Kolumne

Koliko popuštamo i koliko nam biva popušteno? Biblija kaže ‘Oprosti’, žensko srce kaže ‘Oprosti, al ne zaboravi’, a muški ponos kaže ‘Ne popuštaj’.Ovo su pravila, a svako pravilo ima svoje izuzetke. Neke su veze male rakijske čašice, koje napuni i prepuni tek par kapi likera gorčine. I onda više nema spasa. A neke  su, pak, bazeni.

Ocjene najnovijih političkih događanja u BiH pljušte sa svih strana. Probija se ponegdje i slika hercegbosanskih događanja, ali još je to na novom početku. Sve me podsjeća na devedesete godine prošlog stoljeća. Slobodan Milošević, zvani Slobo, zaogrnu se socijalizmom, barem je tako vanjski bilo, i poče mudrovati o uređenju države.

U „bosanskom loncu“ i dalje vrije. Hrvatski legitimni predstavnici u BiH – predsjednici dva HDZ – Dragan Čović i Božo Ljubić grčevito brane „zadnju crtu“ obrane legitimne hrvatske političke opstojnosti u daytonskoj BiH.

Iz ove krize Hrvatsku mogu izvući samo mladi i obrazovani ljudi. Hrvatska mora odbaciti dosadašnje sustave upravljanja i razmišljanja. Naša šansa su mlade i neopterećene generacije. Potrebno je stvoriti preduvjete koji će mladim ljudima omogućiti da dođu do izražaja.

SDP-u je potrebno izabrati šest Hrvata i s bošnjačkom većinom sastavljati federalnu vladu. Nema nikakvog mehanizma provjere nacionalnosti. I zapravo sad tih šestero koji imaju nekoliko postotaka podrške Hrvata može nametnuti volju onima za koje je glasovalo više 90 posto Hrvata. Eto, to je Bosna i Hercegovina.

Jedanput Miroslav Krleža progovori o zadimljenoj balkanskoj krčmi i gašenju svjetla u njoj. Nije da mi se nešto posebno sviđa taj gospodin u crvenom, nego mi pade na pamet da je bio duboko umočen u taj balkanski glib i pio u toj balkanskoj krčmi. A naizgled govorio je protiv toga. Tipični način skorojevića što se vole nazivati ljevičarima.

Pišem o Bosni umjetno stvaranih Bosanaca koji ne mogu prežaliti izgubljeni  jugokišobran. O Bosni bez Hercegovine, usamljenog  otoka snažno udaranog valovima ljubomore i zavisti sa sjevera, tiho oplakivanog  s juga i zapada, ali još uvijek spremnog biti kameni dom ljutom poskoku i  progonjenom uskoku.

U politici, navlastito u BiH, ne postoje pravila. Sve je moguće i nemoguće u isto vrijeme.  Moguća je evo i koalicija HSP-a i SDP-a. Programski zamišljena kao radikalno desna stranka, HSP postaje čista građanska stranka, sestrinska sa strankom koja je naslijedila materijalnu i ideološku ostavštinu kao i ‘slavnu’ tradiciju

Dok se Vesna Pusić hrabro zalaže za treći entitet u BiH kako bi zaštitila interese Hrvata u toj zemlji, HDZ-ovi političari se o tome ne usude ni zucnuti od straha, a HDZ-ov ministar vanjskih poslova Jandroković svojim istanjenim glasićem nudi rješenja za BiH otrcanim frazetinama kojima se već ranije proslavio Stjepan Mesić.