Ivan Vukoja (Ljubuški, 1969.), diplomirani sociolog, pjesnik, urednik časopisa Status, likovni kritičar, producent, … od prije nepuna tri mjeseca novi je v.d. ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. O kazalištu i projektima Vukoja govori za Dnevni list u prvom intervjuu otkad je izabran na ovu funkciju.
U kakvom stanju je bilo ovo kazalište u trenutku kad ste došli na funkciju v.d. ravnatelja HNK u Mostaru?
– Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru je dosta velik i kompleksan projekt, od samog objekta i okoliša, preko pravnog statusa, financija, unutarnje organizacije i repertoara do mnogih obveza koje su se nakupile jer nije bilo moguće riješiti ih ranije, tako da još uvijek na neki način “hvatam konce i otkrivam nove detalje u mozaiku”.
Općenito, moj prvi dojam je bio da svi djelatnici koje sam zatekao imaju vrlo pozitivan odnos prema svom poslu i prema kazalištu kao instituciji. Da nije bilo tog odnosa, njihove ljubavi i strpljivosti, vjerojatno danas ne bi bilo ni Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Stoga i ovom prigodom želim zahvaliti svim djelatnicima na čelu s mojim prethodnikom gospodinom Ivanom Ovčarom i čestitati im što su uspjeli utemeljiti i očuvati ovo kazalište. Da im nije bilo lako, svjedoče činjenice da je HNK godinama imalo neriješen pravni status, nestabilno, nedovoljno i neredovno financiranje, mali ansambl, započet, a nezavršen objekt, politička sumnjičenja i osporavanja, kao i sve ostale probleme koji uz to idu. Većina tih problema je i danas prisutna, tako da bismo, pomalo duhovito, mogli kazati kako je problema mnogo, a potencijala još više.
HNK Mostar je dugo u nezavidnom položaju, prije svega kad je u pitanju pravni status. Što je ipak bilo presudno da prihvatite funkciju? Što Vas je potaknulo na taj izazov, ako je izazov?
– Presudan je bio moj privatni odnos s nekim ljudima iz kazališta. Na njihovu zamolbu i nagovor sam i prije nego sam imenovan za v.d. ravnatelja bio uključen u procese oko rješavanja pravnog statusa i oko nekih programskih aktivnosti kazališta, tako da sam zapravo već neko vrijeme uključen u cijeli proces i problematiku vezanu za kazalište, u prvom redu pravni status i preuzimanje osnivačkih prava nad kazalištem od grada i županije. Kada su određene stvari ipak riješene i kada se otvorila mogućnost za moje imenovanje na mjesto v.d. ravnatelja, smatrao sam da bi bilo neodgovorno s moje strane ne prihvatiti tu dužnost. Tim više jer sam kao od ranije društveno angažiran čovjek bio svjestan uloge i značaja HNK u Mostaru. Bio sam također svjestan da je ovo vrlo zahtjevan posao i veliki izazov za mene. S obzirom da se ne bojim izazova, te smatram kako u HNK u Mostaru postoji veliki potencijal kojeg je moguće pokrenuti i realizirati, prihvatio sam se ponuđenog posla. Vrijeme i rezultati će pokazati jesu li moje procjene bile ispravne i jesam li dorastao tome izazovu. Ukoliko budem izabran na četverogodišnji mandat, a vremenom se pokaže da moji rezultati nisu dobri, uvijek ću biti spreman odstupiti i ravnateljsko mjesto osloboditi za nekoga tko bi taj posao uspješnije obavljao.
Stalno naglašavate da ovo kazalište ima dobre glumce i ima potencijal, ali kada je u pitanju pravni status kazališta i administrativne poteškoće, ima li tu neke bojazni s Vaše strane?
– Koliko sam uspio pratiti, predstave HNK Mostar, unatoč očekivanim oscilacijama nikad nisu bile bez kvalitete. Veliki dio ne samo glumačkog ansambla predratnog Narodnog pozorišta Mostar, nego i dugogodišnjih djelatnika te kuće, provjerenih teatarskih zaljubljenika u sinergiji s novim glumačkim naraštajima, te s gostima iz Hrvatske, uspijevao je u iznimno nepovoljnim okolnostima raditi respektabilan repertoar. Što se pravnih i financijskih problema tiče, mislim da je kazalište prošlo svoju najproblematičniju fazu i da sadašnja pozicija u budućnosti može biti samo bolja i jača. Ipak, ne zanosim se time da će biti lako i da će se okolnosti brzo mijenjati i popravljati, jer za svaki pozitivni pomak treba određeno vrijeme i sustavan rad. Načelno govoreći, nisam pristalica brzih, meteorskih rješenje, niti preferiram revijalno-festivalski pristup kulturi. Institucije kulture treba graditi polako i sustavno, vodeći računa o svim segmentima rada i dugoročnim interesima. Samo stručan i sustavan rad na svim područjima funkcioniranja, od organizacije, preko financija do samih predstava može dovesti do toga da HNK u Mostaru po svim navedenim parametrima za nekoliko godina postane ozbiljna, kvalitetna i relevantna kazališna kuća u bosanskohercegovačkim, ali i širim okvirima.
Je li moguće u ovakvim uvjetima, u ovakvoj zemlji, raditi tako sustavno u svim segmentima?
– Mislim da je moguće i da čak i nemamo drugog izbora ukoliko želimo napraviti neki uspjeh. S jednim prijateljem, gostujućim profesorom na mostarskom sveučilištu, ovih sam dana razgovarao o nekim našim mentalitetskim karakteristikama. Složili smo se da ovdašnji ljudi nemaju sklonost planirati stvari na dulji rok, već misle i očekuju da se uspjeh treba i može dogoditi preko noći ili da je uspjeh splet različitih okolnosti na koje se ne može utjecati. Stoga i nemamo svijest o važnosti institucija, sustavnog rada i planiranja. Kao protuprimjer on je spomenuo Nijemce čiji planovi, projekcije i strategije – bilo da je riječ o politici, ekonomiji ili kulturi – se vrlo često rade za višedesetljetna razdoblja.
Ali ima li kod nas kulturne strategije i kulturne politike?
– Ne samo da nemamo kulturnu strategiju, niti provodimo kulturnu politiku već, općenito, nemamo niti dovoljno razvijenu svijest o ulozi i važnosti kulture i umjetnosti kako za društvo i zajednicu, tako i za pojedince. Da ne spominjem širi državni, odnosno, društveno-politički okvir koji je sve drugo samo ne sustavno osmišljen i stabilan. U takvom je okruženju, naravno, teško biti sustavan i dugoročno planirati. Teško, ali nije nemoguće. Mislim da svatko u području svoga bavljenja treba stvari ispravno postaviti, odrediti prioritete i ciljeve i razraditi male korake koji mogu dovesti do tih ciljeva. Tako imamo puno veće šanse da nešto ipak napravimo. Promjene moraju krenuti od nas i od našeg mikro-okruženja. Nije lako i neće nikada biti onako kako planiramo, ali ako imamo plan, lakše je raditi varijacije i prilagodbe nego uvijek počinjati iznova. Načela koja spominjem nastojat ću primjenjivati u svome radu u HNK u Mostaru, stoga vjerujem da će se vremenom pojaviti i rezultati.
Kad spominjete strateško promišljanje, kakvim ovo kazalište vidite ili zamišljate u nekoj bliskoj budućnosti? Što želite postići?
– Za mene je program ovog kazališta sadržan u samom njegovom imenu: Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Ovo je nacionalno kazalište svih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pridjev ‘hrvatsko’ nosimo s razlogom i ponosom. Premda to određeni krugovi još uvijek ne mogu prihvatiti i podržati, Hrvati su konstitutivan narod u BiH i po svim suvremenim demokratskim normama imaju pravu na kulturne institucije s nacionalnim predznakom. Ako postoji Hrvatsko narodno kazalište u Pečuhu u Mađarskoj gdje su Hrvati nacionalna manjina, ne vidim zašto bi nekome smetalo kazalište takvog naziva u BiH gdje Hrvati imaju status konstitutivnog naroda. Ali, time što je hrvatsko i narodno, smatram kako ovo kazalište u isto vrijeme može i treba biti i mostarsko kazalište. Kazalište koje će svi građani Mostara doživljavati kao svoje kazalište. Stoga ćemo biti u potpunosti načelno otvoreni za suradnji sa svim kazališnim i kulturnim institucijama, kao i svim pojedincima koji se bave kazalištem i kulturom u Mostaru, bez obzira na njihova nacionalna, ideološka ili politička određenja. A pored toga što je hrvatsko i mostarsko, suradnjom i sadržajima HNK jest i biti će i bosanskohercegovačko. Ali da bi sve nabrojano imalo smisla ono u prvom redu treba biti kazalište, po suvremenim umjetničkim kriterijima i dosezima kvalitetno i uspješno kazalište. Ukoliko u tome uspijemo, onda ćemo biti ne samo hrvatsko, mostarsko i bosanskohercegovačko, nego i europsko kazalište. Kazalište koje razumije i prati suvremene europske kazališne tijekove i trendove. Smatram da su nam za takav, uvjetno rečeno, europski iskorak potrebne 3-4 godine, i to će svakako biti glavni cilj kojeg ću nastojati realizirati ukoliko dobijem četverogodišnji mandat da vodim ovu kuću.
Je li prvi korak u tome predstava koja se trenutno radi u HNK?
– Mislim da jest i da se “Chick lit” Damira Šodana, predstava koju trenutno pripremamo, jako dobro uklapa u koncept koji sam izložio. Kada smo odlučivali kojom ćemo predstavom započeti novu sezonu i kojom ću se ja kao novi v.d. ravnatelja na neki način predstaviti, vodili smo se mišlju da to treba biti suvremen i kvalitetan komad koji će biti izazovan za glumce, ali i privlačan za publiku. Željeli smo, također, pokazati da ćemo biti otvoreni za suradnju sa svim kazališnim institucijama i kazališnim umjetnicima u Mostaru. I stvarno smo ponosni na činjenicu da je ovo prva poslijeratna predstava u Mostaru u kojoj sudjeluju umjetnici iz svih kazališnih kuća u Mostaru. Predstavu režira Tanja Miletić-Oručević, direktorica Mostarskog teatra mladih, a pored glumaca Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru (Jelena Kordić, Nikolina Marić, Robert Pehar, Velimir Njirić-Pšeničnik i Miro Barnjak) u predstavi sudjeluju i glumci iz Narodnog pozorišta Mostar (Saša Oručević i Emir Spahić), Lutkarskog pozorišta (Nedžad Maksumić, Dijana Ondalj-Maksumić i Igor Vidačković), sadašnji i bivši studenti Odsjeka za glumu Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru (Angela Bulum, Ivo Krešić i Ivan Skoko). Glazbu za predstavu radi poznati mostarski glazbenik Atila Aksoj iz grupe Zoster. Stoga je ova predstava već sada dobila epitet prve poslijeratne svemostarske predstave.
Osim te poruke o otvorenosti i suradnji sa svim institucijama, zašto baš jedan suvremeni tekst? Zašto Šodan, o novim elitama, o vremenu u kojem kultura nema status u društvu ni potporu koju bi trebala imati?
– Šodanov “Chick lit” je duhovita i ironična groteska hrvatskog jet-seta i presjek stanja svijesti hrvatskog tranzicijskog društva, koje odveć korespondira i s našom mostarskom i bosanskohercegovačkom stvarnošću. Izabrali smo ovaj komad jer smo htjeli napraviti predstavu koja se bavi aktualnom problematikom, predstavu koja se referira na bitne društvene fenomene i daje svoj umjetničko-kazališni komentar na njih. Referirati se na suvremene društvene fenomene, biti društveno osjetljiv pa i angažiran kriteriji su koje ćemo svakako uzimati u obzir pri odabiru repertoara za HNK u Mostaru. Ipak, najveća simbolička vrijednost ove predstave jest činjenica da prvi put nakon rata u HNK surađujemo s kolegama iz svih mostarskih kazališnih kuća, a osobita nam je čast što prvi put u našem kazalištu režira naša sugrađanka Tanja Miletić Oručević.
Kad je premijera?
– Planiramo da premijera bude početkom studenoga, ali se ne opterećujemo previše rokovima. Svi koji rade na predstavi su jako motivirani da predstava bude što kavalitetnija, a hoće li premijera biti tjedan dana prije ili kasnije od planiranog roka mislim da nije previše važno.
Dosta ste pratili kulturna događanja i prije nego što ste preuzeli ovu funkciju, a mnoga i sami organizirali. Koliko ste zadovoljni posjećenošću kulturnih programa, a opet, s druge strane, znamo da broj ljudi nije jamstvo ni pokazatelj kvalitete nekog programa. Kako naći balans kvalitete i populizma, a kako ljude u većem broju dovesti na programe koje vrijedi vidjeti?
– To je pitanje za milijun dolara, rekli bi u Americi. Mislim da smo taj problem već spominjali, a to je nedostatak sustavnog pristupa kako na razini društva, tako i na razini kulture, odnosno na razini institucija koje bi se, među ostalim, trebale baviti i kulturnom politikom. Većina dobrih stvari i projekta se svodi na osobne inicijative, bilo samih umjetnika, bilo ljudi iz nekih udruga. Stvoreni su određeni uski kulturni krugovi i onda se sve manje više odvija unutar tih krugova. Mi u HNK ćemo nastojati biti otvoreni ne samo za suradnju s drugim kulturnim institucijama, nego ćemo i posebnu pažnju i aktivnosti usmjeriti prema našim potencijalnim posjetiteljima. Publiku ćemo nastojati privući u prvom redu kvalitetnim predstavama, ali nećemo zanemariti niti promotivne i PR aktivnosti. Smatramo kako u publiku treba ulagati, postojeću publiku nastojati što kvalitetnije i bolje informirati, a potencijalnu animirati i na neki način educirati. Posebnu pažnju mislimo posvetiti učenicima i mladim ljudima. Želimo publiku koja će s nama rasti i sazrijevati, kvalitetnu i educiranu publiku koja voli, prati i razumije kazališnu umjetnost.
I Bobo Jelčić u umjetničkom vijeću
Pored aktualnog v.d. umjetničkog savjetnika Dragana Komadine, član Umjetničkog vijeća HNK u Mostaru uskoro bi trebao postati ugledni i nagrađivani kazališni i filmski redatelj Bobo Jelčić čiji film “Obrana i zaštita” je ove godine na Pulskom festivalu dobio 7 Zlatnih arena.
Andrijana Copf | Dnevni list