Veliki petak, 6. travnja 2012., u Mostaru, središtu mjesne Crkve, obilježen je pobožnošću Križnoga puta uz brdo s južne strane Mostara, zvano Hum. Unatoč oblačnu i kišovitu danu, okupilo se više tisuća katolika, među njima nekoliko svećenika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca. Na kraju Križnoga puta, ispod Jubilejskoga križa na Humu, svoju pastirsku poruku uputio je, kao i svake godine, biskup Ratko. Ovo je već trinaesti put otkako se pobožnošću Križnoga puta hodočasti na humski vrh s kojega je više puta kroz povijest, a osobito u posljednjem ratu, grad ugrožavan, njegovi stanovnici ubijani i vjerske svetinje uništavane.
Križni put, prema tekstu don Željka Majića, iz knjižice „Oče, oprosti nam“, uvodnom je molitvom i pozivom na kajanje, u 15 sati, poveo msgr. Luka Pavlović. Razmišljanja i molitve kod 14 postaja uz brdo Hum nastavili su don Ivan Štironja i Šimun Herceg. Pjevanje između postaja animirao je don Dragan Filipović a molitvu krunice don Krešo Puljić. Uza spomenute svećenike sudjelovali su don Ivan Perić i don Drago Ćurković.
Na kraju gotovo dvosatnoga Križnog puta don Ivan, višegodišnji organizator humskoga hodočašća u ime Ordinarijata u Mostaru, zahvalio je biskupu Ratku na upućenim pastirskim riječima, kao i svim prisutnim svećenicima koji su na čelu povjerenih im vjernika sudjelovali u ovoj tradicionalnoj pobožnosti. Zahvalio je i svima onima koji su doprinijeli u organizaciji ovoga „kalvarijskoga“ hoda. Tu je redovito Policija, koja se brine za red i promet; tvrtka MN-trade, koja pripravi teren za parkiranje vozila ispod Huma i za čistoću oko postaja, ove se godine u taj posao uključila i Hrvatska kulturna zajednica Troplet iz Mostara. Razglas je na brizi imala tvrtka Pro Stage iz Posušja kako bi vjernici što bolje čuli i razumjeli poruku teksta Križnoga puta. Na kraju don Ivan je sve prisutne pozvao na obrede Velikoga petka u župne crkve te još jednom u ime svih nazočnih zamolio Trojedinoga Boga da primi molitve i žrtve te usliši nakane okupljenih vjernika i svega naroda.
http://www.youtube.com/watch?v=tUhjeanR58g
———————
Biskupova poruka upućena vjernicima, osobito mladima.
{xtypo_rounded4}
ISUSOVA OBRANA I PREDAJA U GETSEMANIJU
Gospodin Isus nije namirio ni tri pune godine dobrotvorstva i blagovjesništva po Palestini, a već se njegovu životu približio kraj, u ljudskim očima neobično tragičan. Prizori od Cvjetnice do Uskrsa odvijali su se takvim ubrzanjem kao da su režirani vrlo vještom rukom, kao što i jesu!
Uočnica je židovske Pashe, najveće religiozne i nacionalne svetkovine u izabranoga naroda; večer je Prvoga Velikog četvrtka na Veliki petak. Svetkovinu će Židovi – doduše po rimskom zakonu i izvršitelju – „uzveličati“ naumljenom osudom i smrću Isusa Krista, čovjeka koji se pravi Bogom – on se ne pravi Bogom, on to doista i jest u punini Božanske naravi i Druge Božanske osobe, ali i pravi i savršeni Čovjek u punini ljudske naravi! Sve je bilo silovito naelektrizirano, samo je trebala vrcnuti iskra da nastane drama koja će se pretvoriti u ljudsku tragediju, odnosno u božanski planirani povratak čovječanstva k Bogu. Evanđelisti naglašavaju da su Židovi predali Isusa Rimljanima „iz zavisti“ (Mt, 27,18; Mk 15,10): jer je bio čudotvoran: „Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja“ (Iv 11,47) i nadasve popularan: „Eno, svijet ode za njim!“ (Iv 12,19); „silan na djelu i na riječi“ (Lk 24,19).
