Nekada visoki politički dužnosnik HDZ-a BiH, te predsjednik Hrvatske samouprave Marko Tokić danas obnaša dužnost ravnatelja Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Mostaru, te radi kao profesor na istom sveučilištu. Nakon što je ukinuta Hrvatska samouprava u BiH, Tokić je bio u skupini političara koji su dobili zabranu javnog političkog djelovanja , te se gotovo u potpunosti povukao s javne političke scene. Tokić je prije prošlih izbora prejudicirao kako će se na bh. političkoj sceni formirati politički projekt po uzoru na Alijansu iz 2000., čiji će cilj bit desubjektivizacija Hrvata kao političkog čimbenika u BiH. Nakon izrade SDP-ove platforme, mnogi su smatrali kako se to i obistinilo. U intervjuu za Pogled.ba Tokić, između ostalog, govori o aktualnoj političkoj situaciji u BiH, kako vidi nastavak priče o formiranju državne vlasti, o pravom razlogu zbog kojeg Srbi žele spriječiti desubjektivizaciju Hrvata, te namjerava li ikada aplicirati kako bi mu se skinula zabrana javnog političkog djelovanja.
U jednom ste intervjuu prošle godine kazali kako na bh. političkoj sceni postoji ideja o novoj alijansi nakon općih izbora u kojoj će Hrvati biti privjesak. Smatrate li da je trenutna situacija na političkoj sceni možda još gora od one koju ste najavili?
Svatko tko se ozbiljnije bavi politikom ili promatra politička zbivanja, može prepoznati tendencije u određenom političkom trenutku i životu jedne zemlje. Mi smo predugo u tzv. postdaytonskom procesu da ne bismo mogli naslutiti u kojem smjeru se odvijaju nekakvi politički procesi i koji su poželjni politički pravci kada je u pitanju tzv. provedba Mirovnog sporazuma od moći međunarodne zajednice koja je ovdje izražena kroz visokog predstavnika. Oni povremeno i odašilju određene signale, a onda te signale političke elite na ovom prostoru razumijevaju na različite načine. Iz onoga što se u tom razdoblju dalo vidjeti, moglo se naslutiti kako postoji jedna ideja prema kojoj će se ponovno pokušati negirati izborna volja hrvatskog naroda. Jedina nepoznanica je bila koji će politički subjekti sudjelovati u takvom projektu. Godine 2000., kada je napravljena Alijansa, unutar tog projekta sudjelovale su političke stranke za koje moram reći da nisu imale apsolutno nikakav politički kredibilitet unutar hrvatskog političkog i biračkog tijela. Međutim, one su tada imale jednu vrstu izgovora da su Hrvati s nekakvim, kako su oni to nazvali, antidaytonskim postupcima stvorili prostor za uspostavu Alijanse. Ovaj put nije bilo takvih postupaka od izbornih pobjednika unutar hrvatskog naroda. Međutim, određene političke stranke su, nažalost, sudjelovale u tom procesu. Tu posebno moram naglasiti HSP BiH koji me prilično razočarao i iznenadio svojim postupkom, odnosno pristankom da kao autentična hrvatska politička stranka sudjeluje u takvom projektu. S druge strane, NSRzB uopće ne smatram hrvatskom političkom strankom. Netko je napravio pogrešku što im je omogućio da sudjeluju u izradi i radu oko Kreševske deklaracije, iako je po svemu očito da oni nisu hrvatska politička stranka nego stranka u kojoj ima i Hrvata, dapače koja postoji na temelju njihova novčanog ulaganja u njezino postojanje.
S obzirom da ste se pokazali kao dobar prognozer, usuđujete li se prejudicirati što bi se na bh. političkoj sceni moglo dogoditi i nakon što se formira državna vlast?
Taj proces je vrlo zanimljiv i neizvjestan, s obzirom na mogućnost srpskog veta u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Stvar je posložena da entiteti imaju pravo veta, a ne zastupnici konstitutivnih naroda, što je krivo. Ali, tako je to posloženo u državnom Parlamentu, te je više nego izvjesno da srpska politička opcija neće dopustiti negiranje izborne volje Hrvata. Vrlo je zanimljivo da Hrvati nemaju nikakvu mogućnost to zaustaviti, nego da Srbi to moraju zaustaviti. Ali, neće to Srbi učiniti zato što brane interese Hrvata, nego iz razloga što, ako dopuste da se to ovaj put Hrvatima učini, sljedeći put će se to dogoditi njima. Oni politički zrelo razmišljaju. Ne zaustavljaju oni taj proces preglasavanja zbog Hrvata nego zato što zasigurno znaju, ako se hrvatska politička pozicija svede na to da Hrvati nisu politički subjekt u BiH, sljedeća politička akcija će biti usmjerena na desubjektivizaciju srpskog političkog bića u BiH.
