Mijene kroz koje je u dva desetljeća dugoj karijeri Severina prolazila bile su brojne i ne uvijek sretno pogođene. Bila je pop-tinejdžerica pa Dalmatinka i djevojka sa sela, pokušavalo ju se zapakirati i kao Alanis Morissette, vrludala je od estradnog kiča do turbo-folka, od kabarea do pop-ikonografije setirane po uzoru na Madonnu. Bila je ikona nogometaša i junakinja kućnog pornofilma koji je obletio svijet, preživjela je uspone i padove za barem dvije karijere. Bila je muza Tutića i Novkovića, a sada i Bregovića, no od svih tih stilskih i glazbenih vrludanja, vrlo često s one strane dobrog ukusa, zanimljivije su njezine mijene u socio-političkom smislu.
Severina je dijelu javnosti danas zanimljivija zbog socio-političkih izjava na sceni u kojima polemizira s Jadrankom Kosor, antinacionalističkih stavova, iritiranja Crkve naslovom i ikonografijom albuma “Zdravo Marijo” te skretanja pozornosti na nasilje nad ženama, nego zbog hitova poput “Štikla”, “Gas gas” ili “Tridesete”. To zakretanje socio-političkog kursa, od apolitične osobe i djevojke koja se i u pjesmama predstavljala kao tradicionalno odgojena Dalmatinka, za čije se političke stavove pretpostavljalo da su bliski Tuđmanu i rigidnijem dijelu HDZ-a, do nastupa u ne baš posjećenoj i prije pet godina ne baš sretno pogođenoj kampanji za SDP te nedavnih scenskih, dakle javnih izjava uperenih protiv zakona o pobačaju i premijerke, ipak su dobrodošla promjena.
Kao glazbenog kritičara Severina će me i dalje teško uvjeriti u kvalitetu svojih pjesama, ali sve što u posljednje vrijeme čini na koncertnim pozornicama, a sada i u videospotu za pjesmu “Muškarcu samo treba kurva”, dobrodošlo je odstupanje od uobičajenog socio-političkog diskursa hrvatske estrade posljednjih dvadesetak godina gotovo aklamativno, od Thompsona naniže, orijentirane udesno, dok je lijevo-liberalni svjetonazor ostao slobodan da ga pokrije tržišno slabija rock scena. U tom smislu, njezin zaokret može se iščitati i kao pokušaj da se Seve Nacionale još više odmakne od estradne bulumente kojoj sve manje želi pripadati te da se, s Bregovićem kao glavnim suradnikom i Letom 3 s kojima je snimila spot za “Štiklu”, približi lijevom, suvremenijem polu hrvatske popularne glazbe.
Čak i kada njezino koketiranje s Bregovićem i Letom 3, u čisto glazbenom smislu, nije ništa više od nešto drukčije zapakiranog turbo-folka, činjenica jest da Severina svojim sve ljevijim političkim stavovima, čak i ako oni jesu samo plod marketinga osmišljenog u glavi menadžera Petrovića, na neki način liberalizira svoju publiku, a koju često čine mlade djevojke. To je uloga koju globalno odavno uspješno provodi Madonna.
Čak i ako je smatramo seksipilnom trovačicom masovnog glazbenog ukusa, čak i ako njezino skretanje ulijevo nije mnogo više od marketinškog trika, nepobitno je da je Seve Nacionale mnogo manje zlo od Thompsona čiji kukavički i lukavo uvijeni stavovi, želimo li biti dio Europe, ni u nas ne bi smjeli više dobivati zeleno svjetlo.
I neskloni Sevi sada glasaju za nju
Je li skretanje ulijevo plod Severinina sazrijevanja, utjecaja menadžera Petrovića kao politički lijevo orijentirane osobe odavno bliske SDP-u, Bregovića kojem je imanentan bilo kakav nacionalizam, iskrene želje da se predstavi kao moderna žena lijevo-liberalnog svjetonazora kojoj nečije porijeklo nije bitno ili je sve to samo rezultat marketinga podešenog na osvajanje publike u svim zakucima Balkana, u konačnici više nije ni važno. Važan je rezultat kojim je Seve (ne mislim na broj prodanih ulaznica ili albuma) počela osvajati poene i kod onih koji joj godinama nisu bili skloni.