Župa Vitina, u ljubuškom dekanatu, u četvrtak, 17. svibnja 2012., obilježila je trostruko slavlje: Uzašašće Gospodinovo, župnoga zaštitnika sv. Paškala Bajlonskoga i sakrament sv. krizme. Biskupa su dočekali krizmanici i njihovi kumovi u procesiji između crkve i župne kuće. Kandidata za sakrament sv. krizme bilo je trideset i devet. Svi su obučeni u iste bijele haljine, djevojčice s crvenim pojasevima. Ova krizmanička jednoobličnost uobičajila se u nekim našim župama, što je za svaku preporuku, jer se time ne ističe natjecateljska moda, nego priprava za primanje darova Duha Božjega. /Kamo sreće kad bi se i kume uniformirale!/
Među koncelebrantima nalaze se, osim župnika fra Mladena Sesara i vikara fra Dragana Ružića, župnici don Ivo Šutalo iz Studenaca, don Tomislav Majić iz Grljevića, fra Marko Jurič iz Drinovaca, fra Stipan Šarić iz Klobuka, fra Vlatko Soldo i fra Ivan Kvesić iz Veljaka, don Jozo Čirko iz Šipovače-Vojnića i don Nikola Menalo iz Mostara.
Svečana se povorka uputila prema ulaznim crkvenim vratima, a dječji i veliki zbor udruženo je uzdigao pjesmu Nebu kamo je uskrsli Gospodin uzašao Ocu svomu i sjeo s njegove desne.
Na početku euharistijskoga slavlja biskupa je u ime krizmaničkih pripravnika pozdravio jedan kandidat naglasivši kako im je nadasve potrebna molitva da ostanu na Božjem putu i darovi Duha Svetoga kao putokazi kroz mladost i život. Potom je župnik fra Mladen pozdravio krizmatelja, nazočne svećenike i vjernike pozivajući ih na sabranost i molitvu za krizmanike.
Zahvalivši župniku i krizmanicima na pozdravima biskup je dodao kako je Euharistija, čiji je veliki štovatelj bio sv. Paškal, izvor i središte kojemu smo upućeni kao vjernici te nam je sv. Misa današnje četvrto veliko slavlje u kojem se klanjamo otajstvu i čudu Božje dobrote prema ljudima.
Krizmanica je razgovijetno čitala prvo čitanje, zbor pjevao psalam a jedan od kumova pročitao drugo misno čitanje dok je evanđeoski odlomak (Mk 16,15-20) navijestio dekan don Ivo.
Biskup je homiliju započeo tumačenjem pojmova Uzašašća Gospodnjega i Uznesenja Gospina naglasivši kako je Bog uznio Djevicu Mariju dušom i tijelom u nebesku slavu, a Isus svojom snagom, nakon četrdesetdnevnog ukazivanja učenicima, uzašao Ocu svomu. Oporučno je zapovjedio svojim učenicima da pođu o svem svijetu i propovijedaju njegovo Evanđelje svakomu stvorenju. Tko u to Isusovo Evanđelje povjeruje i po njemu djeluje, spasit će se; tko ne uzvjeruje, osudit će se! Krštenje je vanjski znak te vjere. Upravo je propovijed – Isusova zapovijed koja najbolje izražava i dočarava kako i zašto vjerovati. U pomoć mogu priteći i slajdovi i filmovi, i interneti i mailovi, ali živa je riječ ona koja najbolje dopire do srca slušatelja, a pod tešku odgovornost obvezuje svakoga svećenika nedjeljom i zapovijedanim blagdanom. Tu obvezu ima 5.000 biskupa i 400.000 svećenika od istoka do zapada i od sjevera do juga, „po svem svijetu“. Zato je propovijedanje trajno vježbanje kako božanske vrijednosti uspješno prenositi vjernomu puku. Svakodnevno upozoravati, bilo zgodno ili nezgodno, kako kaže sv. Pavao (2 Tim 4,2). Nastojati svijetu prenijeti svu ozbiljnost Božjih zapovjedi koje su na blagoslov onima koji ih opslužuju, a osuda onima koji ih preziru i krše.
Krizmaniče, ako Boga štuješ, Bog te voli i nagrađuje.
Ako se Bogu moliš, on te svojim blagoslovom obasipa i čuva.
Ako roditelje poštuješ, očekuj da će i tebe drugi poštovati.
Ako se prema roditeljima ponašaš kao prema neprijateljima, ne očekuj od Boga blagoslova i mira.
Ako čuvaš svoje tijelo i tijelo drugoga od grijeha, očekuj nagradu za krjepost čistoće.
Ako ti to ne poštuješ, kako možeš očekivati da ćeš biti sretan i u sebi i u svojim potomcima?
Ne možeš druge potkradati i vjerovati da će to oteto biti blagoslovljeno!
Ni u kakvu grijehu, koliko god bio sladak, nema utjehe ni mira.
Grijeh je nesreća, a ne sreća.
Grijeh je pakao, a ne rajsko stanje.
Grijeh je otrov, a ne lijek.
Ne možeš pod drugim jamu kopati, i biti uvjeren da ti ne ćeš u nju pasti!
Ne možeš zlo raditi, a dobru se nadati. Ovdje se vidi čovjekova vjera i nevjera. Vjera ga vodi da dobro čini, a zla se kloni. A nevjera ga navodi da sve čini mimo Boga, mimo Božjega zakona i mimo savjesti u svojoj glavi. U čemu tko griješi, u tom je i suđen!
Završivši homiliju, biskup je izgovorio molitvu nad krizmanicima zazivajući darove Duha na njih, dok su njihove riječi još uvijek ječale crkvom: Odričem! – u odnosu na Sotonu, i još jače: Vjerujem! u odnosu na Trojedinoga Boga.
Poredani jedno iza drugoga krizmanici su pobožno pristupali pred biskupa koji im je mazao čelo posvećenim uljem izgovarajući riječi Primi pečat dara Duha Svetoga! – Amen!
U prigodnoj molitvi vjernih dvoje krizmanika uputilo je zahvale Ocu nebeskom moleći za svoje roditelje, odgojitelje, vjeroučitelje, a pokojne preporučili Božjem milosrđu. U prinosu darova donijeli su križ, Bibliju, svijeću, kruh, vino, vodu i ulje.
Na sv. Pričest išli su kao i na sv. krizmu, pobožno i dostojanstveno.
Na kraju sv. Mise župnik je zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi primanja ovoga svetog sakramenta. I za uspomenu: krizmanička fotografija pred oltarom.
Radost se potvrđenika nastavila u obiteljskoj klimi, a sestre su pripremile okrjepu u župnoj kući, gdje su se svećenici s biskupom zadržali u ugodnu razgovoru.
Na polasku biskup je darovao svećenicima i sestrama knjigu duhovnih vježbi o Jobu.