Isus je sa svojim učenicima na Posljednjoj večeri. Idejni je Božji plan savršeno izrađen, sada slijedi konkretna izvedba, korak po korak, neljudsko se pročišćuje i u božansko ugrađuje, a zemaljsko u nebesko. Isus se na otajstven način predao apostolima pod prilikama kruha i vina te i njima naredio da to ponazočuju svima na spasenje, a njemu na spomen: veličanstveni i najdostojanstveniji sakramenti presvete Euharistije i apostolskoga Ređenja. Isus poslije Večere toga četvrtka, svakako prije ponoći, dolazi u Maslinski vrt, gdje se „često sastajao sa svojim učenicima“ (Iv 18,2) na molitvu i razgovor. Odatle je ponekada gledao grad i proročki govorio: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća. Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!” (Lk 13,37-39). Odatle je Gospodin na voljeni grad i njegov Hram, slavu Izraelovu, sjetno motrio i čak naočigled učenika „plakao“ (Lk 19,41) zbog neobrativosti njegove. Tu, u Getsemanski vrt, Isus dođe s apostolima. Samo nedostajaše Juda, domaći izdajnik, do te večeri apostol-pripadnik Isusova zbora, a od te večeri apostata-otpadnik kojega je srebroljublje odvelo da izda Sina Božjega u ruke grješničke. Isus se otrgnu od apostola na osobnu molitvu „koliko bi se kamenom dobacilo“ (Lk 22,41), zamolivši učenike da i oni mole na svojim mjestima da ne podlegnu napasti, jer je upravo „satanas“ zaiskao da ih „prorešeta kao pšenicu“ (Lk 22,31). Umjesto da poslušaju Učitelja i mole Oca nebeskoga, oni pozaspali. Posljedice? – Isusa je molitva ohrabrila za velebno djelo Otkupljenja, a nemolitva je apostole učinila izgubljenima, jer nisu znali što čine: nisu radili kako im je Isus rekao, nego su poduzimali ono što im Isus nije rekao: pretvorili se neki u bodežare, neki u izdajice, a svi u kukavice, bježeći s bojišnice, ostavivši Isusa sama.
Vedra je ona blagoslovljena večer, pun je Mjesec te Pashalne noći. Ali stotinjak stražara, policajaca poslanih od Velikoga vijeća i sva ona „silna svjetina“ (Mt 26,47) ne vjeruju svojim očima, nego uz oružje – mačeve i noževe – uzimaju zublje i svjetiljke, jer među višestoljetnim maslinama sjene bi mogle zasmetati da se Isusa raspozna od njegovih učenika. Evo i Jude koji se stavio na čelo Kajfine kohorte. On će Isusa prvi prepoznati i prokazati svojim izdajničkim poljupcem. Druge ne će “bratski” ljubiti, nego samo Učitelja. On je svoje srce ispraznio od vjere (Iv 6,64), a džepove napunio najsramotnijom kupovinom božanske krvi na ovome svijetu (Mt 26,15).
Dok se Juda s kajfinovcima primicao Isusu da ga poljubi, Gospodin ih upita oštrim glasom: „Koga tražite?“ Oni mu uzvratiše: „Isusa Nazarećanina“. On im odgovori: „Ja sam!“ Na taj božanski „JA SAM“ oni listom uzmaknuše i „popadoše na zemlju“! (Iv 18,6). Zar to nije fizičko čudo? I to ne jedno nego stotinu, koliko ih je bilo! Isus ih ponovno priupita: „Koga tražite?“ Oni opet rekoše: „Isusa Nazarećanina“. On im na to odvrati: Rekao sam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite moje učenike da odu, a mene zadržite! I policajci se baciše na Isusa: jedni za vrat, drugi za ruke, treći ispod pazuha kao na najopasnijega kriminalca. I tako ga uhitiše, svezaše i povedoše. A on miran kao janje na klanje, tako da se svi čuđahu čudom velikim. A najčudnije bijaše Judi izdajniku kako se Isus ne brani! Hajdemo izvući neke poruke:
1 – Isusov božanski ugled i dostojanstvo. Gospodin je sam pred mnoštvom izobličenih lica. „Koga tražite?“ – „Isusa Nazarećanina!“ „Ja sam!“ odgovara im Učitelj božanskim glasom i dahom. Kako začuše: Ja sam, Ja jesam, Ja sam koji jesam, prije Abrahama, svi na leđa tresnuše o zemlju, pogođeni duhom Gospodnjim. Iz Isusa je zračila posebna snaga, olujni bljesak koji ih je zabljesnuo kao što će zapljusnuti i farizeja Savla pred Damaskom za koju godinu. Koga hoćete? – da se dobro osvijeste i posve uvjere u Isusovu moć i premoć. Vide li da je jači njegov dah, nego sva njihova opskrbljena bojna, njihovo svijetlo oružje i mračna i nasilna agresija? Jači je Isus sam, uspravan, goloruk, nego sve njihove krvave ruke, vučji zubi i policijska oprema s lancima i lisičinama. Ali to ih njihovo padanje na zemlju nimalo ne opamećuje, nego se sa zemlje jedva dižu, pomalo otresaju i još bezbožnijom mržnjom udaraju da se ne bi sramotno vratili Kajfi neobavljena posla. I Isus im dopusti da ga svežu, jer to bijaše njihov „čas i vlast Tmina“ (Lk 22,53), a oni sinovi Tame. Ali jače je svjetlo od mraka i razum od mahnitluka!
Hodočasnici, osobito vi, mladići i djevojke! Uprimo pogled u božanskoga Isusa! Tko je na njegovoj strani, tomu je zajamčena pobjeda i nagrada. Tko je na strani društvenog ološa, vođen strašću a ne razumnošću, zajamčen mu je poraz do poraza, pogotovo na dugi rok, jer Isusova istina sve pobjeđuje i Isusova ljubav sve svladava! Starozavjetni Propovjednik poručuje ovako: „Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog“ (Prop 11,9). Ali znaj da će ti za sve to suditi Bog! Upravo zato ne idi putovima podmukla srca i ne slijedi želje pohlepna oka! Pokaži koliko si jak i junak da se odazoveš Božjemu pozivu savjesti koji Te prati uskim i strmim putem, ali koji vodi u raj! a ne širokim putem koji vodi do dna nemoralna taloga! Ne budimo na strani Jude i raznovrsnih izdajnika, nego na strani Isusa Puta, Istine i Života!
2 – Isusova hrabrost i snaga. Isus stoji sam pred stotinjak zakrabuljenih stražara, naoružanih sabljama, toljagama, bodežima da im ne uteče ili da ga apostoli ne uzmu u obranu i zaštitu. Nisu trebali dolaziti sa svjetiljkama i bakljama da ga traže skrivena u krošnjama maslina ili u rovovima zemlje. Zna se njegova maslina pod kojom kleči na koljenima i moli se Bogu (Lk 22,41). I nikoga se ne boji. Ni Ane bivšega velikog svećenika, ni Kajfe sadašnjega velikog svećenika, ni Jude otpadnika, ni Malha zapovjednika koji predvodi Sinedrijinu naoružanu bojnu na nenaoružana Gospodina. Isus je pred Ocem nebeskim na koljenima, a neprijatelje dočekuje na nogama, sučeljujući se s njima licem u lice, pri punoj mjesečini. On na nogama, oni popadoše na zemlju! Nije jedan vođa, visoki časnik, u ratu stupio pred svoju vojsku i hrabro vojnicima uzviknuo: Radije poginuti na nogama, nego robovati i puzati na koljenima! Isus svoje neprijatelje odvažno i snažno dočekuje na nogama!
Poštovana mladeži! Isus nas svojim primjerom sve poziva, a osobito vas mlade, da ostanete na nogama pred zlima i zlikovcima ovoga svijeta, koji vas navlače na zloporabu porođajne moći kojom vas je Bog obdario u službi života, a ne za besramna djela; nagovaraju vas na gubljenje pameti alkoholom i drogom da počinjate bestidnosti o kojima je sramota u pristojnu društvu i pričati; zavode vas i truju vam duše da vas svedu na dronjke nečovještva. Ostanite na nogama poput Isusa, a ne padajte iz zla u gore, ugrožavajući svoju vremenitu sadašnjost i buduću vječnost! Ne budite „silna svjetina“, nego disciplinirana mladež koja se ravna pameću i poštenjem! Pozivam posebno između vas mladih one koje je Bog već pozvao da ga izbližega slijede u svećeništvu ili redovništvu. Na vama je životna odluka! Crkva vam je na raspolaganju! Isus nam je svima ne samo veličanstveni primjer nego i božanski pomoćnik! Ostanimo uz Isusa i uz njegov zakon života i ljubavi!
3 – Isus je svjestan svoje zemaljske smrti. Gospodin je mogao zaustaviti hordu da ostane leđima na zemlji a da on ode svojim putem. On je mogao izbjeći uhićenje, ali nije. Ne samo da je on prihvatio vlastitu smrt iz njihove ruke koja se urotila protiv Sina Božjega, nego im je on pomogao da ga uhite: Ako mene tražite, evo me! Vežite me da vam ne uteknem! Nije to trenutak Isusove nemoći, nego njegove svemoći. Nisu oni uhvatili njega, nego je on uhvatio njih: za savjest, za srce, za vječnu sreću! Sada će slijediti znamenje za znamenjem, fizičko, moralno, nadnaravno čudo. On ravna sobom i njima. Dokazao im je kada su padali na leđa kao pijani. A najviše će im dokazati kada ga uzdignu sa zemlje na križ, tek će onda sve privući k sebi svojim božanskim zagrljajem.