Mislite li zaista da bi Srbi u BiH mogli biti suočeni s time?
Sigurno puno teže, jer oni unutar Daytonskog mirovnog sporazuma imaju puno jača jamstva kroz entitetsku zaštitu. No, ako dopuste potpunu marginalizaciju Hrvata, bit će im puno teže.
Kako vidite rasplet priče oko formiranja državne vlasti?
Veliko je pitanje što će se dogoditi s uspostavom državne vlasti – hoće li međunarodna zajednica ipak uvidjeti da sve ovo skupa nema smisla, da nam je bošnjačko biračko tijelo izabralo hrvatskog člana Predsjedništva, da je Lagumdžija izabrao hrvatske predstavnike u Federaciji BiH, što je nelegitimno. A ako je nelegitimno, onda je i legalnost takvih postupaka vrlo upitna. To govori o grijehu struktura, da je sam Izborni zakon i ustavno uređenje ovakve BiH nakaradno. O tome se da dosta govoriti. Još uvijek je vrijeme da se razgovara i da međunarodna zajednica zauzme stajalište. Međutim, kao što sam već rekao, vrlo je izvjesno da će Srbi spriječiti desubjektivizaciju Hrvata zbog toga što se boje da bi oni sljedeći mogli biti na udaru. Po mom sudu, vjerojatno će se ići u pravcu nekakvog kandidata za predsjednika Vijeća ministara ispred dva HDZ-a. Vjerujem da će teško proći Borjana Krišto, ali će proći određeni predstavnik HDZ-a za kojeg će se naći nekakva vrsta suglasnosti, jer i bošnjački politički predstavnici znaju da na državnoj razini neće proći ono što je prošlo na razini Federacije. Osobito ako za takav stav nemaju nepodijeljenu potporu moći međunarodne zajednice, a mislim da je ipak, unatoč njihovu htijenju, nemaju.
Mislite li da je uopće, da se tako izrazim, legitimno nazivati stranke s hrvatskim predznakom koje su potpisale platformu izdajnicima Hrvata u BiH?
Izdajnici je malo teška riječ. Ja sam na Hrvatskom narodnom saboru rekao kako nisu problem oni koji su izdali nego oni koji će tek izdati. To su vrlo teške riječi. Postavlja se pitanje koliko čovjek uopće ima pravo donositi presudu. I sam Isus Krist je rekao ”Ne sudite da vas ne bi osudili”. Međutim, ako ste pogazili temeljno načelo da vaš narod ima pravo izabrati, postavlja se pitanje kako ćete u svim drugim sferama štititi interese tog istog naroda. Ipak, ne možete ne priznati stranke kao stranke. Primjerice, NSRzB apsolutno priznajem kao stranku čiji je profil da se na temelju određenog biznisa i kalkulacija na nekakvoj kvazigrađanskoj osnovi, formira nekakva interesna grupacija ili politička stranka. Ne znam koji su to politički ciljevi i koja je to društvena skupina koju ta stranka zastupa, osim izravnog osobnog dobitka i dobitka ljudi koji su okupljeni oko te interesne grupacije. S druge strane, HSP je stranka koja ima svoj profil i višegodišnju tradiciju, te se također ne može negirati kao stranka. Međutim, problem i s jednom i s drugom strankom je taj što one nisu legitimni predstavnici hrvatskog biračkog tijela, i one to vrlo dobro znaju. Ne radi se o tomu da ih netko osporava kao stranke, nego kao političke pobjednike na izborima. One su izbore izgubile i to je istina – hrvatski narod ih nije legitimirao kako bi oni u njegovo ime obnašali vlast – to je učinio Lagumdžija. To je nedopustivo. I to je problem.
Na koga ste mislili kada ste na HNS-u spomenuli ”one koji će tek izdati”?
