Zamjenik predsjednika HDZ 1990. Martin Raguž u intervju za Pincom.info, govori otvoreno govori o pogreškama stranke, razlozima zbog kojih se zalaže za ujedinjenje dva HDZ-a, te o tome postoje li razmimoilaženja između njega i šefa stranke Bože Ljubića.
Je li točno da ste ovih dana s predsjednikom HDZ BiH pregovarali o ujedinjenju dva HDZ-a?
– Ma točno je jedino da je to pitanje snažno otvoreno prilikom posjete hrvatskog premijera Sanadera Mostaru i njegovim pozivom da skupa s njim odem u središnjicu HDZ BiH. Nakon toga su krenule interpretacije tog događaja i ovo je prvi put da ja za javnost komentiram i sam taj događaj i pitanje mogućeg ujedinjenja dva HDZ-a. Dakle razgovori o tome će se voditi jedino ako bude institucionalne spremnosti da se i HDZ 1990, kao politički subjekt i HDZ BiH upuste u traženje odgovora na najvažnija nacionalna pitanja Hrvata u BiH i država BiH i ako bude spremnosti da se traži jedan novi politički kvalitet. Razgovori o ujedinjenju dva HDZ-a nikada nisu ni prekinuti, ali su sada maksimalno isprovocirani kao mogućnost, ali samo kao mogućnost. Sljedeći tjedan Predsjedništvo HDZ 1990. će se odrediti o tom pitanju i želim naglasiti da ću se držati i programa stranke i načela stranke i djelovati u okviru toga.
Kako komentirate izjavu gospodina Čovića da neće biti ujedinjenja dva HDZ-a, već da samo postoji mogućnost da oni koji podržavaju politiku HDZ BiH i statut te stranke mogu pristupiti toj stranci ?
HDZ 1990. je politički pobijedio zato što je program i politiku naše stranke počeo prihvaćati HDZ BiH, bar deklarativno. Od odnosa sa Zagrebom, od odnosa s Europskom pučkim strankom, odnosa prema ustavnim promjenama., Ali to nije razlog da mi bilo kome šaljemo negativne poruke zbog toga. Mi želimo doći do programa koji će biti temelj zajedničke političke borbe za ravnopravnost Hrvata u BiH i mi ni ove poruke premijera Sanadera ne želimo promovirati u stranačke svrhe. Mi smo dobro iščitali te poruke, u strateškom, a ne u dnevnopolitičkom ili stranačkom smislu da ojačamo strateški poziciju Hrvata ovdje i u tom pravcu ćemo djelovati, a kako će drugi to interpretirati ostaje da se vidi. Mislim da nije dobro što HDZ BiH na ovaj proces gleda kao na vlastito stranačko jačanje, dok ukupno slabi hrvatska pozicija u BiH.
Jesu li točne špekulacije da između vas i predsjednika Ljubića postoje razmimoližanja o pitanju ujedinjenja dva HDZ-a, zbog kojih je Sanader vas, a ne njega, pozvao u središnjicu HDZ BiH ?
S dr Ljubićem oko najtežih i najvažnijih pitanja od odbijanja travanjskog paketa do formuliranja programa u ove tri godine sam imao visoki stupanj suglasnosti i zadržavam i dalje poštovanje prema onome što je dr Ljubić, kao predsjednik stranke uradio. Naravno ovo je vrijeme novih izazova i mi smo objektivno u profiliranju končanog stava HDZ 1990. o pitanju ujedinjenja dviju stranaka i sigurno je da sam ja na neki način identificiran ne samo svojom voljom kao osoba, koja nakon ove tri godine može dati novu dimenziju tom procesu i ja ne bježim od te odgovornosti, što nikako ne isključuje dr Ljubića. Druga je stvar u kojoj smo mi poziciji kao stranka, jesmo li u političkoj ofanzivi ili defanzivi. To su legitimna pitanja, ja sam ih postavio i to nije razlog da se mi raziđemo, ali imam pravo insistirati na čvrstoj ulozi HDZ 1990. i nitko je ne može pojedinačno dovesti u pitanje. Ja očekujem da će i Predsjedništvo dati odgovore na pitanja i o načinu vođenja stranke, ostvarivanju programskih prioriteta i o tome da mi zadržimo tu važnu ulogu u političkom životu BiH i Hrvata u cjelini. Razlike u odgovorima na ta pitanja su moguće, ali ja mislim da ćemo mi uspjeti naći zajedničko rješenje za izazove koji stoje pred nama.
