Kolumne

Papa nije ovlašten donositi sudove o tome je li se Gospa pojavila ili nije.” Tako je novinar u subotu zabilježio moje riječi o navodnom skorom dekretu Svete stolice o ukazanjima u Međugorju. Istina je da vjernik o tome nije dužan papi vjerovati, jer papa nije ovlašten prosuđivati o nečemu što nije objavljeno – čega nema ni u Bibliji ni u Predaji. Zato i nema opasnosti da papa zabrani slavljenje međugorske Gospe.

Nemili događaji u Širokom Brijegu razotkrili su ono što je već godinama prešutno svima jasno, a što je sada brutalno izašlo na vidjelo – BiH je bure baruta, u kojem svaki veći međunacionalni incident može dovesti do potpunog sloma daytonskih institucionalnih okvira i trenutnog obnavljanja ratne psihoze. Koliko god političari nastojali minorizirati užas koji se dogodio i ostaviti dojam kao da je riječ o pukim huliganskim neredima,

Prošao je još jedan Dan neovisnosti – blizu smo okrugloj brojki. Ankete kažu da, navodno, velik dio građana ne zna koji se to blagdan slavi, a i nije ih briga. Bez obzira što su u vrijeme kratkotrajne nesposobne SDP-ove Vlade početkom stoljeća datumi državnih praznika potpuno poremećeni, i ti novi škrabalovski u koje Sanaderov HDZ nije dirao (!) potpuno su legalni i svaki bi ih građanin trebao znati napamet – i nabrojati i objasniti njihovo značenje.

Znam da mnogi zlobni Hercegovac misli kako se Jerko Ivanković Lijanović na kandidaturu za hrvatskoga člana predsjedništva Bosne i Hercegovine odlučio naprečac i napamet, ali to, njima u inat, naprosto nije istina.  Još prije, lijepo čovjek objašnjava, Jerko je napravio dubinsku i nutritivnu analizu hrvatskoga biračkog tijela i upravo na temelju te analize zaključio da ovaj put baš on treba biti glavni izborni „konj za trku“.

Zamislite ovaj primjer. Željko Kerum (ili bilo tko drugi) gost je emisije “Nedjeljom u dva”. Aleksandar Stanković ga pita je li za ulazak nekog hercegovačkog trgovačkog lanca u Hrvatsku? On odgovara “Ne! Hercegovci nam nisu nikada ništa dobrog donijeli i onaj tko s njima ima posla ne prođe dobro.” Stanković ga nakon toga pita da li bi dopustio da mu zet bude Hercegovac? On opet odgovara: “Ne, nema šanse da mi Hercegovac bude zet.”

Početkom idućeg mjeseca Ljubuški će dobiti spomenik fra Lovri Šitoviću. Tim povodom donosimo vam tekst Vlade Pavičića objavljeno u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU,2008.

Kao što gornjim riječima fra Lovro uvodi čitatelja u svoju Gramatiku, [1] s istim riječima i ja započinjem rad posvećen njemu, njemu što svojim javnim nastupom i djelovanjem pronese i prodiči ime svog rodnoga Ljubuškoga, kao nitko ni prije ni poslije njega

Izvjesna je kandidatura Dragana Primorca, koji za razliku od Bandićeva odnosa s matičnom strankom, nema što izgubiti. U HDZ-u Dragana nikad nisu ni prihvatili kao ‘svoga’, iako je dogurao do Predsjedništva stranke. Njegov ‘deal’ sa Sanaderom nije imao puno veze s HDZ-ovim članstvom. Odlaskom kapetana Ive s broda, pobočniku Draganu nije ni preostalo drugo nego se spašavati na vlastitom čamcu za spašavanje.

Uz aktualni trenutak i štrajk prosvjetara, donosimo Vam promišljanje iz uvoda prošlotjedne  emisije „Vjerom kroz život“  fra Mate Logare, inače urednika, po glasovima posjetitelja radijskog weba, te daleko najbolje emisije ljubuške krugovalne postaje.
Kao uvod, želim vam ponuditi nekoliko misli o radničkim pravima, s tim da želim naglasiti da je ovaj komentar moje osobno mišljenje.

Ovih je dana bilo zanimljivo u zemlji humskoj. Udarna je vijest mjeseca kako su hrvatski ministri bojkotirali rad izvršne vlasti Federacije BiH.

Zašto?

Zato što nisu mogli ukrasti koliko su htjeli. E sad je to, brate, pitanje nacionalnog interesa.