Udžbenička politika sliči dugogodišnjoj sapunici

Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta, na čijem je čelu Helena Lončar, kroz cijelu godinu provodi niz aktivnosti na poboljšanju stanja u ovoj oblasti, a s kojim problemima se susreće u svom radu, doznali smo iz razgovora s ministricom.

Kakvim ocjenjujete trenutačno stanje u obrazovanju u ZHŽ-u, postoje li nedostaci?
Obrazovanje je široka oblast sastavljena od niza komponenti i vjerujem da ćete se složiti sa mnom ako kažem da bi za valjan odgovor na ovo pitanje trebalo puno i prostora i vremena. Ipak, ukratko mogu reći da mnoge komponente obrazovnog sustava treba dorađivati, od prostornih do stručnih,  kako bi obrazovanje bilo bolje i kvalitetnije što, opet, nije posebnost naše županije niti ovoga trenutka. Obrazovanje je jedan živi proces koji vječito teži boljemu, a u toj težnji se, na žalost, događaju i krivi koraci.

Postoje li neki novi projekti Ministarstva obrazovanja?
Ministarstvo sudjeluje u nizu projekata, na nekim širim razinama, u organizaciji različitih međunarodnih organizacija, a po pitanju isključivo naših županijskih projekata ovih dana radimo plan rada ministarstva za 2012. Naravno da za ono što planiramo moramo dobiti prostora i u proračunu, pa kad se usuglase ove dvije komponente, onda ću moći reći nešto konkretnije.

Vjerujem kako ćete se složiti da je trenutačno stanje u oblasti udžbeničke politike u Federaciji BiH vrlo loše te da je potrebno intervenirati i ispraviti propuste u udžbenicima. Što Vaše ministarstvo čini da se isprave ti propusti?
Slažem se da je udžbenička politika posebna priča koja podsjeća na dugogodišnju sapunicu, a ta priča je najteža roditeljima. Prošle godine, prije mog dolaska na ovu poziciju, s Koordinacijom hrvatskih ministara krenulo se s procesom uvođenja reda u toj oblasti, s ciljem da se dođe do jednog udžbenika za jedan predmet. Prvi korak je napravljen na način da su ove školske godine školski aktivi odabrali udžbenike koji vrijede najmanje tri školske godine, što znači da će svi ovogodišnji udžbenici vrijediti još najmanje dvije godine, ponavljam- najmanje, nakon čega će opet odlučivati školski aktivi. Važno je istaknuti da je struka birala udžbenike cijeneći njihovu kvalitetu. To nije radilo ministarstvo niti je ijedan županijski  ministar birao nakladnika. Nadalje, reduciran je broj radnih bilježnica, dopuštena je najviše jedna, ili vježbenica ili radni listić, što do sada nije bio slučaj. Dakle, krenulo se u proces i ja se nadam da će se u oblasti udžbeničke politike stvari učiniti boljima.

Izjavili ste kako ćete od centara za socijalni rad tražiti da Vam se dostavi popis učenika koji su korisnici socijalne pomoći pa će se iz proračuna Vlade dodijeliti sredstva u te svrhe, a kada je riječ o obiteljima s više djece, dali ste zadatak profesorima da oni procjene u svom razredu kome je stvarno potrebna pomoć. Što se do sada uradilo po tom pitanju, odnosno, hoće li iduće školske godine ministarstvo omogućiti besplatne udžbenike za učenike koji su korisnici socijalne pomoći?
Točno je, mi smo prošle godine to i zatražili od centara za socijalni rad, međutim nismo dobili valjane podatke od svih centara. Neki, nažalost, nisu imali sređene te podatke pa su takvi slučajevi, koliko je bilo moguće, rješavani na druge načine. S ravnateljima sam dogovorila da se uistinu angažiraju oko rješavanja udžbenika za najpotrebitije učenike, a nakladnike sam zamolila da se i oni dijelom odazovu na takve zamolbe ravnatelja. Kad su u pitanju besplatni udžbenici za kategoriju učenika korisnika socijalne pomoći, mislim da treba naći načina da se to riješi i da će se na Vladi to razmatrati.  

Što ministarstvo radi po pitanju pravovremene nabave udžbenika i ostalih popratnih sadržaja kako se ne bi događao scenarij metarskih kolona ispred knjižara samo nekoliko dana prije početka nove školske godine?
Nadovezat ću se na ono što sam već govorila o udžbenicima i reći da se prošle godine već početkom srpnja znalo koji udžbenici su odabrani te je ravnateljima naloženo da popis bude  izvješen na vidno mjesto u školi ili na vratima škole, kako bi i roditelji imali informaciju. Nakladnici, odnosno knjižare, također su imali informaciju i ministarstvo je time odradilo svoj dio posla. Međutim, zašto prodaja počinje tek u drugoj polovici kolovoza, treba tražiti odgovor na drugom mjestu. Možda knjižare čekaju s nabavom, a prema vlastitom iskustvu znam da i mi roditelji često čekamo zadnji tren i onda se događaju gužve i metarske kolone, kako kažete. Ali, čini mi se da je to praksa svugdje, ako je suditi po onome što tih dana gledamo na televiziji, jednostavno: navika, rekla bih.  

Kakva je sudbina devetogodišnjeg obrazovanja, hoće li se ono i dalje nastaviti provoditi te, po vašem mišljenju, koji su najveći problemi u ovom sustavu školovanja?
Kakva će biti sudbina devetogodišnjega obrazovanja, pitanje je za koje ja u ovom trenutku nemam odgovor. Osim toga, ja kao resorna ministrica nisam kompetentna sama odlučivati u ovakvim slučajevima. Po meni, to je pitanje od šireg društvenog značenja te se o njemu trebaju očitovati najvažnije institucije vlasti u županiji, a to su Skupština i Vlada. Moja obveza je proučiti i pribaviti informacije kako bih mogla najprije valjano informirati o svim segmentima eventualne korekcije prvoga razreda, a potom postupiti po odlukama tih tijela.
A o problemima se može razgovarati na više načina: roditelji imaju jednu vrstu problema, općine drugu, županije treću, a meni se čini da  je najveći problem, ne u tome kako je zamišljeno devetogodišnje obrazovanje, nego u tome što se gotovo “ad hoc” uvelo, a da se nisu stekli odgovarajući uvjeti. U svakom slučaju, ovu komponentu treba dorađivati.

Što je sa Sveučilištem Filip Noel Baker, čije je središte bilo u Posušju, a koje je Vaš prethodnik Mario Bušić uz odobrenje Vlade ukinuo. Hoće li diplome tamo stečene biti važeće ili pak ministarstvo ima neko drugo rješenje ove situacije?
Poznato je da je inspekcija utvrdila niz pravnih propusta i manjkavosti u slučaju otvaranja i rada navedenog sveučilišta, koje ovom prigodom neću nabrajati, ali ću navesti samo jednu, kao odgovor na drugi dio pitanja. Sveučilište nije niti upisano u registar visokoškolskih ustanova naše županije, bez čega nije moglo početi s radom. Da bi počelo s radom, prema inspektorovu rješenju, mora ispraviti nepravilnosti, ispuniti kriterije propisane važećim zakonom, i tu bi bilo rješenje ove situacije.