Gospodin Ljubić dugo je zagovarao ujedinjenje dva HDZ-a. Je li točno da se on tome sada protivi ?
– Ne mislim da se on protivi ujedinjenju. On ima svoje viđenje tog postupka. On je bio u prigodi tri puta da pregovara i sa predsjednikom HDZ Bih i s dr Sanaerom. Do sada ti razgoivori nisu dali nikakav opipljiv rezultat i to je razlog zbog čega se u javnsoti očekuje da i ja dam svoj doprinos tome. Ne bi rekao da je dr Ljubić protiv strateških nacionalnih i političkih prioriteta koje treba definirati, ali oko nekih praktičnih riješenja i pozicija svakog od nas u tome vjerojatno ima svoja promišljanja i to je pitanje za njega.
Je li HDZ 1990. u tri godine iznevjerio očekivanja javnosti, birača ?
Nismo ih iznevjerili, ali nismo ni realizirali ono što smo obećali. Ulaskom u složene koalicije i u vlast, a bez odgovarajućih kadrovskih rješenja, opteretili smo lidersku i avangardnu poziciju koju smo imali i oko toga postoje različita promišljanja u stranci. Osobno sam već godinu dana bliži tome da stranka zadrži autentičnu programsku dimenziju i da ne budemo po svaku cijenu u vlasti. Ako ne možemo realizirati svoja programska opredjeljenja i obećanja biračima onda je poštenije prijeći u oporbu i locirati odgovornost na druge. Uzmimo samo Hercegovačko-neretvansku županiju gdje imamo jednu složenu koaliciju SDA, S BiH, HSP, a odgovornost se fokusira samo na nas, a unutar tih odnosa imamo zahtjeve koje ova županije uopće ne može realizirati, uz permanentno blokade i različita programska viđenja pitanja obrazovanja, medija, gdje smo apsolutno blokirani, a dijelimo odgovornost zato ili u Zapadnohercegovačkoj županiji, gdje smo kao najjača stranka prepustili mjesto premijera HSP-u.
Mislite li da je bilo i nekih loših kadrovskih rješenja. Zbog čega HDZ 1990. nakon gubitka lokalnih izbora nije napravila neke kadrovske promijene ?
Mi ne možemo reći da smo izgubili lokalne izbore jer smo prvi put na njima sudjelovali. Pet načelničkih pozicija i preko 130 vijećnika nije zanemarljivo. Međutim mnogi su, možda nerealno, očekivali, a mnogi najavljivali mnogo više. Sigurno je da su ti izbori bili točka identifikacije gdje je HDZ 1990. i sigurno je da je trebalo puno energičnije povlačiti poteze unutar stranačke infrastrukture nakon takvih izbornih rezultata. I ta dinamika promjena nije na potrebnoj razini i tu svi imamo odgovornost. Programski potencijal stranke nije prenesen na stranačku infrastrukturu. Ja vjerujem da mi imamo snage angažirati puno veći broj kvalitetnih ljudi koji su ili marginalizirani i njima treba širom otvoriti vrata.
Vratimo se još malo o ovom procesu ujedinjenja dva HDZ-a. Bilo je u medijima informacija da ste vi o tome pregovarali s gospodinom Čovićem. Jeste li vi to činili po odobrenju ili uz suglasnost stranke ili na vlastitu inicijativu ?
– Nikakve službene kontakte u ime stranke nisam imao niti sam preuzimao bilo kakve obveze dok se stranka ne odredi o tom pitanju. A ta pitanja sam osobno kandidirao i na zadnjem Predsjedništvu i na Nacionalnom vijeću. I nema razloga da se stranka pozitivno ne odredi i prema porukama dr Sanadera i prema potrebama strateškog promišljanja ukupne političke pozicije Hrvata u BiH. Nikada nisam preuzimao nikakve obveze koje nisu imale političku podršku stranke. Preuzimanjem političke inicijative prihvaćanjem da s premijerom Sanaderom odem u HDZ BiH mislim da je to bilo u korist HDZ 1990. i vraćanje na pravi način stranke u igru. I to jesam napravio osobno i preuzimam odgovornost za taj korak, i potpuno sam uvjeren da sam postupio ispravno i oni koji su to pokušali interpretirati drugačije danas su apsolutno zašutjeli.
