U Republici Hrvatskoj možemo svako malo promatrati predizbornu farsu mainstream stranaka: HDZ je u Hrvatskoj (a i šire) sinonim za korupciju dok se SDP „diči“ zastrašujućom količinom nesposobnog kadra. No, treba imati na umu da su upravo HDZ i SDP zajedničkim snagama izgradili političko-mafijski sustav čijim se sad žrtvama proglašavaju suznih očiju. Birati između HDZ-a i SDP-a znači birati manje zlo, ali ljudi često zaboravljaju da je zlo uvijek – zlo. Ma, ukratko rečeno, svi oni vode svoje ratove. Prije je politika bila u službi običnog čovjeka. Danas je situacija obrnuta.
Gdje su BiH Hrvati u cijeloj toj priči?
Homo balcanicus je u svojoj biti jedno jako konzervativno biće. Teško mu je naviknuti se na nove stvari. Rob je navika te nekih loših i promašenih tradicija svojih roditelja. U roditeljsku promašenu tradiciju spada hercegovačka fasciniranost Republikom Hrvatskom. Hrvati su konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini. Mi smo autohton narod. Ovdje smo starosjedioci više od tisuću godina. Osobno se slažem s onom parolom kako Hrvatima iz BiH treba oduzeti mogućnost glasovanja na RH izborima. Koliko to god većina Hercegovaca žestoko osporavala, radi se o stečenoj privilegiji, o posljedici Tuđmanova i Šuškova pakta, ostatku promašene politike koja je umjesto pomno smišljenim „anschlussom“ završila hrvatskom katastrofom, koju ni dan-danas Hercegovci ne žele priznati. To je ozbiljan pokazatelj jednog kolektivnog poremećaja svijesti.
Uostalom, što to Vlada RH može učiniti za Hrvate u BiH kad ne čini ništa ni za one u RH? Kažu da se Republika Hrvatska brine za nas. U kojem smislu? Ne želim da se za mene brine maćeha koje me par puta skoro udavila, nebrojeno mnogo puta išamarala i pokušala silovati. Zaista ne želim. Stoga hrvatska briga za hercegovačke glasove s hrvatskom putovnicom nije briga za narod koji je od konstitutivnog „ dejstvujućeg čimbenika“ u Bosni i Hercegovini pretvoren u šačicu koja se bori čak i za biološki opstanak, nego jeftina i licemjerna propaganda. Vidio sam da u anketi dobro kotiraju neki naši domaći političari. Predstavnici Hrvata trebaju se boriti za boljitak istih u sklopu institucija Bosne i Hercegovine, a ne neke druge države, u ovom slučaju Republike Hrvatske. Paradoks je da se BiH političari više bore za Hrvatsku nego li za svoju državu.
Dakle, moj je stav da BiH Hrvati nemaju što tražiti na RH izborima bilo koje vrste, ali isto tako treba zabraniti svakom glavonji iz Republike Hrvatske da sebi uzima za pravo ići u Sarajevo i u moje ime i ime svih Hrvata BiH nešto pregovarati. Ako malo bolje pogledamo povijesno-društveni presjek, Hercegovina je zapravo neprestano pod samom sobom, jer joj ne uspijeva sastaviti se s vremenskim kalendarom, dignuti glavu iz povijesne prašine i suočiti se sa svojom stvarnošću. Ni na jedan teror nije znala odgovoriti onda kad joj se događao. Vrijeme je da se to promijeni.
Naš identitet nije određen ni Zagrebom ni Sarajevom.