Mladi i nekadašnji mladi! Jednom se živi na ovome svijetu, a vječno se živi u nebu. Ovaj nam bijedni život na zemlji uvjetuje onaj trajni u nebu. Tko se drži vječnih zakona na ovom vremenitom hodniku i mostu, tko se hrani vječnom hranom u ovoj zemaljskoj gladi, taj će živjeti navijeke. Njegov će spomen biti upisan ne u propadljivu zemlju nego u neuništivu knjigu života na nebesima. Jer ono što u našem životu nije vječno, to nije ni stvarno, ni trajno, ni vrijedno divljenja, ni dostojno pohvale i nagrade. Čeznimo za lovorom koji ne vene! Borimo se za zlato koje ne hrđa, za riznicu neumanjivu na nebesima!
4 – Isusova zaštitna ljubav. Nije se Isus uopće zabrinuo za sebe, nego su mu na pameti bili samo oni koji su mu dani, učenici njegovi, apostoli. Njih je htio očuvati sve, osim „sina propasti“ (Iv 17,12). Ako mene tražite, evo mene, a ove pustiti da idu, slobodni, bez straha, veli im Gospodin. Kakve li snage i premoći, kakva li gospodara one noći! Mene vežite, a njih pustiti u miru. Tako su i učinili. Mi se divimo jednomu Alfredu Saddu, misionaru među urođenicima u Oceaniji za vrijeme Drugoga svjetskog rata kada su ga Japanci prisiljavali da pogazi svoju britansku zastavu. On se primaknuo zastavi i: na-desno-krug! Oni ga opet vrate da nagazi na zastavu. On se opet primakne i: na-lijevo-krug! Oni ga i po treći put primoraju da pregazi zastavu, on se primakne, uzme zastavu i poljubi je. Postave ga zajedno s dvadeset njegovih pristaša u red za strijeljanje. On izađe malo ispred drugih i potakne svoje suborce da izdrže, da se ne daju i ne izdaju: jednom se umire, vječno se živi. I ostane ispred svojih pristaša. On to sve čini radi krpene zastave. A Isus to čini radi naše vječne neuništive duše. Isus želi zaštititi svojom ljubavlju sve svoje učenike do kraja svijeta i do kraja vijeka. On uvijek stupa korak ispred. I uvijek nam kazuje kako se treba ponijeti u trenutcima kušnje i tmine.
Mladi i svi ostali vjernici! Govorimo o ljubavi, ljubavi koja štiti i brani. Nije ljubav raskošno bezakonje, ona ima svoje vječne i nepromjenljive zakone! Ljubav je požrtvovnost, a ne žrtvovanje drugoga u njegovu dostojanstvu i u svoje sebične svrhe. Ljubav je zaštita drugoga poput Isusove. Ljubav je izaći ispred braće i sestara, stati i ne gaziti zastave vječnih vrijednosti, radije na strijeljanje nego na gaženje božanske Istine, Pravde, Mira i Života. Na to smo pozvani. I tu nam Isus daje primjer, poticaj i pomoć. Ostanimo pod Isusovom zastavom!
5 – Isusova čaša iz Očeve ruke. Isus reče Petru da zadjene mač svoj u korice njegove i prekori ga riječima: “Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?” (Iv 18,11). Isusu je Otac iznad svega i iznad svih i na ovom i na drugom svijetu. Sve se prema njemu ravna. On je Izvor svega bogatstva, ljubavi i mudrosti. Tvorac plana providnosti i spasenja. Isus sve prima iz ruke Očeve kao njegovu svetu volju. On je zato došao na ovaj svijet da izvrši volju Oca nebeskoga. On će popiti čašu kako god bila gorka, jer zna da Otac nikada ništa ne daje što nije na slavu Sinu i na dobro svima drugima. Neupitna poslušnost Ocu do smrti, smrti na križu, jer zna da nakon smrti slijedi blaženstvo uskrsnuća.
Vjernici, osobito vi mladi! Isusov nas Križni put uči da se tijesnom i trnovitom stazom ide u sretnu vječnost. Nije ovaj naš humski Križni put samo puka pobožnost, ni obično očitovanje naše katoličke vjere pred svijetom. Križni je put bitna dionica svačijega života. Ovo je neumitna naša kalvarija koje se ne stidimo i ne uzmičemo ni pred kakvim medijskim rezolucijama, agresivnim napisima i ruganjima, masovnim potpisima protiv ovoga najuzvišenijeg Simbola praštanja, ljubavi i mira. Ne dopustimo da nas drugi odvlače i priječe da nas Isus ne privuče k sebi na križ odakle sviće zora uskrsnuća!
{/xtypo_rounded4}