Podneblje odakle jesam, on voli nazvati provincijom. I to ne samo zbog one pjesme. Njegova razmažena, asfaltna kurčevitost tada razmišlja nekom nadmenošću o ovim brdima što su smrznuta na horizontu kao ptice u oluku.
Čitajući uradak urednika „Makarskog primorja“ o gostima koji su višak upitao sam se kakav bi bio profil prosječnog gosta koji za dotičnog gospodina i njegove istomišljenike nije poželjan u tom dalmatinskom gradu i njegovoj rivijeri? Kontam u sebi, znam i ja često doći na dan u Tučepe, Makarsku…Priznajem, znao sam i ponešto ponijeti od kuće…
Za one kojima je to vrijeme pretpotopno, ovo će izgledati kao priča umornog starca. Oni drugi će prepoznati i djeliće sebe u riječima, rečenicama, slikama.
“Bijačo, proklinjem te u ime Isusa Krista… Proklinjem te jer si se odrekla Boga, stvoritelja neba i zemlje i priklonila crnom komunističkom đavolu da s tobom na đavolski način ovladava…!” riječi su koje je Jure Galić, aktualni predsjednik SABNOR-a BiH i nekadašnji komunistički vođa i ilegalac u zapadnoj Hercegovini, ponovio u nekoliko navrata
Ljeto, more, plaže, ne rimuje se, ali je u igri asocijacija više nego logičan slijed pojmova. Kiša se tu ne uklapa, nimalo. Mrska je onima koji idu na more, više je vole oni koji ostaju patiti u pregrijanim gradovima. Rashladi malo, može se „dihat“. Kiša proteklih dana nema nikakva razloga padati, nije joj vrijeme.
Nedavno se vinčali pučanka Kate i princ William. U svatove im došli svi poznati i nepoznati iz cilog svita, ona nosila jednostavnu haljinu koja vridi cilo bogatstvo, a on se obuka tradicionalno. Sve žene na glavu metnile šešire, a svadbu ošla pogledat čak i jedna baba iz Slavonskog Broda. Ponila im je i poklon, ali radi protokola nije im ga uspila uručit.
Kako dosadašnja istraživanja pokazuju bilo je to 1944. Vraćali su se iz bombardiranja naftnih polja u Rumunjskoj. I bili su pogođeni. Gore su bili Amerikanci, pucali su Nijemci, a ozemlje današnje Herceg Bosne, Stubica kod Ljubuškog. Trojica su se uspjela spasiti, njih osam je poginulo. Poslije rata njihovi su došli po svoje poginule suborce.
Bila je prije rata jedna simpatična dječja emisija, zvala se „Šta djeca znaju o zavičaju“. Te emisije bi obično vodio kakav dječji pisac ili pjesnik, urednik dječjih emisija na TV-u, netko od onih u kojima je ostalo dječje duše toliko da je mogao nesmetano komunicirati s djecom i u četrdesetim, pedesetim, a i u sedamdesetim godinama.
Mnoštvu znatiželjnih koji su ga slijedili i slušali, Isus upućuje parabolu ili, bolje rečeno, niz od sedam parabola (Mt 13, 1-52). Danas u Matejevu evanđelju čitamo najdužu, najrazvijeniju i, što je malo neobično, jedinu protumačenu parabolu o sijaču. U ovoj paraboli Isus donosi svoje iskustvo pripovijedanja.
Ma nisam u hladovini iako je ljeto. Trebat će naravno i to. Upeklo sunce, ljudi se odmaraju, zbog čega ne bih i ja? Dok razmišljam o tome, pade mi na um ribolov. Ono, baciš mrežu, odeš za svojim poslom, more prolazi kroz okna mreže, ali ne i riba. Ona se uhvati. Može se spasiti samo ako sve to nije predviđeno za nju
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes