Crkva nam na svetkovinu Presvetog Trojstva u današnjem evanđelju donosi nekoliko redaka iz Ivanova izvještaja, u kojem Ivan pokušava objasniti svojoj zajednici značenje dijaloga između Isusa i Nikodema.
U dijalogu s Nikodemom, pobožnim Židovom koji je došao Isusu pod okriljem noći, Isus naglašava da naše spasenje ovisi o vjeri. Tko god vjeruje i zna da ga Bog voli, bit će spašen i imat će Život. Sveta Trojica su Jedan i jedinstveno djeluju u spasenju onih koji vjeruju: Otac šalje Sina koji daje svoj život da bi Ljubav (Duh Sveti) preobrazila ovaj svijet. Kao sljedbenik farizejske teološke struje Nikodem nije mogao prihvatiti Isusov poziv na obraćenje radi nastupa kraljevstva Božjeg. Nikodem, u ovom kratkom dijalogu, u kojem je on marginalni protagonist, teže shvaća i još teže prihvaća Isusovo razmišljanje. Slično je bilo i sa zajednicama prvih kršćana. Neke od njih, koje su još uvijek bile pod utjecajem kriterija prošlosti, ne mogu razumijeti novost Isusova navještaja. Današnji evanđeoski tekst (Iv 3, 16-18) pokušava razriješiti tu poteškoću.
Nikodem je bio farizej koji je poznavao “Božje stvari“. On je s Mojsijevim zakonikom u ruci promatrao i slušao Isusa pokušavajući dokučiti jesu li njegove riječi u skladu sa Zakonom. Isus govori Nikodemu da Boga možemo razumjeti samo ako se ponovno rodimo. Kad malo bolje razmislimo, Nikodem je često prisutan i u našem načinu razmišljanja i shvaćanja životne stvarnosti: prihvaćamo samo ono što se uklapa u naš mentalni sklop. Odbacujemo sve ono što se, po našem mišljenju, suprotstavlja tradiciji. Ali, da ne bismo gledali samo negativistički, ima i onih koji se prepuštaju Bogu i koji se ne srame reći da su – ponovno rođeni.
Slaveći danas svetkovinu Presvetog Trojstva u nedjelju nakon blagdana Duhova, dajemo hvalu i čast Ocu, Sinu i Duhu Svetome po kojima su se dogodila sveta otajstva vazmenog vremena. Mnogi su kršćanski teolozi kapitulirali pred otajstvom Presvetog Trojstva, tajnom Njihova odnosa, pred paradoksom Trojice u Jednom i Jednog u Trojici. Tek na svetkovinu Presvetog Trojstva naš razum osjeti svu svoju nemoć. Ali, pitam se, ima li danas smisla govoriti da su tri božanske osobe – Jedno, kad nam je ponekad teško uopće pojmiti da nam je Bog zaista blizu? Život nam je pretrpan onim sporednim stvarima koje smo postavili na prvo mjesto, umjesto Boga kojeg se uporno gura u pozadinu gdje ostaje skriven i nepoznat, dalek i imaginaran. Čovjek se danas mora suprotstaviti svemu onome što mu onemogućava pogled na Boga. Ne smije “svijet“ poistovjećivati s Bogom iako su svijet i svjetovnost pretvoreni u “božanstvo“, dok su Bog i božansko protjerani u bezličnost. Ako će već Bog biti prisutan u svijetu, onda to mora biti po čovjekovoj mjeri. U našem preglasnom svijetu Bog ne može doći do riječi. Ali, i kad mu odlučimo dopustiti nekoliko trenutaka našeg života, uzimamo samo ono što nam odgovara.
Dopustimo Bogu da bude Bog. Nemojmo mi krojiti Božje planove. Ako mu vjerujemo i ako stojimo iza onog svagdašnjeg “budi volja Tvoja“, onda se samo prepustimo Njegovoj ljubavi. Riječ je o Bogu koji ljubi svijet i koji u toj svojoj ljubavi ide do krajnjih granica.
Sjetimo se samo onog usklika iz Hvalospjeva vazmenoj svijeći: “O, neshvatljive li ljubavi Očeve! Da roba otkupiš, sina si predao…“
fra Dalibor Milas | kriz-zivota.com