Napad preko interneta ili cyberbullying danas je najopasnija vrsta nasilja jer bez fizičkog kontakta s publikom djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Konačno, anonimnost im daje onaj osjećaj da mogu nekažnjeno proći iako ne poštuju socijalne norme i ograničenja. Prije nekih desetak godina djeca bi u slučajevima zlostavljanja od svojih vršnjaka, otišla kući, povukla se u sigurnost roditeljskog doma i zaboravila na probleme nekom kućnom zanimacijom. Danas je situacija obrnuta: ona djeca koja provode većinu svog vremena u sobi za kompjutorom lakše postaju metom zlostavljanja. Koristeći internet, čak su 24 sata izložena nasilju, a roditelji im za to uopće ne znaju ili kasno saznaju, kada su njihova djeca već dobrano istraumatizirana.
Popularnost društvenih mreža, posebice Facebooka, narasla je do tolikih razmjera da se i vlade svrgavaju na inicijativu često anonimne grupe. Revolucija u Egiptu, primjerice, počela je malom grupom koja se protivila režimu Hosnija Mubaraka. Stoga je internet postao prilično moćno oružje koje djeca često zloupotrebljavaju formirajući “grupe koje nekog mrze”.
“Mrzim Antu, mrzim Anu iz šestog be, svi oni koji mrze učiteljicu iz matematike, mrzim purgere”… samo su neke od mnogobrojnih grupa mržnje na Facebooku, postavljenih vjerojatno iz čiste dosade, no broj članova tih grupa svakodnevno raste, a posljedice mogu biti i te kako opasne.
– Priključite se u ovu grupu ako ti ovaj diže živce… Mali je doša iz velikog grada, pa misli da je netko i nešto i da nas može ponižavati… Ajmo ljudi, di ste, učlanite se!!! – poziva pokretačica ovog mrziteljskog kluba. Kao što to biva, stavili su “Pedru” i sliku, nek se zna o kome se radi.
– Ovo je grupa za sve koji mrze nekog… Jako… Kao ja… – stoji u opisu jedne “općemrziteljske” u kojoj članovi navode koga bi sve “ubili”, od kolege iz razreda, bivše djevojke, pa do omražene učiteljice.
Jedna grupa od njih 245 mrzi curu iz škole, a ona im je uzvratila istom mjerom, pa je osnovala protugrupu i sad se natječu tko koga više mrzi. Pravi je hit video o učeniku koji napada i tuče profesoricu, a lajkalo ga je više od 22 tisuće korisnika Fejsa.
Situacija je ponekad prilično ozbiljna, kao primjerice u slučaju iz 2009. godine, kada su na Facebooku osvanule čak tri grupe s obnaženim fotografijama jedne 13-godišnjakinje. Njezini vršnjaci prepoznali su je i vrijeđali na ulici, a priča je došla do pravobraniteljice za djecu koja je obavijestila policiju. Sličan slučaj dogodio se i u jednoj zagrebačkoj školi, gdje je učenica pokrenula blog, a s njim i čitavu grupu učenika koji su nizali ružne komentare o jednoj djevojci koja je proživljavala prave traume zbog izopćenosti. Na koncu su profesori preko policije došli do autorice bloga, inače vrlo uzorne učenice.
Lake mete
– Kada je u pitanju zaštita djece na internetu, nemoćni smo osim u slučajevima da se svako zlostavljanje prijavi policiji, odjelu za maloljetničku delinkvenciju. U Hrvatskoj nema zakona koji bi propisao kako se ponašati prema određenim situacijama na internetu – odgovorio je Krunoslav Borovec iz MUP-a.
Iako su do sada policija i Ured pravobraniteljice za djecu kao i neke udruge koje se bave zaštitom djece od nasilja na internetu izradile projekte koji su objavljeni na internetu, u školama, na tribinama, situacija se nije puno promijenila. Djeca i dalje koriste internet, često i mobitel, preko kojeg napadaju onoga koga izaberu za laku metu.
Napad preko interneta ili cyberbullying danas je najopasnija vrsta nasilja jer bez fizičkog kontakta s publikom djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Konačno, anonimnost im daje onaj osjećaj da mogu nekažnjeno proći iako ne poštuju socijalne norme i ograničenja.