Ukoliko u vrhu vaše stranke prevlada struja koja se protivi ujedinjenju dva HDZ-a ili taj proces ne krene u tom smjeru, o čemu govori Čovićeva interpretacija ujedinjenja, kanite li se vi možda povući s pozicije u stranci ?
-Mislim da ne samo u vrhu, već i u članstvu HDZ 1990. ima dovoljno snage da donesemo ispravne političke odluke. I ja ću u taj proces ući u najboljoj vjeri da zajedno u strateškom parnerstvu s HDZ-om Hrvatskom i službenim Zagrebom u odnosima s BiH i kako jamcem Daytonskog sporazuma i s Hrvatskom koja ima ustavne obveze prema Hrvatima u BiH, Hrvatskom ojačanom ulaskom u NATO i skorim ulaskom u EU, postanemo jedna politička snaga koja će moći utjecati na političke procese u BiH. Jer je ovo stanje političkog organiziranja Hrvata je sada neodrživo. Ono upućuj na međusobne konfrontacije, dodatnu usitnjavanje i borbu za mrvice, a ne za promjenu ukupne pozicije. I ja sam uvjeren da će taj program prevladati u HDZ 1990. U najboljoj namjeri trebamo ući u proces stvaranja snažne političke opcije, kroz ujedinjenje dva HDZ-a, ali na iskrenim programskih načelima, a ne mehanici ili nečijim sujetama. I ako dođe do toga ostat ću u politici. Ako bi se taj proces okrenuo u bilo kom drugom pravcu, sigurno je da ne bi podržao status qou ili negativan rasplet, i ne bih mogao snositi odgovornost za daljnje stanje, jer mene osobna pozicija u politici nikad nije motivirala.
Jedni se protive ujedinjenju dva HDZ-a smatrajući kako bi to bio povratak jednoumlju, drugi pak ne želi prihvatiti da budu u istoj stranci s onima koji su ih izbacili iz te stranke. Je li moguće stvoriti snažnu hrvatsku političku poziciju, a da istovremeno postoji politička alternativa, bez koje nema demokracije, kontrole vlasti, medijskih sloboda… ?
– Apsolutno nema povratka jednoumlju. Ako smo mi imali snage napraviti prije tri godine takav politički iskorak da smo uspjeli spriječiti legalizaciju podijele ove zemlje na dva dijela sa srpskom i bošnjačkom dominacijom i stvorili šansu da dođe do redefiniranja ustavnih odnosa u BiH, gdje bi i Hrvati postali, istinski suveren i konstitutivan narod, nikakav povratak jednoumlju više nije moguć.
Mislite li da je HDZ 1990. trebao podržati prudski proces, posebice banjalučku izjavu ?
Teško je identificirati što je to prudski proces, jer i njegovi akteri to različito interpretiraju. Kad to dođe u parlament mi ćemo se o tome odrediti. Ja nisam od onih koji je napadao mogućnost dijaloga i dogovora. Smatram da je bez kompromisa doći do bilo kakvog rješenja, ali je činjenica da su sami akteri prudskog procesa opteretili taj proces. Znamo kako se Dodik ponio u Mostaru, što je tražio; ekskluzivno pravo na odcjepljenje i ostanak RS-a u postojećim granicama i napustio je taj sastanak. Znači Dayton gura tri strane u daljnju konfrontaciju i tu je nemoguće bez odgovorne uloge međunarodne zajednice napraviti pomak i zato smo se zalagali za redefiniranje Daytona na novoj međunarodnoj konferenciji. Dobro je što je formirano parlamentarno povjerenstvo za ustavnu reformu i određen rok, a to je 1.studeni. U svakom slučaju borbu treba nastaviti jer je status quo neodrživ i za Hrvatu u BiH i za BiH.
Razgovarao: Milan Šutalo, Pincom.info
