Nažalost, HDZ-u BiH je SDA strateški partner, dok su mu sve stranke sa hrvatskim predznakom protivnici.
Ipak, nakon svih propalih rekonstrukcija vlada, od kantonalne do entitetske i državne, koje su inicirali HDZ BiH I SDA, pomalo to strateško partnerstvo slabi, a jača suradnja hrvatskih stranaka, kaže u intervjuu za “Oslobođenje” Zvonko Jurišić.
– Iz nekoliko hrvatskih stranka, Hrvatske stranke prava Đ-J posebno, posljednjih tjedana stiže poruka kako hrvatsko jedinstvo, u aktualnom delikatnom političkom trenutku mora biti iznad liderskih sujeta. Ipak, dojam je kako se umjesto hrvatskog jedinstva, ostvaruje radićevsko, hrvatsko prokletstvo: Dva Hrvata – tri stranke?!
Hrvatska stranka prava zalaže se za boljitak svih građana u Bosni i Hercegovini te, naravno, i posebno za jednakopravnost hrvatskog naroda sa druga dva konstitutivna naroda. Smatramo da bi se istinskom jednakopravnošću hrvatskog naroda poboljšao i položaj ostalih naroda i građana u BiH. Stoga smo inicirali niz sastanaka tri najjače hrvatske stranke, nas i dva HDZ-a, oko jačanja pozicije Hrvata u područjima gdje smo relativna većina ili manjina.
– Koji su rezultati tih sastanaka?
Nažalost, u vodstvu HDZ-a BiH, posebno u njihovom predsjedniku Draganu Čoviću, još nije sazrela svijest za narodnim višestranačjem, te je svaki sastanak izbjegao ili je poslao niže rangirane predstavnike koji nisu imali ovlasti za postizanje konkretnih dogovora.
– U rečenom kontekstu nužno je, dakako, spomenuti već pomalo zaboravljenu kreševsku deklaraciju. Što je, zapravo, ostalo od nje, koja je – kad je potpisana – nagovještavala hrvatsko političko jedinstvo?
Čvrsto stojimo iza kreševske deklaracije i držimo da je ona temelj hrvatske politike u ovom trenutku. Kreševsku deklaraciju je grubo prekršio Čović kada je odlučio, bez konsultacija sa nama, sam predstaviti Hrvate kroz famozni prudski sporazum, u kojem jasno i stoji da će se amandmanski mijenjati Ustav, iako kreševska deklaracija isključuje tu mogućnost te izričito naglašava da se Ustav može mijenjati samo cjelovito. Ipak, uvjeren sam da će Čović vrlo skoro uvidjeti kako je kreševska deklaracija najbolji prijedlog ili dokument te da ga treba provesti od slova do slova.
– Odgovornost najjače stranke uvijek je najveća. Čini se, međutim, da je HDZ BiH tu svoju najjaču poziciju (zlo)upotrijebio da ignorira ostale stranke sa hrvatskim predznakom. Strateško partnerstvo sa SDA, odnosno prudski proces najočitija je ilustracija za to. Dijelite li moje mišljenje?
Nažalost, HDZ-u BiH je SDA strateški partner, dok su mu sve stranke sa hrvatskim predznakom protivnici. Ipak, nakon svih propalih rekonstrukcija vlada, od kantonalne do entitetske i državne, koju su inicirali HDZ BiH i SDA, pomalo to strateško partnerstvo slabi, a jača suradnja hrvatskih stranaka, za što je zoran primjer i (ne)izbor gradonačelnika Mostara.
– Takozvani prudski proces imao je sve donedavno gotovo bezrezervnu podršku međunarodne zajednice. Međutim, nakon nedavnih izjava Raffi Gregoriana i posebno Doris Pack, dojam je da više nije tako. Ovim utjecajnim diplomatima nije, zapravo, jasno što, u biti, Prud predstavlja. Je li je vama, gospodine Jurišiću, jasno što to dogovaraju Tihić, Čović i Dodik?
Pravašima je odmah bilo jasno da je to namjerno skretanje pažnje i javnosti sa svih problema i poteškoća, posebno ekonomske krize u BiH. Također nam je jasno da je Dodik u jednom trenutku (navodnim) prudskim sporazumom želio pokazati da se tri naroda mogu dogovoriti bez OHR-a, i samim tim pokušao uticati na gašenje Kancelarije visokog predstavnika u BiH. Nažalost, ova trojica lidera niti u jednom trenutku nisu vjerovali u uspjeh tog sporazuma koji je navodno trebao donijeti i novi i demokratski Ustav BiH.
