Alternativa trećega

Zbog besmislena odugovlačenja uspostave vlasti u BiH nakon prošlogodišnjih listopadskih izbora, politička scena u ovoj čudnoj državi iz dana u dan postaje sve uzburkanija, pa i opasnija. Svoj doprinos rješavanju ovoga problema pokušavaju dati najjače političke stranke i pojedinci iz reda hrvatskoga naroda u BiH, ali za sada bez uspjeha, jer “sarajevska čaršija” ima svoj plan formiranja vlasti uz pomoć hrvatskih marginalaca, čime bi se hrvatski narod, ionako obespravljen, još više gurnuo na marginu ne samo političkoga nego i društvenoga života.

Relevantni politički čimbenici iz RH također upozoravaju odgovorne za stvaranje političke krize da ne pokušavaju formirati vlast bez legitimnih predstavnika hrvatskoga naroda. U cijelu priču na svoj se način uključio i Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO). Žestoko napavši sve koji ne misle kao oni, iznose svoje viđenje nekih događanja koja su odredila prošlost i sadašnjost ovih prostora. Govoreći o Domovinskom ratu Hrvata u BiH neskriveno likuju nad teškim stanjem visokih vojnih i civilnih dužnosnika hrvatskoga naroda koji se nalaze u haškom pritvoru. Zajedno s tužiteljem i oni tu “hercegovačku šestorku” optužuju kao “najodgovornije za sudjelovanje Hrvatske u ratu u BiH kroz tvorevinu nazvanu Herceg-Bosna”.

Hrvatska Republika Herceg Bosna nikada i ni u kojem slučaju nije dovodila u pitanje državni suverenitet BiH. Ona je jednostavno bila jedina moguća reakcija na trenutačno stanje u BiH. I s najmanjom dozom objektivnosti lako je zaključiti u kakvom su se stanju nalazili Hrvati u BiH u posljednjem nametnutom im ratu. S jedne strane JNA, odnosno srpska vojska, a s druge isto tako brojne muslimanske jedinice potpomognute mudžahedinima krojile su ne samo kartu nego i sudbine pojedinaca pa onda i cijelih naroda. U tom kontekstu optuživati RH da je pomagala ovdašnjim Hrvatima u borbi za golo preživljavanje, uistinu je morbidno i suicidno! Izlažući dalje svoje osude “hercegovačke šestorke”, HHO kaže: “Ukoliko Sud prihvati zahtjeve tužiteljstva, bit će to samo još jedna osuda one politike koja je u posljednjem ratu dovela do masovnih kršenja ljudskih prava i ratnih zločina.”

Žalosno je slušati ljude kako optužuju ne samo pojedince nego cijeli svoj narod za “masovna kršenja ljudskih prava i ratne zločine”, a da su zapravo veoma malo upućeni u prilike na tom prostoru o kojem govore. Valjda do njihovih ušiju ne može doprijeti potpuno jasna činjenica da je muslimansko vodstvo i njegova ratna mašinerija započela sukob s Hrvatima, jer su zauzimanjem hrvatskih prostora htjeli nadoknaditi ono što su izgubili od Srba. Kad se HHO ovako bavi ratnom i poratnom situacijom u BiH, to ne smatraju uplitanjem u život ove države, a kad netko nešto progovori u zaštitu ovdašnjih Hrvata, žestoko ga napadnu zajedno s ovdašnjim političkim snagama koje i zakuhavaju cijelu ovu situaciji. Uporno i bez ikakvih argumenata, štoviše i protiv svih argumenata pokojnog se predsjednika optužuje za dijeljenje BiH. Za pojašnjenje ovoga pitanja sam je Predsjednik dao odgovor rekavši: “U sadašnjim uvjetima krize, koju su izazvali Srbi sa svojom agresijom, a Muslimani s idejom stvaranja islamske države, kakva je bila moguća hrvatska politika? Samo i jedino ona koju smo vodili…”

Čini se, neki bi nas ovdje razumjeli jedino da smo pred “vukovima” stajali kao “ovce spremljene za klanje”. I to ne samo u ratu, nego i 20 godina poslije rata. Trenutačno nam se najžešće zamjera želja za stvaranjem “trećeg entiteta”. Moramo postaviti pitanje: Koja je alternativa trećem entitetu? Da se asimiliramo? Emigriramo? Ili istopimo u ovom prženju ljudskih prva i građanskih sloboda jednoga naroda? Eto, taj entitet ne mora postojati, ali neka nam netko rekne kako će hrvatski narod zaštititi svoje nacionalne interese, i mi ćemo to prihvatiti. Trenutačno stanje očito to ne omogućuje nego Hrvate još više ugušuje. Nije se morala stvoriti ni Republika Hrvatska, ali koja je bila alternativa? Da čujemo!