Da Ljubuški očekuje zanimljiva kulturna jesen najavila je izložba slika “Priča o kavi” fra Tihomira Bazine koja je prigodno otvorena upravo na Svjetski dan kave – 1. listopada. Uz 42 likovna ostvarenja koja prestavljaju Tihinu priču o kavi, glazbu u izvedbi Sile i Peetre posjetitelju su imali priliku uživati i u besplatnoj kavi.
“Kava je nešto što ja pijem negdje od drugog srednje i to zahvaljujući mami, kad bi bio druga smjena, njoj bi bilo dosadno pit kavu samoj pa sam ja trebao pit sa njom. I tako se razbila ta ovisnost, ako ćemo ju tako nazvati. Pokušao sam u kavi otići korak dalje od nekog toplinskog napitka, od nekakvog zadovoljenja potrebe za kofeinom i promatrati kavu kao priču. Evo kava je druženje, kavom počimaju prijateljstva, s kavom započimaju ljubavne veze, brakovi, uz kavu se sklapaju poslovni dogovori, uz kavu možemo razgovarati o Bogu i o problemima, o svemu i svačemu zapravo. Sve te moje asocijacije sam ja pokušao prebaciti na ova svoja djela u malome formatu i kava je toliko neiscrpna da bi ja mogao napraviti još toliko radova o njoj…..” rekao je fra Tihomir na otvaranju izložbe koju možete pogledati na Kerametalu do 18. listopada 2013.god.
picasa_albumid=5929893936892959537
{xtypo_rounded2}
Priča o kavi
Da biste shvatili što je kava, morali biste povjerovati da kava nije kava.
Možemo ju posmatrati različito:
Jedna linija gledanja je kronološka, kako i kada je otkrivena.
Druga je zdravstvena, kako utječe na mozak, tlak i želudac. Treća linija je naša. To je priča nas koje ne boli glava kad čitav dan ne popijemo kavu, nas kojii imamo poseban način pravljenja (bijela bez pjene, kraća sa 5 vrhanja, duža, …) jer samo jedan nama znan način toniranja pravi savršen okus. Uz takav savršen okus možemo sjediti sami i slušati lišće na vjetru.
Jutarnji ritual kave mnogi imaju: sjediti sam sa sobom dok se duša razbudi i posložiti obaveze nadolazećeg dana. Ako si daš kvalitetnu organizaciju obaveza ostaje vremena za opuštanje, igru i druženja. Vrlika djeca znaju da su i ove 3 stavke dio odgovornosti prema vlastitom životu. Zato je jutarnja kava važna.
Bila je potrebna kava da se u fra Tihi probudi kaveni smisao slikanja. Onaj iskreni način, bez izgovora o inspiraciji. Riječ inspiracija je neopisivo izlizana – do mjere da se shvaća kao samoživa, da dolazi nama po svom ritmu ili čak da se sudaramo s njom u šetnji kroz prostor. Ne! Inspiracija je tu kao zrak – uzimamo ju sami radom kao što zrak uzimamo disanjem. Pitanje je samo dopuštamo li si biti pogrešivi kako bismo mogli svjesno učiti pravilno disanje koje smo usred nakupljenih navika zaboravili.
Kava je čista inspiracija. Njoj dolazimo spremni, a bez plana. Znamo vrijeme, mjesto i osobu i što je najhitnije pripremili smo se. Ostaje samo tema razgovora. Na kavu nas nitko ne tjera. Ako idemo iz ljubavi prema ugovorenoj osobi, spremni smo ne sve: smijeh, plač, pohvalu, kritiku, pomoć,… I samo tako se pristupa umjetnosti: spremno na sve što ispadne iz poteza rukom.
Čekala sam fra Tihu dugo na ovo. lmali smo puno kava dok nije došlo do Kave. Njegova ranija djela su tek uvod za ovaj početak, s ovim ciklusom tek je otvorio vrata budućem sve kvalitetnijem stvaranju.
Prvotni poziv mu je svećenstvo, pomaganje drugim ljudima. Sad je tek
našao pomoć sebi da bi mogao pomagati drugima. Došavši do izvora kreacije, opuštenije i iskrenije može razumjeti druge.
U Izvoru, svi smo neopisivo različiti u svojoj sličnosti. Uz kavu, znamo, obavezno ide čaša vode. Ako je kava inspiracija, neka nam voda, bude ljubav. Otvorena vrata srca za nova saznanja. Tek sa otvorenim srcem čovjek je Dijete. Iskren.
I ljut.
I tužan.
I zločest.
I nasmijan.
I Iskren.
A sve ovo, druga Djeca prepoznaju. Svako dijete će znati koja je dobra slika.
Dopustivši sebi da, pored drugih obaveza i pored ideja i planova što i kako sa slikarstvom dalje te koju poruku tim putem prenositi, iz srca izleti minijaturno kolorom bogato slikanje, slobodan crtež i kolažiranje o kavi dopustio si je sve emocije, sve poteze, sve boje, sve načine.
Radeći bez plana, kako pristupamo odlasku na kavu sa prijateljem, vidio je sve strane svog likovnog dara i sad dalje može birati kad što i kako od ponuđenog koristiti u novim slikama.
Fra Tiho, od sad svaki put pri ulasku u atelje popij kavu sa Tihomirom znajući već kako se pije kava sa najboljim prijateljem. Tim načinom uzmi kist i počni, dopuštajući da ti je umjetnost najbolja prijateljica.
Mišela Boras, akademska kiparicu
{/xtypo_rounded2}
LJ::portal