Bliži se jedan od najvećih događaja za Katoličku crkvu u svijetu – Svjetski susret mladih. Ove godine se održava u Španjolskoj. Tim povodom smo razgovarali sa fra Matom Logarom koji tamo ide sa grupom mladih iz Hercegovine.
Kao prvo, što je Svjetski susret mladih?
Kao što i samo ime kaže, to je događaj koji okuplja mlade iz cijeloga svijeta sa ciljem da se susretnu, upoznaju, razgovaraju, mole, sudjeluju u kulturnim aktivnostima, upoznaju druge kulture i narode, ali i da shvate da unatoč agresivnoj medijskoj kampanji koja nastoji prikazati vjeru kao nešto što pripada samo prošlosti postoje još mnogi mladi ljudi koji žive svoju vjeru i koji su to spremni svjedočiti.
Tko je organizator?
Općenito govoreći, organizator je Katolička crkva, s tim da glavni teret organizacije spada svako na mjesnu crkvu kojoj pripada čast ali i obveza da bude domaćin. Ove godine to pripada Španjolcima, dakako uz svesrdnu pomoć i sudjelovanje Papinskog vijeća za laike.
Koji su glavni događaji?
Susret je podijeljen na dva dijela. Prvi dio su „Dani u biskupijama“ gdje različite biskupije zemlje domaćina primaju mlade uglavnom po svojim obiteljima. Mladi iz Bosne i Hercegovine će ove godine biti u biskupiji Cartagena (jugoistok Španjolske), dok su mladi iz Hrvatske u više biskupija. To je logično jer mladih iz BiH ide ukupno 150, a mladih iz Hrvatske oko 2500. Drugi dio je sami susret u Madridu gdje će u glavnim događajima sudjelovati i papa Benedikt XVI. Ukupno – uključujući dane na putu – idemo 16 dana.
Kako su izabrani mladi koji idu?
U stvari nisu izabrani nego su se sami prijavili. U Hercegovini je organizacija išla preko biskupskog povjerenika za mlade te preko Frame. Ja sam upoznat samo sa radom Frame. Središnjica Frame je posla dopis svim mjesnim bratsvima (u župama) sa okvirnim planom putovanja i pozvala mlade koji mogu i žele da se prijave. Tako veliku većinu od 65 ljudi koje ja vodim čine sadašnji ili bivši framaši. Još jednu grupu vodi fra Josip Vlašić, a ostali idu preko organizacije ureda za mlade biskupske konferencije BiH iz Sarajeva.
Osim programa u biskupijama i Madridu, ima li i drugih „planova“?
Planova uvijek ima. Svakako namjeravamo posjetit usput Padovu, Milano, Toledo Avignon, Barcelonu… Nekima je to jedinstvena prilika u životu i željeli smo u to vrijeme iskoristiti što je moguće bolje.
S obzirom na trajanje od 16 dana, vjerojatno ni cijena nije mala?
Nije baš mala za naše prilike. Iznosi 380 eura, iako smo se trudili da bude što je moguće manja. I to je bilo moguće zato što ćemo neke noći tijekom puta provesti u vrećama za spavanje u župnim ili samostanskim dvoranama, a neke u hotelima. Tu su još troškovi prijevoza, osiguranja, sudjelovanje u troškovima organizatora… A naravno potreban je i džeparac. Nadamo se da su i župnici financijski pomogli svojim najaktivnijim mladim župljanima da dožive to jedinstveno iskustvo, ali na to nismo mogli utjecati. Zahvaljujući nekim pojedincima i tvrtkama koje su izrazile spremnost da pomognu, obići ćemo i neke stvari koje nismo planirali. Iako će u Madridu gotovo svi muzeji i kulturne ustanove imati slobodan ulaz za registrirane hodočasnike, na mnogim drugim mjestima koje vrijedi posjetiti ulaznica stoji između 10 i 15 eura.
Koliko se ljudi ukupno očekuje u Madridu?
Procjene se kreću oko milijun i pol ljudi.
Što očekujete od susreta?
Geslo ovoga susreta je rečenica Svetoga Pavla „Ukorijenjeni i nazidani na Kristu – učvršćeni vjerom“. Nadam se da će pomoći mladima da izgrade osobniji susret s Kristom i ojačaju svoju vjeru. Uz to je vezana jedna anegdoda. Iako nisam siguran da je bilo točno tako, mislim da je poruka i te kako jaka. Kada je Ivan Pavao II. došao na ideju da se počme sa organizacijom ovakvih susreta, kažu da ideja neke kardinale nije baš oduševila. Bojali su se debakla i da se mladi neće odazvati te da će to mediji dočekati da izrugaju Crkvu.
Kad je po odazivu prošlo bolje od očekivanja, opet je bilo razloga za skepsu: mnogi od tih mladih katolika se nisu baš ponašali onako bi se od njih očekivalo. To su rekli i Ivanu Pavlu. On je uzvratio: „Kakvi su – takvi su. Mi nemamo drugih. I unatoč svemu, oni su naša nada, nada Crkve.“
Mislim da i mi svećenici moramo s tom svijesti pristupati mladim ljudima. Nisu savršeni, kao što to nismo ni mi. Ali mi nemamo drugih, i moramo se na njih osloniti. Hoće li nada biti ispunjena ili iznevjerena – vrijeme će pokazati.