U svemu ovome treba se zapitati znaju li roditelji što im dijete radi na internetu i koliko vremena tu provodi. Također, koliko često odgojno-obrazovne ustanove razgovaraju s djecom o prevenciji nasilja? Pola sata kod školskog psihologa nije velika utjeha za dijete koje vršnjaci zlostavljaju mjesecima, čak i godinama.
Internetski nasilnici
Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba radila je 2008. godine istraživanje među četiri tisuće učenika od četvrtog do osmog razreda te u prvom i drugom razredu srednje škole, u deset hrvatskih gradova.
Pokazalo se da je pet posto djece bilo žrtvom drugih koji su objavljivali njihove slike ili filmove, njih 18 posto djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 posto njih izjasnilo se kao ‘internetski nasilnici’.
Od djece koja su bila izložena učestalome nasilju na internetu, njih 62 posto izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka.
Bespomoćni roditelji
Svakodnevno nam se obraćaju roditelji i stručnjaci za savjet i pomoć zbog nasilja preko interneta i mobitela, a riječ je o širokom spektru neprimjerenih i nasilnih ponašanja. Uz djecu, počinitelji nasilja, posebno seksualnog i psihološkog na internetu i mobitelu, nerijetko su i odrasle osobe. Tu je i velik broj prijava višestrukog nasilja koje u školi ili na ulici počne kao bullying, a nastavlja se kući kao cyberbullying – kaže nam Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu.
Ona upozorava kako, nažalost, djeca, roditelji i djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova još nisu stekli potrebna znanja i vještine vezane uz zaštitu djece na internetu.
– Roditelji su bespomoćni, nedovoljno informirani, odustaju od privatnih tužbi, kažnjavaju djecu, odbijaju psihološku pomoć. Preventivni programi po pitanju zaštite djece na internetu u školama su zasad rijetki i izolirani. Stoga bi programi poput UNICEF-ova Prekini lanac bilo dobro prilagoditi i primijeniti u svim školama.
Online prijatelji
Prema UNICEF-ovu istraživanju 96 posto školske djece u Hrvatskoj ima kući računalo, a samo njih 2,5 posto su pod nadzorom roditelja dok koriste internet. Nasilje, koje se može smatrati zlostavljanjem jer se događa dva do tri puta mjesečno i češće, doživljava pet posto djece u Hrvatskoj. Najvećim se rizikom pokazalo upoznavanje online prijatelja, a djecu najviše uznemiruju neprimjerene i ružne poruke ili komentari vršnjaka upućeni djetetu preko interneta.
Pritom se kod djece najčešće javljaju osjećaji ljutnje, uznemirenosti i zabrinutosti te izbjegavanje odlaska u školu, kao i gubitak koncentracije, navodi se u rezultatima istraživanja. Zabrinjava podatak od 25 posto djece koja smatraju da se, kad nekoga zlostavljaš preko interneta, a ne izravno, lakše izvučeš jer nitko ne zna tvoj pravi identitet. UNICEF je za 10. ožujka najavio i održavanje okruglog stola o raširenosti elektroničkoga nasilja među djecom u našoj zemlji, a još jednom podsjetit će se na akciju Prekini lanac, koja se odnosi na cyberbullying.
Maloljetni zlostavljači
Poznat je šokantan slučaj zlostavljanja dječaka (13) iz jedne osnovne školi u Bjelovaru. Dječak se doselio iz drugoga grada, pretrpio strašnu prometnu nesreću zbog koje je šepao, a novi kolege iz razreda su ga sustavno gnjavili više od godinu i pol dana, posebice preko Facebooka. Čak su ga tukli i video objavili na internetu. Roditelji su više puta intervenirali, ali osim ukora pojedinim maloljetnim zlostavljačima, ništa se nije napravilo. Roditelji tih učenika negirali su da je baš njihovo dijete toliko zločesto da gnjavi vršnjaka, a dječak iz ove priče patio je iz dana u dan. Tek kad su mediji objavili priču, reagirali su ravnatelj, policija a javile su se i stručne službe. Ponavljamo, tek nakon godinu i pol dana.