Kolumne

Prošlo je jedanaest godina od atentata i smrti Joze Leutara, doministra unutarnjih poslova, zastupnika u federalnom Parlamentu i člana predsjedništva HDZ-a BiH.
Od tada do danas u Fedraciji i Sarajevu ne prestaje ubijanje prava i pravde, od tada svijeća nade za sarajevske Hrvate lagano dogorjeva. Zbog toga u nebo vapiju kardinal Puljić i svi biskupi BK BiH.

Iza mnogih civilizacijskih, kulturnih, vjerskih, gospodarskih i bezbrojnih drugih razlika između nas ljudi koji živimo na ovome planetu, postoje neke veze, niti koje nas sve povezuju i čine jednom vrstom, jednom zajednicom, jednim čovječanstvom.
Strah i hrabrost, ljutnja i veselje, tjeskoba i nada, mržnja i ljubav su neki od osnovnih osjećaja koji su nam svima zajednički.

Dok Hrvati u BiH padaju pod težinom svojih križeva, u Hrvatskoj se ne vidi Šimuna Cirenca, a premijerka Kosor svojom hladno odmjerenom, općenitom konstatacijom o jedinstvenoj BiH s tri konstitutivna naroda, ne nudi ni Veronikinu maramicu na kojoj bi ranjeni Hrvati Herceg-Bosne mogli utisnuti krvavi trag svoje neprekinute Kalvarije.

Muhamed Fahrudin Tančica rođen je 1881. godine u Ljubuškom. Još od mladenačkih dana politički se opredijelio za Hrvatsku stranku prava.

BiH je oduvijek bila zemlja (i) Hrvata, a hoće li tako ostati i ubuduće ovisi prvenstveno o nama – Hrvatima Bosne i Hercegovine. Ja imam osobnu uzrečicu da je “moja domovina ona koja je do Drine, a to što je ona danas u dva dila, to je druga stvar…”
Među nama koji u BiH imamo prebivalište, a kroz nas teče krv Hrvata, ima previše onih koji je se odriču

Sjeverna pariška željeznička stanica sliči i danas, kao i svakog dana u ovo vrijeme, na uzavreli ljudski mravinjak, iako je još u toku štrajk osoblja prigradskih vlakova i pariškog metroa, a usto je i – minus pet.

Minus pet u Parizu – oh, Bože, pa to je pravo čudo !. Čak je i jezero u Créteilu pobijelilo, ali ne od snijega nego- od mnoštva galebova

Ustavni progon hercegbosanskih Hrvata iz RH, što ga je godinama poticala uglavnom oporbena politička elita, a na posljetku prihvatila i Vlada, donijet će nevolje ne samo Hrvatima, koji su ostali izvan granica matične države, nego i samoj Republici Hrvatskoj. Zbog neravnopravna položaja u BIH, a sad politički napušteni i zakonski diskriminirani u Hrvatskoj, hercegbosanski Hrvati su prisiljeni na teritoriju, koji je većinski u njihovim rukama, formirati vlastitu federalnu jedinicu.

Na našu mail adresu pristigao je Odgovor na intervju Jure Galića od 24. veljače 2010., kojeg objavljujemo u cjelosti.
Nekadašnji istaknuti partizanski obavještajac i ratni član partijskog Okružnog komiteta za zapadnu Hercegovinu,  danas  predsjednik SUBNOR-a BiH, Jure Galić u svojoj knjizi „Vrijeme i ljudi“ opisuje čitav niz procesa koji su prethodili krvavim događajima iz veljače 1945.

Šest i pol desetljeća partizanski povjesničari u svojim  pamfletima pokušavaju  na različite  načine  pronaći opravdanja za zločine koje su postrojbe, kojima su i sami pripadali, počinile nad  nedužnim hercegovačkim franjevcima.
Među nekolicinom komunističkih  “znanstvenika”, od kojih su neki  godinama bili visokopozicionirani djelatnici OZNE i KOS-a, ističu se imena  partizanskih oficira