Kolumne

Kanadski pisac i slikar Michael O’ Brien, autor proročke knjige “Posljednja vremena”, jedan od najpoznatijih katoličkih pisaca u svijetu, nas Hrvate naziva “narodom nade” te nam poručuje: “Još možete sačuvati snagu koju smo mi na Zapadu, bit ću izravan,  predali vragu. Molim vas: ne budite slični nama na Zapadu. Budite ono što jeste

Kritičari zahtjeva za ustavno i teritorijalno preuređenje BiH, koje bi postojeću, evidentno, nestabilnu i konfliktnu dvoentitetsku federalno-konfederalnu daytonsku BiH preveo u federalnu  troentitatsku državu , u kojoj bi sva tri konstitutivna i suverena naroda imala institucionalnu ravnopravnost  i teritorijalnu autonomiju

Rodbina, prijatelji, kumovi su poveznica dvaju događaja koja itekako utječu na naš životni smjer, a to su naravno vjenčanja i sprovodi. Muškarci nose odijela, obično ista i za jednu i za drugu prigodu, a žene, neka mi oproste i jedno i drugo koriste za trač partiju. No krenimo redom, od ovog tužnijeg.

Da, upravo sam se vratio s puta. Ništa posebno. Švrljao sam malo po Herceg Bosni. Bilo je usput i roštilja. Obznaniše neki Dan državnosti pa ljudi iskoristiše vrijeme za praktičnije stvari, svinjokolj. Kao nekad u Jugi. Dan Republike naveliko se zaista slavio. Skičalo je na sve strane. Zimnica se spremala, a neka slavi kome se slavi.

U ovo moderno doba razdora časti i obmane ljudskog života, gdje pravda puca po šavovima pod pritiskom korupcije koja sve više nalazi utočište u mladima, prije idealistima, a sad s vremenom samo praznim ljuskama punim propuha i bespoštednog vrućeg zraka, nameće nam se vješto zamaskirani i gore spomenuti problem ‘ercegovačka mlađarija.

Za razliku Milanovića, kojem su Hrvati u BiH bili na vrh jezika jedino kad je tražio ukidanje njihova prava glasa, Mesića koji se dodvoravao Bošnjacima žrtvujući Hercegovinu, ili Sanadera koji je okretao glavu od BiH u strahu da ne počini kakvu pogrešku pred Bruxellesom, Josipović je shvatio kako je ovdje riječ o hrvatskom strateškom interesu.

Čeznuti za boljim, za višim uspjehom, za većom nagradom, čeznuti, čeznuti… To je ono što nas pokreće, što nam daje elana živjeti svaki novi dan kao novu mogućnost za ispunjenjem novog. U naravi svakog čovjekovog bića je ta čežnja, razlikujemo se samo u ciljevima, razlikujemo se u poimanju vrhunca sve te silne čežnje.

U osvit Prvog svjetskog rata Vjekoslav Klaić je napisao članak “Deset zapovijedi majke Hrvatske”. Posvećen svim vjernim hrvatskim sinovima i kćerima, članak je objavljen u časopisu “Hrvatska njiva”, 1917. godine. I unatoč činjenici da je pisan u sasvim drugim okolnostima i potpuno drugačijem političkom ozračju, članak je i dan danas iznimno politički aktualan.

ZAVNOBiH, ta duga skraćenica iz povijesnih i školskih knjiga opet je u modi. Nekako s dolaskom hladnih dana, jesenskih kiša i kad opadne lišće počinje mala političko – nacionalna igrarija u ovoj maloj, jadnoj državici u sred Balkana.

Kaže da ga ne voli sresti, ipak čini joj se sretniji nego dok je bio njezin. Griješi, zna, ali njegova je trenutna sreća ne raduje. Zna da je ona za njega svršena i završena, a on za nju i dalje savršen.