Rođena u Mostaru. Odgojena u Klobuku. Živim u Zagrebu. Najteže mi je odgovoriti na pitanje ”Odakle si?”. Jer, nema pravog odgovora. Ni u jednu kategoriju, ni u jednu ladicu se ne uklapam. I tako je cijeli život. Sjećam se, kroz osnovnu školu sam bila ”ona mala Hercegovka s aparatićem”, kroz srednju ”ona bogatunka, tatina ‘ćer, takvi su ti Hercegovci”, a sad sam na faksu ”ona što ti je kupila sve ispite”.
U dijelu bh medija i dalje ne prestaje velika euforija nakon dvije uzastopne pobjede nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine nad Belgijom u samo nekoliko dana. Pitanje je da li reći Bosne i Hercegovine ili Bosne, jer se riječ Hercegovina u ovom slučaju, osim u nekim službenim komentarima, čuje svake prijestupne godine.
Traktori su opet na cini – veselo mi priopći rodijak Ikan. Ja svoga prodajem deset godina i nikad nisam moga dobit za njega pet iljada maraka. Sad mi nude deset. Koji su to đavli da traktori poskupe u krizi? Moj traktor oće kupit ljudi iz Banja Luke, Bijeljine, Žepča…
Svjetske ekonomske krize ponajviše pogađaju gradsko pučanstvo koje može uštedjeti na svemu osim na hrani. Jer, jesti treba svako čeljade barem dva puta dnevno. Zato u krizama selo i poljoprivredna proizvodnja dolaze na svoje.
Profesor je već davno najavio, a sada valjda podsjetio hrvatsku javnost na svoju kandidaturu. Nakon puta po Izraelu i posjeta iseljenicima u Australiji, kao da je dobio injekciju samouvjerenja koja bi ga sada trebala spasiti od, kako reče njegov negdašnji prijatelj i suradnik dr. Hebrang, gubitničke poze i pozicije.
Na jednoj sam, naime, “bosanskoj” stranici o “bosanskom” jeziku pročitao kako se u zapadnoj Hercegovini govori “ikavskoštakavski dijalekt bosanskog jezika”. Jarko se svjetlo konačno pojavilo u tunelu mog neznanja… Zahvaljujem što su me nakon dvanaestogodišnjeg učenja hrvatskog jezika u osnovnoj i srednjoj školi, konačno, prosvijetlili! Gdje su ranije bili? Zahvaljujem im također što su Humačku ploču, kao jedan od najstarijih pisanih spomenika na ovim prostorima, uvrstili u spomenike bosanskog jezika.
Dugo povijesno iskustvo govori da nakon sedam bogatih, dolazi sedam gladnih godina. Bahati se zapadnjaci u sitim godinama rugaju onima što očekuju gladne godine uzdajući se u rodijake. A kada ih nevolja snađe, kada se državna kasa isprazni, a gladni pokucaju na državna vrata, oni se obraćaju narodu govoreći mu da svatko mora naći svoga, da svaki siromašak mora potražiti pomoć bogatog rođaka i preživjeti.
Sve više hrvatskih građana svjedoči da više ne može pratiti sadašnje medije jer oni u njima bude nemir, čak i jezu. Da je to istina, potvrđuju i duboko skrivena i od javnosti pomno čuvana činjenica da se npr. vodećim dnevnicima prodana naklada više nego prepolovila i da im ne pomažu više ni nagradne igre koje već po sebi obezvređuju i marginaliziraju cjelokupnu novinarsku profesiju.
Moj pradjed Mate Andrijin Šimić, Ljubušak, Hercegovac, Austrijanac, kako su ga u knjige upisali Amerikanci, nije imao sreće živjeti u vremenu u kojem bi barem imao iluziju slobode izbora. Nasuprot književno-filmske obitelji Corleone, američki san moga pradjeda trajao je kratko. Taj san se ustvari neočekivano prometnuo u nastavak tragične životne europske „noćne more“.
“Draga djeco! U ovom vremenu odricanja, molitve i pokore iznova vas pozivam: Idite, ispovijedajte svoje grijehe da bi milost otvorila vaša srca i dopustite da vas ona mijenja. Obraćajte se dječice, otvorite se Bogu i njegovu planu za svakog od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
Poruka, 25. veljače 2009.
Dodik (ne)oprezno već najavljuje, nakon još jednog pokušaja rješavanja pat pozicije razgovorom, ‘povlačenje srpskih dužnosnika iz tijela vlati BiH, navlastito iz obavještajnih agencija i Ministarstva pravosudja’. Lojalnost voždu su iskazali neki srpski zastupnici iz Skupštine BiH i ministri iz Vijeća ministara. Kako će ovaj put reagirati predstavnici međunarodne zajednice?
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes