Jučer je obilježena devetnaesta obljetnica zaustavljanja tenkova JNA u Pologu. Uz obrazloženje da odlaze na vojnu vježbu, 07. svibnja 1991. godine iz Mostara su prema Širokom Brijegu krenuli tenkovi JNA. Ti događaji odvijali su se nedugo nakon sukoba na Plitvicama i stradanja hrvatskih redarstvenika u Borovu naselju pa je pučanstvo Širokog Brijega i Hercegovine, koje nije poznavalo detalje velikosrpskih vojnih planova , ali je osjetilo neprijateljske namjere JNA, odlučno stalo i onemogućilo dalje kretanje tenkovskoj koloni.
Dalje kretanje kolone JNA prema Širokom Brijegu onemogućeno je zaprječivanjem ceste motornim vozilima i okupljanjem pučanstva na granici između općina Mostar i Široki Brijeg, u mjestu Polog.
{youtube}AuRRDFVp4tU{/youtube}
U Pologu stoji i spomen ploča sa sljedećim tekstom:
“Ljeta gospodnjeg 1991. dne.07. svibnja ovdje, u Pologu – složni i krajnje odlučni, naoružani samo Božjom pomoći i tisućljetnom željom za nezavisnošću – Hrvati Širokog Brijega i susjednih općina – zaustaviše i srušiše osvajačke nakane velikosrpske tenkovske armade.
Općina Široki Brijeg, dne, 07. svibnja 1998.”
Slova u kamenu dovoljno govore. Ona će zauvijek svijetu govoriti o hrabrosti i odlučnosti širokobriješkog i ostalog hrvatskog puka Hercegovine. Puka koji je goloruk izišao pred kolonu tenkova koja je iz pravca Mostara išla prema Širokom Brijegu te koji je stao pred u to vrijeme jednu od najjačih vojski Europe i rekao: “NEMA PROLAZA!”
Na zahtjev Generalštaba JNA i generala Blagoja Adžića u dotad posve nepoznato selo Polog stižu zbunjeni predstavnici bosanskohercegovačkih vlasti na čelu s Alijom Izetbegovićem i Stjepanom Kljujićem, te pokušavaju nagovoriti okupljene Hrvate da se raziđu i tako omoguće daljnje kretanje tenkovske kolone. Međutim, ta misija nije uspjela. Okupljeno mnoštvo popustilo je tek nakon molbe hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana te je propustilo kolonu 09. svibnja 1991. godine.
{youtube}q10pCWvxtm8{/youtube}
Po mnogim analitičarima, zaustavljanje tenkova u Pologu je bio prijelomni trenutak za Hrvatsku i Hrvate uopće. Bila je to prekretnica koja se dogodila uoči otvorene oružane agresije na Hrvatsku. Prekretnica koja je pokazala kako se samoorganiziranjem plaća cijena vlastitog opstanka na ovim prostorima.
Zahvaljujući Pologu i samoorganiziranju koje je uslijedilo nakon toga Hrvati Hercegovine uspjeli su i vojnički ovladati Galcem, Mikuljačom, Bilima, Planinicom, Žovnicom i Kozicom te tako onemogućiti dovođenje Mostara u potpuno okruženje i sudbinu sličnu onoj kroz koju je prošlo Sarajevo.
Zahvaljujući tom samoorganiziranju, ali i pomoći Republike Hrvatske koja se zapravo jedino i mogla braniti na ovim prostorima, velikosrpski ratni stroj slomljen je u dolini Neretve, a u travnju 1992. godine i u Livanjskom polju.