Uzletište Butmir. Prije nekoliko dana. Svira se američka himna. Kosti jednog njihovog vojnika, poginulog u Drugom svjetskom ratu, putuju u domovinu. Amerikanci ih primaju iz ruku… Ne bih znao točno reći čijih, iako sam i sam sudjelovao u njegovu pronalasku. A i samo mjesto predaje mi je čudno.
Pronađen je u Herceg Bosni, u Stubici kraj Ljubuškog, a Amerikanci su ga prenijeli u Sarajevo čim smo ih obavijestili o njemu. Ne znam zbog čega. Nije valjda zbog toga što su ga naši ljudi pokopali sa svime onim što je imao tada na sebi, s padobranom napravljenim od svile koja bi dobro došla u ona vremena nestašice, s nedirnutom lisnicom u džepu, s krunicom i križićem oko vrata? Nije valjda ni zbog toga što smo ga stručno otkopali, dostojno pokupili njegove kosti i njih učtivo obavijestili? Ne znam, znam samo da mi je sve mirisalo na multikulturalizam i federaciju. Da, još nešto. Nigdje u blizini nije bilo vojnog dušobrižnika, iako je pilot bio katolik. Nije bilo ni još nekih ljudi, jer zvala je američka strana, iako je trebala ova druga. No, što domoroci znaju.
Sve u svemu nije me previše iznenadila izočnost religioznoga u navedenom događaju. Zbog čega bi to bilo čudno? Ta BBC ovih dana objavi da više ne će spominjati Isusa Krista kad bude govor o vremenu prije ili poslije njegova rođenja. Bit će to izrazi »prije« i »poslije nove ere«. Učili su nas tome komunisti kad smo bili u pučkoj školi, a nametali nam isto i kasnije. Ništa, dakle, nova. Da, razlog je da se ne ljute oni koji u Isusa Krista ne vjeruju. Kad je već tako, onda bi trebalo pomjeriti i tu razdjelnicu »stare« i »nove ere«. Ne može to biti Isusovo rođenje, nego neka bude Francuska revolucija, npr. Nema veze što se većina ljuti na sve ovo, koga briga za nju! Živimo u suvremena vremena kad je sloboda, bratstvo i jednakost cvijeće koje tako lijepo cvjeta. Samo da ga ne gaze oni koji kažu da vjeruju. Nema biranja, što je vama, ovo je ispravan i politically correct stav.
Dario Kordić očito nije suvremen. Kažu da su pred njega stavili izbor: Optuži dr. Franju Tuđmana i Gojka Šuška pa si slobodan čovjek ili to ne učini pa ideš u neku od europskih tamnica. On im je na to odgovorio da je izabrao. Za njim su se zatvorila teška tamnička vrata. Da se znao ubaciti u mainstream, mogao je danas piti kavicu na Trgu Republike, oprostite, Trgu bana Jelačića dok Jugosfera ne zakuca na vrata. Imaju oni pravo, sve je danas povezano. Dario Kordić s dugim tamničkim godinama, 25, druga šestorica kojima prijeti nešto slično, pa dva generala koje će štedjeti još manje… niti su za prekrajanje povijesti na ovim prostorima. Nije važno što smo mi vidjeli, važno je što oni kažu. A kad kažu da su naši krivi, onda će se pozivati na to što su rekli pa tako proglasiti neupitnost svoje istine. No, da ne bismo samo mi tukli po njima, evo nešto i iz sredine gdje uglavnom oni žive i stvaraju svoja nečasna djela.
Nedavno jedan broker izjavi, za BBC, da vlade i političari ne vladaju svijetom, već Goldman Sachs. Ne zazvuča mi zazorno ta tvrdnja kao voditelju i gledateljima koje su davno uvjerili u svoje uzvišene ciljeve. Tako je sve jednostavno. Taj Goldman Sachs je multinacionalna bankarska tvrtka koja, kažu, pozajmljuje novac samo vladama i velikim državnim poduzećima. A zna se da je zajmoprimac uvijek u podređenom položaju. Podrazumijeva se da je sve napravljeno tako da prijevare, mislim na onu zajmoprimčevu, ne može biti. Uredno treba platiti, sa svim kamatama, inače na pozornicu stupaju već predviđene mjere. Ne ćemo sada o njima, ali hoćemo malo o prosvjedima. Studenti počeli drmati Wall Street, mjesto gdje se odvija gospodarsko porobljavanje svijeta, oni kažu upravljanje gospodarskim napretkom. Nezadovoljni su novčanim sustavom koji pogoduje bogatima i stvara umjetne krize tako da je siromašnih još više. Teško je trenutno reći što su postigli. Pendreci dobro rade, a razvikane agencije o svemu uredno šute. Samo se preko YouTubea i različitih internetskih načina istina širi u svijet. Čuo ju je ponetko i u Herceg Bosni te s drugu stranu granice. Još se ne prosvjeduje, a vrijeme je zrelo, zrelo… Bit će kasno kad počnu »kukurikati« i »kukulelekati«. Izabrati treba prije.
Dok sam se spremao na pisanje ovih riječi, čitao sam nešto o književnim događanjima. Pa tako pronađoh poneku rečenicu o Rabindranathu Tagoreu koji je govorom svojih pjesama na bengalskom jeziku oduševljavao razne po svijetu, iako ga nisu razumjeli. Ali privlačila ih je dubina iz koje su dolazile. Spoznavali su da je taj čovjek svoj. A onda sam čitao malo i o jednom našem piscu. Rečeno je da bi dotični mogao biti velikim, samo mu nešto nedostaje: trunak političke nekorektnosti. Bila je to istina. Na naizgled malim stvarima gubi se ili dobija čitav život.