Ove godine često smo čitali o problemima s kojima se susreću poljoprivrednici, za koje je ovo jedna od najtežih godina. No nikakvih pomaka na bolje nema. Na naš mail pristigao još jedan takav tekst, kojeg prenosimo u cijelosti:
Poljoprivrenici na koljenima
Iako je kraj lipnja sezona vađenja(kopanja)mladog krumpira u selima Vojnići i Šipovača koji proizvode vise od polovice ove kulture u Hercegovini nije niti blizu kraja,točnije ona je na otprilike svojoj polovici. Razloga za kašnjenje je mnogo, a glavni su mrazevi u najgorem mogućem vremenskom periodu početkom travnja kao i slabe cijene na tržištu koje određuje samo jedan čovjek zbog loše organizacije među poljoprivrednim proizvođačima. Situacija je vrlo teška u financijskom smislu jer će poljoprivrednici pretrpjeti velike dubioze i dovesti u pitanje svoj opstanak kao i proizvodnju u navedenim selima. Na valovima radio Ljubuškog ne čuju se duže vremena papirnate vođe seljaka kako mole poljodjelce da svoj krumpir odvoze u tvrtku Dalmi jer jedino ona može otkupiti proizvedeno i nitko drugi. Loša koordinacija sa Agrofructusom (Konzum) nije se dešavala u bliskoj prošlosti kada je na čelu seljačke udruge bio Miro Ćutuk čovjek koji se nesebično trudio da nadaleko po kvaliteti poznati krumpir ne završi po bagatelnim cijenama. Situacija je sada drugačija Ćutuk je zastupnik u SZZH i jednostavno nema više vremena da stiže na sve strane,rezultat je poznat. Cijena je trenutno oko 0.30 KM što je ogroman gubitak za proizvođače.
Dodatni problemi za ove ljude koji žive isključivo od poljoprivrede jeste i dosta umanjen prinos zbog mrazeva kao i neki novi proizvođači koji dolaze čak iz Ljubuškog ili Hrvatske porijeklom iz ovih sela da bi nešto zaradili, zamislite na poljoprivredi. Ljudi koji imaju bilo kakav posao također su pohrlili sve karte baciti u poljoprivredu,uzimaju se godišnji odmori i vadi krumpir nešto zaista neopisivo. Trenutno je na sceni tiha blokada vađenja inicirana od poljodjelaca iz Vojnića koji se toga u potpunosti pridržavaju, ali ne i ljudi iz okolnih sela koji kao imaju viška novca. Ako oduzmemo od trenutačne otkupne cijene skupocjenu ambalažu i neke srednje dnevnice za radnike realno stanje je nekih desetak pfeninga po kilogramu, još treba pridodati glavne troškove sjemena, umjetnog gnojiva koje je bilo oko 110km za 100kg i računica je više nego jasna, ogromni gubitci.
Neophodnost bolje organizacije poljodjelaca je potrebna više nego ikada u vidu nekakve zadruge i brendiranja krumpira iz Ljubuškog kraja ili se lagano treba okrenuti nekim drugim stvarima kao uzgoju pčela, jer navodno u Šipovači svaka pčela daje 1kg meda i za svoj proizvod osvaja zlatnu medalju i naušnicu. Šalu na stranu situacija je više nego kritična.
Nepripremljeni, neorganizirani, financijski uništeni i napušteni od svih poljodjelci ovog kraja svoj potpuni slom mogu očekivati naredne godine ulaskom Hrvatske u EU kada će vrijediti neka nova pravila.