Čudo koje je neophodno za pozitivan ishod postupka beatifikacije sluge Božjega Petra Barbarića, prvog mogućeg blaženika Hrvata iz Hercegovine, dogodilo se u – Splitu! Tijekom sedamdesetih godina majka petogodišnjeg dječaka oboljelog od cerebralne paralize zamolila je za pomoć u molitvi isusovce sa splitskog Manuša. Nedugo nakon toga, u crkvi Presvetog Srca Isusova organizirani su molitveni susreti obitelji, redovnika i novaka, a sada već pokojni pater Josip Kukuljan predložio je da se za ozdravljenje mole Petru Barbariću. Molitva im je bila uslišana i milost se dogodila! Petogodišnji dječak, potpuno oduzet i bez mogućnosti govora, počeo se oporavljati te je u crkvi i prohodao.
– Doktori u splitskoj bolnici ostali su šokirani kada su napravili CT mozga i uvidjeli kako je atrofija nestala i kako se mozak oporavio. To je u medicini jednostavno nečuveno! Dječak, sad već odrasli čovjek, i dalje živi u Splitu, a živ je i liječnik koji ga je od djetinjstva liječio i koji je bio svjedok njegova ozdravljenja te to i posvjedočio. Na potvrdu je dječak išao i dva puta u Italiju gdje su ga pregledavali – opisuje nam pater Božidar Nagy, vicepostulator kauze za beatifikaciju sluge Božjeg Petra Barbarića, dodajući kako je bilo još puno slučajeva uslišanja molitava upućenih Barbariću, no, ovo čudo je izabrano za proces beatifikacije.
Upravo će i u Splitu u jesen biti okončan proces u vezi čuda, s nadbiskupovim blagoslovom. Zbog trajanja procesa, imena neposredno vezana uz ozdravljenje ne objavljujemo, a doznajemo i kako je obitelj zbog ozdravljenja uslišanog molitvom bila šikanirana od strane komunističkog režima.
I dandanas živi sjećanje na taj izvanredni događaj među Isusovcima na Manušu. Pater Stipo Balatinac, superior rezidencije Družbe Isusove u Splitu i magistar novaka, iako nije bio nazočan za vrijeme samog čuda, sjeća se kako je dok je bio u novicijatu od 1986. do 1988. pater Kukuljan organizirao hodočašće novaka i vjernika u Travnik, gdje se školovao i gdje je pokopan sl. Božji Petar.
– Tek sam kasnije otkrio zašto to hodočašće. Obitelj u kojoj je ozdravio dječak u to vrijeme intenzivno se družila s novacima koji su mu držali vjeronauk, a i dandanas koji put tijekom godine navrate i k nama na Misu – kaže pater Stipo, dodajući kako trenutno nije aktualna pobožnost prema Barbariću, ali je svakako namjeravaju oživiti.
– On je umro kao mladić, a kako ovdje odgajamo mlade isusovce, svakako smo u razmišljanju da to pokrenemo. Sada ćemo moliti za uspjeh procesa i proglašenja blaženim – kaže naš sugovornik.
Naime, upravo prije nekoliko dana, Generalna postulatura Družbe Isusove, koja vodi kauzu za beatifikaciju, predala je Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu Poziciju o krepostima Petra Barbarića. Tim činom završen je najvažniji dio postupka za beatifikaciju koji je trajao pune 74 godine, a otvoren je u Sarajevu.
Dodajmo kako je Pozicija spis na kojemu je radilo desetak teologa i stručnjaka posljednjih dvadesetak godina, a u kojem se na osnovi dokumenata i prikupljenih svjedočanstava dokazuje da je Barbarić posjedovao kreposti u herojskom stupnju. Koliko je to opširan posao, pokazuje i činjenica kako spis ima oko 1000 stranica i težak je oko četiri kilograma.
– Svetost Petra Barbarića očitovala se u gimnaziji gdje je svima bio uzor i živio iznimno pobožno i savjesno. Ispunjavao je zadaće, živio jedan skroviti život i veliku pobožnost. Kao gimnazijalac prehladio se na jednom uskrsnom izletu 1896. godine na planini Vlašić, kada je za ljetnog vremena iznenada došlo do oluje i kiše. Tu je dobio upalu pluća, koju je prebolio, ali kasnije se ustanovilo da je to turbekuloza koja je uhvatila maha. I u bolesti je pokazao veliku pobožnost kada je postao svjestan da mu nema spasa, te se pripremio za smrt. Zanimljivo je i to kako je Petar umro kao isusovac. Naime, prije bolesti iskazao je želju za polaganjem isusovačkih zavjeta, ali su mu odgajatelji kazali neka još malo razmisli pa da ih nakon mature položi.
