Božić dolazi, kuca na vrata svakog čovjeka koji Ga je večerašnjoj noći dostojan udomiti u vlastito srce. Badnji je dan, dan uoči najradosnijeg kršćanskog, katoličkog, blagdana, dan kojim očekujemo u badnjoj noći rođenje Spasitelja Isusa Krista.
Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Tradicija paljenja badnjaka često se uspoređuje s prošlim događajima, kada su se na 24. prosinca, dan zimskog solsticija, palile vatre (kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje “mladog Sunca”. Vrhunac današnjeg dana je u zapravo završnom izrazu iz Lukina evanđelja: “pohodit će nas Mlado sunce s visine”.(usp. Lk 1, 78).
Na današnji dan se tradicionalno održava post iako ga Katolička Crkva ne smatra obveznim. Naziv Badnji dan dobio svoje etimološke korijene vuče od riječi bdjeti, biti budan, tj. znači noć u kojoj se bdije, jer je i vrhunac toga bdijenja proslava polnoćke mise u ponoć. S današnjim danom povezano je dosta običaja, a nadasve se ističe unošenje drva “badnjaka”, najčešće hrastovo (dubovo) drvo koje gori na ognjištu u ovoj noći. Badnjake na badnje jutro sijeku muški članovi obitelji, samo bdijenje počinje uvečer, kad se cjelokupna obitelj okuplja oko stola na zajedničku molitvu (iako nažalost polako taj običaj iščezava).
Unošenjem badnjaka domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić “Hvaljen Isus i Marija! Na dobro vam došla badnja večer”! Na taj pozdrav ukućani odgovaraju: “I s tobom Bog da zajedno!”. No, kako u “modernom” vremenu sve mijenja svoju čast i ulogu, tako je i sa običajima koji su u svim krajevima različiti, pa negdje i u potpunost uklonjeni, jer su dio tzv. “seljaštva”.
U betlehemskoj noći, judejski grad Betlehem postaje središte sveg naroda Gospodnjeg. Središte između neba i zemlje, Boga i čovjeka, dobra i zla. Mada te večeri ne bijaše u betlehemskim svratištima, Maleno Božansko Djetešce je udomila malena podrta štalica. Malena štalica je jedina “imala” hrabrosti i milosti udomiti Božje dijete.
Neka nam u ovaj dan primjer bude betlehemska noć. Ponašamo li se i mi ponekad poput Betlehema, jesmo li moderna svratišta ili siromašne štalice? Hoćemo li otvoriti svoja srca i spremni biti večeras udomiti malenoga Isusa? Pitanje je koje će svatko ponaosob postaviti.
Uredimo štalicu vlastita srca i pripremimo se – “Maran atha” (1 Kor 16, 22). Gospodin dolazi. Maran atha he aramejski izraz kojega Pavao koristi u svojoj poslanici kao oproštaj od onih grješnih koji ne ljube Gospodina. Stoga, neka nam danas pred očima budu riječi svetoga Pavla:
“Maran atha!”
Milost Gospodina Isusa Krista neka bude s vama! ( 1 Kor 16, 22-23)
Na dobro vam (večeras) došla Badnja večer i sutrašnje Sveto porođenje Isusovo!