Nakon što je Zlatko Lagumdžija i vodstvo SDP-a potpisalo protokol o suradnji s Radončićevim SBB-om, kojim je predviđeno da vlasnik Avaza preuzme pozicije SDA u Vijeću ministara i četiri kantonalne vlade “crveno zelena” koalicija definitivno je pukla. Samo je pitanje dana, kada će kao posljedica domino efekta pasti i nezakonito imenovana Vlada Federacije i kada će ulazak dva HDZ-a u federalnu vlast biti jedina opcija i za SDP.
Nakon što ga je opetovano molio da podrži proračun i upozoravao da neće moći biti i u vlasti u opoziciji, Lagumdžija je, nakon što se Tihić na svaki apel oglušio, a zastupnici i delegati njegove stranke svaki put, u prvom i drugom čitanju u Zastupničkom i Domu naroda glasali protiv, riješio i njemu i javnosti pokazati da se ne šali, da nije koebljivac, pa je, SDP-ovim premijerima u četiri kantona naložio razriješenje SDA-ovih ministara u kantonalnim vladama.
Kako SBB ima dvostruko manje zastupnika od SDA, u novoj preraspodjeli pozicija Radončićeva stranka dobit će tek polovicu SDA-ovih minstarskih mjesta, dok će SDP preuzeti drugu polovicu upražnjenih fotelja, čime će SDP uhljebiti još znatan broj svojih kadrova, a time ojačati svoju moć.
Istina SDA ima mogućnost blokirati smjenu svojih ministara, nedolaskom trojice svojih delegata na sjednicu Doma naroda. Na taj način bošnjački klub, koja mora potvrditi smjenu državnih ministara, a u kojem SDA ima većinu ne bi imao kvorum, i ministri iz SDA: Ahmetović, Ibrahimović i zamjenik ministra Kasumović, ne bi mogli biti smjenjeni. No, pitanje je što bi SDA dobila ukoliko je u vlasti na razini BiH ne žele ni ostale stranke zbog odbijanja proračuna. Tihićeva teza kako će SDA nasilu ostati u vlasti da brani državu samo je dodatno iritirala ostale članice koalicije, jer implicira optužbu da preostalih pet šestina vlasti ruši državu.
Na kantonalnim razinama preslaganja koalicije, odnosno zamjene dosadašnjeg SDP-ovog partnera SDA SBB-om bit će jednostavnije. Na toj razini vlasti parlamenti su jednodomni i dovoljno je osigurati prostu parlamentarnu većinu za smjenu i imenovanje novih ministara.takva, nova parlamentarna većina, današnjim sporazumom Lagumdžije i Tihića već je uspostavljena, i njezina realizacija sada je samo tehničko pitanje.
No, indikativno je kako sporazumom SDP-a i SBB-a nije predviđen, bar u ovoj fazi, ulazak Radončićevog SBB-a u vlast umjesto SDA u dvije mješovite županije- Hercegovačko-neretvanskoj i Srednjebosanskoj- gdje je za smjenu i izbor vlade potrebna dvotrećinska većina, te u Federaciji BiH.
Teško je, međutim zamisliti da u svojevrsnom propagandnom ratu koji je danas dodatno rasplamsan, koalicija SDP- SDA može opstati u Federaciji BiH i u spomenute dvije županije, te da Lagumdžiji mogu, biti partneri istovremeno i Tihić i Radončić. Nitko od njih trojice takvo što ne može prihvatiti
Uostalom i sam je federalni parapremijer i glavni tajnik SDP-a Nermin Nikšić u nekoliko navrata ponovio da koalicija sa SDA-om neće moći opstati na federalnoj, ako padne na državnoj razini. A ta je koalicija pala je ne samo na državnoj već i na nižim razinama od federalne, i to istovremeno u čak četiri kantona.
Predsjednik SDP-a, čini se, želio prvo presložiti koaliciju na državnoj razini i u četiri kantona, tamo gdje je to to jednostavnije provesti i jer mu za izacivanje SDA iz vlasti iz dvije spomenute županije te iz F BiH treba dogovor i s Čovićem i Ljubićem.
U Zastupničkom domu Parlamenta Federacije SDP sa SBB-om, Lijanovićevom strankom radom za boljutak i HSP-om ima, naime, ukupno 48 zastupnika, nedovoljno, za rekonstrukciju federalne vlade. SDP-u na raspolaganju su dvije mogućnost da dođe do parlamentarne većine. Da u vlast pozove Silajdžićevu Stranku za BiH, koja u Federalnom parlamentu ima 9 zastupnika ili dva HDZ-a. S BiH je, međutim, od početka zauzeo jasnu poziciju da je stranka izgubila izbore i da želi ostati u oporbi i ničim ne pokazuje promjenu tog stava. Ne promijenil li S BiH svoj stav, jedina mogućnost za uspostavu nove parlamentarne većine u F BiH je uključivanje u vlast koalicije dva HDZ-a, koja je izraz većinske biračke volje Hrvata. Lagumdžija koji je prije godinu i pol dana pogazio ignorirao izbornu odluku većine građana hrvatske nacionalnosti praveći vlast s minornom hrvatskom strankom HSP-om i Lijanovićima, sada je prisiljen uvažiti Hrvate, želi li imati vlast u Federaciji.
Vrlo je vjerojatno kako će Lagumdžija pokušati zadržati jednu uzurpiranu hrvatsku poziciju u federalnoj vladi, a Čoviću i Ljubiću ponuditi četiri ministarska mjesta na kojima su sada ministri iz Lijanovićeve i Jurišićeve stranke, kao što je vrlo vjerojatno da će Čović i Ljubić insistirati na svih pet pozicija, koliko ih po Ustavu F BiH i zakonu o Vladi pripada Hrvatima. Niame, kada nisu odustali od principa da sve hrvatske pozicije u vlasti trebaju pripasti koaliciji koja je izraz većinske volje Hrvata, tijekom pregovora, prije pučem uspostavljene vlasti 17. ožujka 2011. nameće se pitanje zbog čega bi to napravili sada, kada su Lagumdžiji znatno sužene manevarske mogućnosti u izboru koalicijskog partnera i kad praktično nema izbora žeči li ostati u vlasti u F BiH. Iz istih razloga teško je zamisliti da bi lideri dva HDZ-a mogli prihvatiti ostanak o koaliciji Lijanovića i HSP-a, stranaka koje su sudjelovale u gaženju izborne volje Hrvata i koje su pristale biti bošnjačke marionete.
Sve, dakle, upućuje na to da je na pomolu nova koalicija u F BiH koju bi činile SDP- SBB, te dva HDZ-a. Iako o smjeni i imenovanju ministara u Federalnoj vladi odlučuje predsjednik i dva dopredsjednika F BiH, analitičari procjenju da će Živko Budimir, a i Mirsad Kebo, poštovali volju novouspostavljene parlamentarne većine. U suprotnom došlo bi do još dublje političke krize i potpune blokade vlasti.