“Ja sam uvijek od Boga tražio milost da mogu pomagati drugima i, eto, Bog mi je dao taj neprocjenjivi dar koji ja s radošću dijelim s drugim ljudima. Svima mora biti jasno da u svemu ovomu nisam bitan ja, već Bog kojemu sam ja samo posrednik njegove ljubavi i milosti prema drugim ljudima”, kazao je na početku razgovora Vinko Jurič, 64-godišnjak koji nešto više od godine i pol dana darom ozdravljenja pomaže mnogim ljudima koji kod njega traže pomoć.
Do sada ne zna kolikima je pomogao, ali prema knjizi dojmova koja se svakim danom puni sve više i više, vidljivo je da su mnogi od Vinka otišli zadovoljniji, sretniji i što je najvažnije – zdraviji.
Razna oboljenja
“Sve je počelo s bolovima u koljenu. Jedne večeri sam sjedio na krevetu i masirao koljeno i nakon nekog vremena sam osjetio da je bol nestala. Rekao sam i supruzi za to i onda smo otišli u Međugorje gdje sam se ispovjedio i gdje mi je svećenik dao blagoslov i zaštitnu molitvu koju moram moliti prije nego i na koga položim ruke. Prvi na kojima sam ‘isprobavao’ svoj dar bili su moji prijatelji i članovi obitelji, kasnije su oni širili dalje, i tako je sve krenulo”, kaže Vinko, dodajući kako su najvažnije vjera i želja one osobe koja traži pomoć, a onda slijedi njegov dar ozdravljenja. Jer bez toga se ni čovjek ne može nadati pomoći i ozdravljenju ako ne vjeruje u Boga i ne vjeruje da mu On može pomoći. Mnogi su dolazili s raznim oboljenjima, s karcinomima, raznim upalama, bolovima u zglobovima, rukama, nogama, leđima i svima je Bog pomogao preko Vinkovih ruku.
“Ja kroz ovo što radim ne smijem gledati nikakvu osobnu korist, jer onda bi sva molitva i trud koji se ulažu u ovo bili uzaludni”, kaže Vinko, koji se smatra izabranim, jer je, kaže, ono što je želio od Boga i dobio, mogućnost pomagati drugima. Iako mnogima pomogne već prilikom prvog posjeta, kaže kako ljudi vole doći kod njega i popričati ili samo navratiti da mu još jednom zahvale za sve ono što im je učinio. Mnoga iskustva
Nepokretne osobe i djeca s paralizom, oboljeli koje je i najbolja medicina otpisala, svoj spas i novu priliku za život pronašli su kod Vinka koji jedino razočarenje osjeti kad ne može nekomu pomoći, a to se dogodi upravo zbog toga što čovjekova vjera nije dovoljno jaka. Pripreme za samu terapiju liječenja su dosta duge, Vinko mora izmoliti zaštitnu molitvu kako to od čega čovjeka oslobađa ne bi prešlo na njega. Isto tako, potrebno mu je redovito se ispovijedati i postiti o kruhu i vodi te svakodnevno voditi trosatnu molitvu. Često ide i u kućne posjete gdje ljudi pred očima svojih najbližih ustaju iz kreveta i staju na svoje noge, što je samo nekoliko minuta prije izgledalo nemoguće.
“Bio sam kod jedne starije žene koju su bližnji svakodnevno presvlačili i hranili jer se nije mogla okrenuti ni ustati iz kreveta. Ja sam došao i stavio svoje ruke na nju, izmolio što sam trebao i rekao joj da se okrene. Ona me je samo pogledala i okrenula se”, prisjeća se Vinko samo jednog od mnogobrojnih kućnih posjeta koje mu, kaže, nikada nisu bile problem niti su predstavljale poteškoću. Još jednom je istaknuo kako sve ovo što čini drugima nije zbog novca niti na to smije pomišljati, samo želi pomoći što većem broju ljudi darom koji je tako spremno i srdačno primio od Boga. Zacjeljivanje rana
Još jednom je Vinko svoj dar osjetio na vlastitoj koži, bolje reći na vlastitom licu, kada se je prije pola godine porezao motornom pilom po njemu. Tri dana nakon što su mu liječnici lice zašili s više od stotinu šavova, bilo je moguće vidjeti samo manji ožiljak. “Bilo je to čudo koje ni liječnici nisu mogli objasniti, ali je činjenica da sam ja vrlo brzo otišao kući i nisam imao nikakvih problema, mada su mi u bolnici rekli da će doći i do nemogućnosti disanja i mnogih drugih komplikacija, čak su mi bili najavili jednu tešku operaciju, ali do nje, na sreću i na slavu Boga, ipak nije došlo”, priča Vinko, kojemu je cijeli život obilježen patnjom. Od druge godine svog života ostao je bez roditelja te se njegov život nastavlja razvijati u domovima časnih sestara koje su ga odgajale do njegove punoljetnosti, nakon čeka postaje samostalna osoba koja se otisnula u život koji ga ni dalje nije mazio, već je pred njega stavljao razne kušnje, kojima je hrabro odolijevao. Od kada se bavi udjeljivanjem Božjeg dara drugima, kaže da se nagledao svega i svačega, mnogi su tražili pomoć, ali je uvidio da mu Bog šalje i one ljude od kojih bi se drugi najprije sklonili i ne imali s njima nikakva posla. Ali upravo takvim ljudima, kaže Vinko, treba pomoći i udijeliti im Božju milost koja je svima tako bliska, samo ovisi od čovjeka do čovjeka koliko će je prepoznati i prihvatiti.
