uvijek novi zvuk, svježinu i napredovanje u aranžmanima, muziciranju i produkciji.
Što učiniti za sredinu
S obzirom na lokal patriotizam s kojim se ovaj bend povezuje, bubnjar grupe Mario kaže kako se u našoj državi riječ “patriotizam” različito shvaća ovisno u kojem dijelu se nalaziš.
-Ideja ovog benda polazi od toga da shvatiš i prihvatiš tko si i gdje se nalaziš, što možeš učiniti za svoju sredinu, što možeš postaviti ispred sebe kao vodilju. Daleko je to od mahanja ovim ili onim zastavama, držanja ruke na srcu ili pak zviždanja na intoniranje himne. Tekstovi koje naši pjevači pišu su i poprilično osobni i ne mislim da trebaju mijenjati svijet, ali mogu potaći slušatelja da razmisli o njima, da ih osjeti zajedno s glazbom i postavi pokoje pitanje onima koji odlučuju na jako izravan način o njegovoj budućnosti, kaže Mario te naglašava da ako staviš riječi “Hercegovina” , “korijen” i “patriotizam” u istu rečenicu onda riskiraš krivo interpretiranje. Stoga momci iz benda vole u većini pjesama na kraju postaviti upitnik. Istodobno, članovi benda su zadovoljni kada čuju da je njihov zvuk nekog dojmio ili kada pokaže interes za slušanje studijskih uradaka, dolazak na koncert, čitanje teksta ili pak “skidanje” pojedinih pjesama na gitari ili bubnjevima.
MN: Originalnost zvuka
-Često čujemo kompliment koji se tiče originalnosti zvuka kojeg proizvodimo, a to nije ništa drugo doli igra s onim što ovo podneblje nudi već stoljećima, kreativnost i nezadovoljstvo onim što iziđe iz tog koje nas tjera da radimo bolje pjesme, pojašnjava Mario. Skoro svi članovi ovog benda su radili i još u nekim drugim oblicima rade, na poticanju mladih bendova s područja Hercegovine i šire. Prvo je to bilo preko kluba u prostorijama duhanske stanice u Ljubuškom gdje se održao velik broj koncerata, a kasnije preko nekih inicijativa udruživanja alternativnih autorskih bendova s prostora Hercegovine. Takva je inicijativa ALTera koja trenutačno malo stagnira, ali u planu je pravljenje kompilacijskog CD-a. Terra Slaves je zasigurno, zajedno s drugim bendovima iz Ljubuškog, Širokog, Livna, okosnica razvoja mlade alternativne scene. Ono što je sigurno jest da imamo klubova, bendova, festivala…
“Nedostaje možda samo malo ozbiljnosti u nekim segmentima i nepristajanje na kompromise. Najgore što se može dogoditi mladom alternativnom autorskom bendu je da ga uhvati stroj koji radi po principu ‘bruto-neto-zabava’”, kaže na kraju Mario.
Razvoj benda
Ideja o stapanju etno motiva s nešto tvrđim i težim notama se provlačila kroz bendove Secret South i Nera Etva čiji su članovi bili sadašnji vokali Terre Slaves. Da bi se slika iskristalizirala bilo je potrebno proći kroz više promjena postave, a bend aktivno djeluje od 2008. godine. Godinu dana kasnije snimljen je demo, a 2011. dvije pjesme u studiju udruge mladih u Imotskom.