– Živio je s tom željom, no, onda je došla bolest. Poglavari su znali za želju, a kada ih je on sam zamolio da ih položi ”in articulo mortis” (u momentu smrti), želja mu je ispunjena – kaže pater Božidar, navodeći kako jedna od Petrovih poznatijih misli otprilike glasi: “Od svih puteva koji vode u nebo, meni je najbrži i najlakši onaj kojim čovjek ide kada izvršava savjesno svoje staleške dužnosti.“
Tu rečenicu je i papa Ivan Pavao II. citirao 1997. godine kada je bio u Sarajevu, prisjeća se pater Božidar, a na upit što dalje u postupku slijedi, otkriva:
– Sada će tri komisije pregledati spis. Prvo povijesna komisija, koju čine povjesničari, pa potom najvažnija teološka komisija, koja se sastoji od devet teologa. Oni će kazati jesmo li uspjeli dokazati da je sl. Božji Petar Barbarić imao herojske kreposti. Potom slijedi kardinalska komisija, koja daje zaključak – navodi pater Božidar, dodajući da će ako sve komisije daju pozitivni odgovor onda i Papa potpisati dekret o herojskim krepostima, čime bi bio otvoren put za službeno proglašenje blaženim Petra Barbarića. Na upit koliko će još vremena proći dok se to ne riješi, pozitivno odgovara:
– Mi se nadamo da bi moglo ići dosta ubrzano, jer su bosanskohercegovački biskupi zainteresirani da proces ide što brže – kaže pater Božidar.
Inače, sama inicijativa za proglašenjem neke osobe svecem kreće iz naroda. Hrvatski kandidat oltara sl. Božji Petar i nekoć je, a sada još više, uživao glas svetosti, što se posebno vidi po broju vjernika koji dolaze na Mise u crkvi travničkog sjemeništa, gdje se nalazi njegov grob.
{xtypo_rounded2}
Presiromašan za školovanje
Petar Barbarić rodio se 1874. u Šiljevištima kod Ljubuškog, otac mu se zvao Ante, a majka Kate, rođena Tolj, a imali su još osmero djece. Sluga Božji Petar preminuo je na Veliki četvrtak 15. travnja 1897. u Travniku. Iz biografije izdvajamo: kada je otvorena osnovna škola u Veljacima, prva u tom kraju, i Petar je s 12 godina krenuo. Pokazao se kao vrijedan i marljiv, te s izvrsnim završio u dvije godine četiri razreda. Zahvala za to pripada učitelju Vuksanu. Zbog neimaštine nije mogao nastaviti školovanje, pa je išao za trgovačkog naučnika. No, onda je stigla obavijest iz Travnika kako se traže nadareni mladići za sjemenište. Učitelj Vuksan ne gubi vrijeme i preporuča Petra, koji 1889. upisuje gimnaziju.
Svaki svetac se brine za troškove svoje kauzule’
Proces beatifikacije traje već 74 godine, a na upit zašto toliko dugo, pater Božidar Nagy kaže:
– Niti jedan proces nema pravila koliko će trajati. Proces blažene Marije Petković trajao je 13 godina, što je rekordno vrijeme. U ovom slučaju se odužilo, a razlog je nekoliko momenata. Najviše je utjecao komunistički režim. Naime, proces je započeo 1938., a spisi su 1943. poslani u Rim na Kongregaciju. Tu se počelo prevoditi na talijanski. Onda je došao komunistički režim na vlast i onemogućila se komunikacija Kongregacije s Petrovom domovinom. Potom su komunisti maknuli njegovo tijelo, koje se 48 godina tražilo, da bi se napokon 1998. godine i pronašlo – objašnjava p. Nagy, a na upit zašto nema toliko puno svetaca s područja BiH, kaže:
– Jednostavno nemamo dovoljno ljudi koji bi se tome posvetili. Nema se tko zauzeti. Konkretno za Barbarića, dva čovjeka su odgovorna za proces. Tadašnji generalni prefekt o. Antun Puntigam čija je biografija otkrila Petrovu svetost prevedena je i na nekoliko jezika. Druga osoba je pater Anđelko Jurić, tadašnji provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, koji je učinio sve da se proces pokrene. Potom je dobio dozvolu od generala iz Rima, i tako se pokrenulo. Isto tako vlada krivo uvjerenje da treba jako puno novaca, ali moje iskustvo bez daljnjega pokazuje – svaki svetac se brine za svoju kauzulu i za njezine troškove. Kada trebate novac – stigne – svjedoči pater Božidar Nagy koji je postulator kauze bl. Ivana Merza već 40 godina, od kada ga je imenovao kardinal Franjo Kuharić.
Inače, pater Puntigam koji je bio na samrtničkoj postelji Petra Barbarića, proročki je zapisao:
– Ja ne mogu Petra Barbarića proglasiti svetim. Ali toliko mogu reći sasvim iskreno da si ne mogu predstaviti kako mladić može vjernije Bogu služiti i bolje na smrt se pripraviti nego li je to Barbarić učinio. I zato se ne bih čudio ako bi jednom bio proglašen svecem.“
Proces u tri stupnja
Beatifikacija je proces u Katoličkoj crkvi kojom se proglašava neku osobu svetom ili blaženom. Proces ide kroz tri stupnja: sluga Božji, blaženik i svetac. Sluga Božji i blaženik štuju se u mjesnoj Crkvi odakle dolazi osoba, a svetac se slavi u cijeloj Crkvi.