Upravo na one koji su sjedili tamo. Tamo su bili svi zastupnici iz reda hrvatskoga naroda koji se nisu slagali s platformom. Svi koji sudjeluju u politici znaju da politika nije samo pitanje stavova nego i pitanje interesa. A kada se interesi otvore, mnogi pokleknu. Postoji stara priča o susretu na brvnu u kojoj su se umjesto dva jarca susreli Moralno načelo i Materijalni interes. Nažalost, u takvu suočavanju izgleda da je sudbina da Moralno načelo poklekne.
Vjerujete li da bi u dogledno vrijeme moglo doći do nekih konstruktivnih ustavnih promjena u BiH?
To uvelike ovisi o tomu kakva će biti vlast na državnoj razini. Ako ona bude sastavljena i od hrvatskih političkih predstavnika koji imaju legitimitet hrvatskog izbornog tijela, onda bi moglo doći do priče o ustavnim promjenama. Međutim, s obzirom na našu trenutačnu političku poziciju, nisam veliki optimist. Mnogo je već razgovora bilo u kojima je međunarodna zajednica razgovarala sa srpskim i bošnjačkim političkim predstavnicima, a hrvatske predstavnike uopće nije ni pozivala. Rješenje za BiH je prvenstveno projekcija međunarodne političke moći. I zbog toga, još jednom kažem, nisam veliki optimist.
Na HNS-u održanom u travnju ove godine, na početku svoga govora, kazali ste “…kod nas se znalo govoriti u bosa oca, gladna dica i razumljivo je da je tako. Ali neki od vas, dragi prijatelji, trebali bi se dobro preispitati zaslužujete li našu potporu…”. Koliko su današnje političke opcije Hrvata u BiH uopće kvalitetne?
Ono što najviše zamjerim međunarodnoj zajednici jeste to što nama Hrvatima zaista ne dopušta politički odrasti. Mi se neprestano dovodimo u položaj da branimo prava hrvatskog naroda. Mi smo u pretpolitičkoj poziciji, jer nismo politički subjekt. Nismo, rekao bih, niti konstitutivni, dakle ustavno-pravno kolektivno jednaki s ostala dva naroda u BiH, a niti smo suvereni da odlučujemo o svojoj poziciji. Ne možete govoriti o kvaliteti obnašanja vlasti ni o kvaliteti naših političkih elita sve dok nemate poziciju da ta elita koju ste izabrali bude upravo ona koja će vas predstavljati u vlasti. Kada to vrijeme dođe, a meni je žao što ono još nije došlo, mnogima ćemo moći, ne svima, kazati kako je način na koji su obnašali vlast bio katastrofalan i poguban. I mnogi zahvaljujući tek iznudici nužnog opredjeljenja za hrvatska prava, iznova zadobivaju poziciju u vlasti, a ne na temelju kvalitete obnašanja vlasti. Povjerenje birača ne zasniva se na kvaliteti njihova obnašanja vlasti nego na političkom opredjeljenju za ustavno-pravnu jednakost hrvatskoga s druga dva konstitutivna naroda, jer bi se u suprotnom ionako bolno loša ustavnopravna pozicija još više urušila.
Nakon posljednjih izbora vidjeli smo suradnju dva HDZ-a, čiji su dužnosnici tvrdili kako obje stranke ponovno dijele jednake vrijednosti. Što mislite zašto onda nije došlo do ujedinjenja?
Za razliku od mnogih, ja nisam za ujedinjenje, odnosno za iznuđeni jedinstveni hrvatski politički nastup. To vam u startu govori da vi niste politički subjekt, odnosno da niste ravnopravni u BiH. Raslojavanje i razlike su legalne i legitimne u svakom narodu, ali to raslojavanje treba biti zajamčeno ustavom i izbornim zakonom. Znači, političke opcije moraju imati legalni prostor za razliku koja će onda jamčiti ne samo legalitet nego i legitimitet izabranih. Suglasnost mora, dakle, postojati samo oko načelnih stavova. Ako imate načelno stajalište da sutrašnje ustavno uređenje i Izborni zakon moraju jamčiti Hrvatima pravo na izbor, onda možemo gledati koja je od različitih političkih opcija bolja, koja nudi bolje programe i sadržaje, koja ima kompetentnije ljude te kako oni obnašaju vlast. To je ono čemu treba težiti. Zašto bi bio, primjerice, jedan HDZ? Zašto bi se ujedinjavali HSP-i? Zašto ne bismo imali tisuću stranaka? Nije problem tisuću stranaka, problem su pitanja mogu li sve te stranke objektivno postojati, s obzirom na mali broj ljudi, te imamo li mi toliki kadrovski potencijal? Mislim da nemamo. Čak mi se ponekad čini da nismo ni u stanju imati više od dvije-tri političke opcije.
Danas obnašate dužnost ravnatelja Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Mostaru. Možete li nas upoznati s misijom i radom te institucije?
Imamo puno ideja što bismo trebali raditi. Nastali smo na zahtjev većine braniteljskih udruga koje djeluju na ovom prostoru da se uspostavi proučavanje naše bliže prošlosti, s obzirom na okolnosti i sam tijek Domovinskog rata, na poslijedaytonsko razdoblje koje je također izuzetno istraživački zanimljivo i politički burno, te s obzirom na pojavnosti koje postoje unutar hrvatskog društva u BiH. Kako je moguće da samo unutar hrvatskog naroda možete pronaći političke subjekte koji žele sudjelovati u vlasti unatoč tomu što ih nije izabralo njihovo biračko tijelo? To bi bio jedan fenomen koji bi trebalo ispitati. Postoje i brojni drugi fenomeni kao što su najobičniji sociološki i kulturološki fenomeni koje možete zamijetiti jednom šetnjom gradom.
Kakav odnos imate s Vašim studentima na Sveučilištu?
Mislim da nisam previše strog profesor. S nekim studentima imam bolji odnos, s nekima malo manje. Različite studijske grupe su posve različite. Pa i pojedinci koji studiraju.
Prema Vašemu mišljenju, proizvode li se na ovom sveučilištu kvalitetni kadrovi, ili se samo masovno dijele diplome?
Mogu posve sigurno reći da bi moji studenti koji studiraju hrvatski jezik i književnost bili odlični studenti i na Oxfordu, Cambridgeu, Yaleu ili bilo kojem drugom svjetskom sveučilištu. Kvaliteta studija ovdje ne ovisi toliko o kvaliteti samih studenata nego o kvaliteti profesora i njihovoj spremnosti da se studentima stave potpuno na raspolaganje, te uvjeta u kojima se radi. Prvenstveno mislim na kvalitetu dostupnih knjižnica. Ima ovdje vrlo kvalitetnih studenata koji će sigurno predstavljati dobrobit za našu zajednicu. Međutim, nažalost, ima i onih koji su došli, ili će doći, do diploma, no ne će mnogo značiti. Moguće je da će preko veza oni i prije doći do posla, ali nitko se s njima neće baš puno blagosloviti.
Nakon borbe za Hrvatsku samoupravu, čiji ste bili predsjednik, bili ste među političarima koji su dobili zabranu javnog političkog djelovanja. No, dana Vam je i mogućnost apliciranja radi ukidanja te zabrane. Namjeravate li ikad iskoristiti tu mogućnost?
Ne! Radije bih sebi odsjekao desnu ruku! Nikada u svom političkom djelovanju nisam učinio ništa ni protiv jedne političke opcije, političke stranke, pogotovo ne protiv nekog konstitutivnog naroda, niti protiv političkih pojedinaca. Zauzimao sam se za pravo svog naroda na ravnopravnost, kolektivnu jednakost i zaštitu tih prava u okviru Ustava i Izbornog zakona. Ako je to grijeh, s ponosom ga nosim. Netko mi je već presudio bez suđenja, a onda me još jednom ponižava na način da bih morao priznati neku krivicu. Ne da ne osjećam krivicu, nego osjećam ponos. Političko djelovanje nije baš neka velika čast. Niti je to lak posao ako ćete ga raditi na posve odgovoran način. Zbog toga ne bih rekao da mi politika nedostaje. Ali mi je žao što netko već petnaest godina permanentno Hrvate svodi, ne na nacionalnu manjinu jer nacionalne manjine u Europi imaju veća prava od tzv. konstitutivnog hrvatskog naroda u BiH. I neka je sramota međunarodne zajednice što je to tako. Što god oni pričali, oni su kreatori političkih zbivanja na ovom prostoru, te moraju preuzeti odgovornost. I zato sram te bilo, Valentine Inzko, katoliče i Austrijanče, u čemu sudjeluješ. Ti makar znaš da čak i u Austriji, koja je jednonacionalna država, postoji konsocijacijska demokracija. Ti bi o tome ipak nešto trebao znati.